KELTSKA MITOLOGJA

Stari Kelti su bili politeisti, te stoga keltska mitologija obuhavaća čitav panteon božanstava. Uz to, budući da su naseljavali prilično veliko prostranstvo, Kelti sa različitih područija su imali i različite bogove.

Na žalost, većina mitova i vjerovanja Kelta koji su nastanjivali današnju Francusku i Španjolsku se izgubila još u vrijeme rimskih osvajanja. Ono sa čim se danas možemo upoznati su mitovi i legende onog dijela keltskog naroda koji se pod pritiskom Germana povukao na Britanska otočja. Njihove predaje su dijelom sačuvane čak i u srednjovijekovnim zapisima.

Druidi su bili svećenički stalež kod starih Kelta.

Trostruka božanstva su bila relativno česta pojava, ne samo u keltskoj mitologiji, već i u većini politeističkih religija. Često su bila ženskog spola, tri sestre, obično identičnog izgleda, a nerijetko i istog imena.

U keltskoj mitologiji postoje izvjesne podgrupe, međusobno više ili manje povezane. Najidealnija podjela bi bila prema samoj podjeli keltskih jezika, i to na:
Galsko-britansko-romanski panteon
Irski panteon
Škotski panteon
Velški panteon onog dela keltskog naroda koji se koristio bretonskim jezikom.

Keltska božanstva su isključivo vezana za različite prirodne pojave i aspekte ljudskog života, kao i za rat i obrtništvo. Božanstva potiču iz svih dijelova Velike Britanije i Irske. Postoji mnogo božanstava, a veliki je i broj božica. Najpoznatija i najvažnija božanstva su:

Dagda - vrhovni bog, gospodar znanja, mudrosti, magije i druidstva
Dana - vrhovna božica majka, majka Dagde i Tuatha Dé Danaana, djece Danaine, posljednjeg roda bogova koji su vladali Irskom
Lugh - bog Sunca, svjetlosti i pobjede, unuk je Balorov, koga je ubio gađajući ga praćkom u "Urokljivo Oko", vođa je Tuatha Dé Danaana
Donn - bog smrti, vladar mrtvih
Morrigan - trostruka božica života, rata i smrti, čine je Nemain, Macha i Badb
Nemain - božica bojnog polja i bitke, hrani se dušama palih ratnika, žena Nuadina
Macha - božica rata i pogibije, vrlo dvolična i razdražljiva
Badb - božica ratnika, osvete i pobjede, simbolizira je, kao i Nemain, vrana
Dian Cecht - irski bog liječenja i zdravlja, bio je iscjelitelj Tuatha Dé Danaana
Brigit - božica plodnosti, liječenja, obrade metala, poezije i učenja, simbolizira je labud, a čine je tri sestre blizanke, od kojih se svaka zvala Brigit
Oenghus - bog ljubavi, ljepote, plodnosti i sreće, Dagdin sin, a Diarmuidov poočim, prikazivan sa pticama - koje simboliziraju poljupce - kako mu lepršaju oko glave
Manannan Mac Lir - bog mora, liječništva i čarobnjaštva, sin je Lirov, a poklonio je Lughu mač koji može pobijediti svako oružje, konja koji može kasati i morem i kopnom, te brod koji sluša misli svoga gospodara, poznat je po svojim konjima od morske pjene
Lir - bog mora, oceana i pučine, poznat po neizmjernoj mudrosti, otac je Bránov, Branwenin, Manawydanov i Manannan Mac Lirov, te je otac troje djece koje je ljubomorna žena pretvorila u labudove, a koji su se nakon devetsto godina vratili u ljudski oblik i shvatili da su odrasli
Luchta - obrtnik, Creidhne - metalac i zlatar, te Goibhniu - božanski kovač koji je iskovao nepobjedivi mač i svario pivo koje daje besmrtnost onome koji ga pije, zajedno čine trojstvo bogova zanata
Epona - božica konja
Cerridwen - velška božica magije, znanja i vještičarenja, mjenjolika božica čuvarica Kotla nadahnuća i znanja, majka pjesničkog barda Talieisna, prelijepe Crearwy i najružnijeg čovjeka na svijetu Afagddua
Cernunnos - bog poljodjelstva, obilja i plodnosti, poznat po parošcima
Medb - božica plodnosti i rata, bila je mjenjolika i promiskuitetna, a njeno prisustvo na bojnom polju svim ratnicima je oduzimalo dvije trećine hrabrosti i snage; kraljica je Connachta u sagi o Cu Culainnu
Niamh - božica Avalona ili Annwna, Drugog svijeta
Bile - keltski bog svjetlosti i liječništva, poznavao je sve čarobne napitke i ljekovito bilje
Blodeuwedd - božica proljeća, sastavljena od hrasta, te cvjetova žutilovike i medunike
Chailleach Bheur - škotska božica zime, imala je plavo lice; njena vladavina završava u proljeće dolaskom božice Brigit
Rhiannon - božica vlasti i moći, poznata po ljepoti i umiljatosti, žena je prvo Manawydanova, a zatim Pwyllova, s kojim je imala sina Pryderija, te je gospodarica Dyfeda
Pwyll - bog vlasti, kraljevanja i junaštva, iznimno lijep, snažan i vješt bog, gospodar Dyfeda u Walesu, muž božice Rhiannon, s kojom je imao sina Pryderija
Sadb - božica Mjeseca, bila je ljubavnica Finna Mac Coola, s kojim je imala sina Oisina, heroja i pjesnika, koga je podigla u obličju srne, u koju ju je pretvorio Crni druid
Taranis - bog groma i oluje, poznat po svojoj razdražljivosti i snazi, Gaj Julije Cezar ga je usporedio sa Jupiterom
Wyrde - engleske božice sudbine, bile su tri sestre; ekvivalent su nordijskim Nornama.
Belatu - Cadros - velški i britanski bog rata i uništenja neprijatelja, Rimljani su ga poistovijetili sa bogom Marsom
Belenus i Belisama - britanska božanstva dobrote, vatre i svijetla, bili su supružici i simbolizirali su ih kotao i ovca

Keltski mitovi

Keltski mitovi ne poznaju kozmogoniju, proces stvaranja svijeta. Oni govore o valovima osvajanja u kojima su jedan za drugim dolazili naraštaji bogova, heroja i ljudi, čije su se sudbine međusobno ispreplitale. Prvi mitski osnivač došao je sa zapada, s mora. Posljednji, sinovi Mila, bili su ljudi koji su došli s istoka i za koje se smatra da predstavljaju povijesne Kelte. Oni su protjerali Tuatha De Dannan, božanski narod koji je posjedovao ogromna znanja i vještine. Jedan dio bogova i ljudi Tuatha De Dannan odlazi na zapad preko mora, dok drugi ostaju i povlače se u "drugi svijet" (kelt. Sidh, mir) iz kojeg mogu sudjelovati u sudbinama ljudi. Taj svijet je nevidljiv, a opet sveprisutan. To je tajni život humaka, jezera, rijeka, podzemnog svijeta. Nastanjuju ga vile, vilenjaci, patuljci, elfi. Ljudi s njim mogu komunicirati za velikih godišnjih svetkovina i na posvećenim mjestima.

Mitovi u sebi kriju duhovni život svake kulture, ali da bismo ih mogli "pročitati", moramo poznavati jezik kojim su pisani - jezik neizrecivog, jezik simbola. Svaki je mit prožet dubokim etičkim smislom, on donosi jedan pedagoški model čijim se ostvarenjem mogu dosegnuti odgovori na duboka ljudska pitanja, sadrži kriterije i vrijednosti koje na velikoj kozmičkoj pozornici ostvaruju bogovi i heroji, a na zemaljskoj ljudi. Ratnici, kraljevi, druidi, pjesnici, proroci i svi drugi imaju i nalaze uzore u mitovima; življenjem tih mitskih uzora stvara se povijest.
Georges Dumezil smatra da je keltska tradicija vjerno očuvala tri indoeuropske mitološko-socijalne funkcije, što se očituje i u podjeli društva na druide-svećenike, ratnike-plemiće i slobodne obrtnike.

RATNICI

Za Kelte je bitka predstavljala obnovu herojskih bitaka koje su vodili bogovi.
Mitski junak Cuchulainn predstavlja uzor i donosi kodeks časti u borbi: ne ubija nenaoružane, kočijaše, sluge, žene, djecu. Bit ratničke uloge temelji se na vrlini i dosjetljivosti. On zamjenjuje kralja koji prisustvuje bitki, ali se ne bori.
Njihove su bitke bile prožete magijskim i ratničkim obredima: tijela obojena i ukrašena nakitom, štitovi s amblemima, a krikovi koje su ispuštali kada su jurili u boj izazivali su jezu kod Rimljana. Prema rimskim povjesničarima, neprijateljskim su se redovima približavali izazivajući najhrabrije na dvoboj, na pojedinačnu bitku. Pjevali su o podvizima svojih predaka, hvalili se hrabrošću; pokušavali su riječima poljuljati samopouzdanje protivnika.

KRALJ

Kralj je posrednik između svećeničkog i ratničkog staleža iz kojega je potekao. Odgovoran je za rodnost polja i plodnost životinja. Kralj je ujedno onaj koji raspodjeljuje i uravnotežuje na svim područjima ljudske djelatnosti budući da je on sudac i ratnik - on sam se ne bori, ali je za pobjedu nužna njegova prisutnost, jer kako kaže irska poslovica "Ne dobiva se bitka bez kralja".
Kralj mora biti lišen svih nedostataka: fizičkih, psihičkih i mentalnih. Ukoliko nije takav, odnosno ako ne dokaže svoje sposobnosti, biva svrgnut, a njegova palača zapaljena. Kada je prema legendi irskom kralju Nuadi za vrijeme bitke kod Mog Tuireda odsječena ruka, morao je abdicirati. Bog-liječnik mu je tada napravio novu, srebrnu ruku, i tako je ponovno mogao preuzeti vladavinu.
Tit Livije u V. st.pr.Kr. naziva galskog kralja Bituriges Ambigatus, tj. "onaj koji se bori na dvije strane", "onaj koji posjeduje dvostruku vlast" (duhovnu i svjetovnu).
"...U tami vremena, u virovima godina,

Pjesnici - bardi
Uloga pjesnika bila je važna i imala je posve drugačije značenje nego što ga ima danas. Pjesnici su se bavili glazbom i poezijom, a obučavali su se za to zvanje u posebnim školama gdje su bili podijeljeni ovisno o stupnju naobrazbe. Postojao je poseban, ezoterijski način pjesničkog izražavanja. Tradicija razlikuje "zatamnjeni jezik poezije" i "obični jezik"; jedan je jezik bogova, drugi smrtnika. Uz hermetičnost izraza, teškoj razumljivosti bardske poezije pridonijela je i kratkoća izraza. Naime, smatralo se velikim umijećem s malo riječi izreći puno toga. Vrhunske barde tradicija naziva "učenjacima sažetog govora". Pomoću awena, božanske inspiracije, pjesnik pronalazi ritam u prozi, jeziku, riječi; "hvata" princip ritma, titraja vala.
Bardi su čuvari povijesti, legendi, junačkih djela. Nakon nestanka druida velik je dio njihovog znanja nestao, ali jedan dio je ostao sačuvan u pjesmama barda. Bardske škole, gorsedd, koje su u Škotskoj postojale još i u XVIII.st., bile su zadužene "očuvati sjećanja i učenja o miru, istini i pravdi u zemlji, da bi se uspostavila vrijednost dobrih i premoć nad lošima".


Proroci - vati, ovati
Naziv im dolazi od korijena "wat" što znači tkanje, pletenje. Proučavali su prirodu i bili iscjelitelji i liječnici. Posjedovali su znanje o pravcima zemljinih strujanja i znali kanalizirati energije prirode. Zbog svog tog znanja zvani su prorocima.
Bavili su se odgojem i obrazovanjem mladih ljudi. Bili su i pravnici, te su mogli sudjelovati u borbama kao ratnici.