Zmije i zmajevi

Zmije nisu uobičajene u Skandinaviji, stoga je česta pojava zmija u mitovima vjerojatno više povezana sa svjetskim trendovima u prepričavanju priča nego sa svakodnevnim životom. Iako su imale svoju mitsku ulogu, zmije su često bile miješanje sa umajevima, čak i u stvarnom životu - dugi brodovi koji su prevozili vikinške napadače bili su poznati kao drakari tj. zmajevi brodovi, no najmoćniji među njima, sagrađen 998. godine za norveškog kralja Olafa Tryggvasona, nazivao se Duga zmija. U vikinškim mitovima, zmije su imale gotovo isključivo negativne konotacije. Živjele su u jamama, pa su stoga bile povezivane s podzemnim svijetom, a time i s mrtvima. Njihovog otrova svi su se plašili - Loki je bio kažnjen što je ubio Baldura tako što je morao ležati svezan dok mu je zmijski otrov kapao na lice. Najveća prijetnja Stablu svijeta nije bila samo zmija Nidhogg, nego i brojne druge zmije koje su napadale njegovo korijenje; drevne pjesme nabrajaju ih nekoliko.

Uloga zmajeva bila je daleko složenija. Oni su pobuđivali strah, baš kao i zmije, no na mnogo višoj razini; njihov vatreni dah mogao je spaliti štit u tren oka, a njihove ljuske bile su neprobojne za mačeve, tako da su ranjivi bili jedino njihovi meki trbusi. Isto kao i zmije živjeli su ispod zemlje, u njihovom slučaju u grobnim humcima iz brončanog doba, često veličine omanjih brda, koji su bili česti u krajoliku sjevera. Zbog svog podzemnog karaktera, mogli su se iz svojih jazbina pojaviti tek nakon zalaska sunca - nepoznati ojesnik jednome od njih obrača se kao ''starom noćnom letaču''.

Zmajevi su imali vrlo specifičnu ulogu u germanskoj i skandinavskoj mitologiji kao čuvari zakopanog blaga - što je bio odraz stvarnih hrpa dragocjenih grobnih predmeta koji su se često nalazili u humcima za koje se smatralo da su dom zmajeva. Ponekada se u književnosti doimaju gotovo kao utjelovljenje žudnje za zlatom. Primjerice, u Sagi o Sigurdu, Fafnir se nako što je ubio vlastitog oca kako bi postao vlasnikom ukletog blaga patuljka Andvarija, fizički pretvara u zmaja kako bi mogao neprestano bdjeti nad blagom. Međutim, koliko god se odbojnima činili, zmajevi su bili riznice ezoteričnog znanja. Fafnir je navodno bio beskrajno mudar i znao je unaprijed što će se dogoditi u Ragnaroku, dok je, slučajno okusivši zmajevu krv, Sigurd stekao sposobnost razumijevanja jezika ptica.