četvrtak, 29. ožujka 2012.

Afričke priče i legende

Kako su ljudi dobili bubanj

(Malinke – Gvineja, Mali)

Jednom davno, davno, bilo je vrijeme kad ljudi još nisu poznavali bubanj. Bubanj je bio u posjedu čimpanza koje su ga svirale visoko na drveću. Ljudi su čuli zvuk bubnja ali nisu ga nikad vidjeli.

U to vrijeme, živio je veliki lovac So Dyeu. Čimpanze su često dolazile blizu njegovog logora. Jednoga dana, So Dyeu je vidio čimpanze kako jedu voće i zabavljaju se uz ritam bubnja. Pomislio je:

"Ova stvar u koju udaraju je prekrasna. Moram nekako doći do nje.".

Iskopao je jamu i postavio zamku. Sljedećeg dana čuo je strku i zbrku i kreštanje čimpanza. Otišao je do jame i vidio je da je čimpanza bubnjar upao u nju. So Dyeu je uzeo bubanj, vratio se u selo i dao ga poglavaru sela.

Poglavar je rekao:

"Već dugo slušamo zvuk ove stvari ali do sada je nismo vidjeli. Ti si nam je donio i učinio si dobro."

Za uzvrat, So Dyeu je od poglavara sela dobio njegovu kćer za suprugu.

Tako su čimpanze ostale bez bubnja i od tada ljudi sviraju bubanj, a čimpanze mogu udarati samo po svojim grudima.

Ljubomoran suprug

(Vai – Sierra Leone)

Jedan čovjek je bio jako ljubomoran na svoju suprugu koja je imala dva prijatelja. Toliko je bio ljubomoran da je supruzi zaprijetio da će ubiti svakog muškarca kojeg zatekne u svojoj kući.Jednoga dana, rekao je da ide na put u susjedno selo u kojem će se zadržati nekoliko dana, međutim, namjeravao se sakriti u blizini sela i navečer iznenaditi suprugu i njene prijatelje ako ih zatekne u kući.

Ljubomorni suprug je otišao od kuće, a navečer je na vrata pokucao jedan od prijatelja njegove supruge. Žena je rekla prijatelju da više ne dolazi jer je njen suprug jako ljubomoran i rekao je da će ubiti svakoga koga zatekne u svojoj kući. Čim je to izgovorila, ugledala je supruga kako se žurnim korakom vraća kući. U strahu za život prijatelja, žena ga je umotala u tepih i uspravila uz zid pored vrata.

Kad je suprug ušao u kuću, upitao je:

"Što je ovo pored vrata?"

"To je tepih," odgovorila je supruga, "kojeg je ostavio neki čovjek danas popodne i rekao je da će se vratiti po njega. Još nije došao i ne znam što ga je zadržalo."

Uskoro je navratio i drugi prijatelj. Žena ga je dočekala ljutitim riječima:

"Zašto tek sad dolaziš po svoj tepih? Cijelo popodne sam ga morala čuvati za tebe. Odnesi ga iz ove kuće!"

Prijatelj je bio iznenađen čudnim ponašanjem svoje prijateljice, ali vidio je da je suprug u kući i znao je da se radi o nečem ozbiljnom. Bez riječi je stavio tepih na rame i otišao.

Kad su se dovoljno udaljili od sela, čovjek umotan u tepih je viknuo:

"Spusti me!"

Drugi čovjek je iznenađen ispustio tepih na zemlju. Kad se onaj prvi oslobodio, ustao je i rekao:

"Za dlaku si izbjegao smrt. Da nije bilo mene, već bi bio mrtav," i ispričao mu je što je čuo od njihove prijateljice.

Drugi čovjek mu je odgovorio:

"A da ja tebe nisam iznio iz kuće i ti bi sigurno već bio mrtav."

Otac i njegova tri sina

(Vai – Sierra Leone)

Imao je otac tri sina. Jednoga dana, otišao je u susjedno selo i vidio djevojku koju je htio za jednog od svojih sinova. Kad se vratio, rekao je najmlađem sinu da ode u susjedno selo posjetiti djevojku.

Vremena su bila teška i ljudi su teško dolazili do hrane. Kad je najmlađi sin došao u kuću djevojke, lijepo su ga primili, dali su mu kolibu u kojoj će spavati, pokrivač, ali nisu mu dali ništa za jelo. Mladić je bio jako gladan i sjetio se da je na ulazu u selo vidio kasavu. Otišao je do drveta i ubrao jednu kasavu. Kad se vratio, zaboravio je koju su mu kolibu domaćini namijenili i ušao je u kolibu djevojčine majke. Dok je mladić kuhao kasavu govorio je sam sebi:

"Ovi ljudi su jako siromašni. Ništa mi nisu dali za jelo i morao sam ukrasti kasavu."

Kad je pojeo kasavu, mladić je otišao leći i tada mu je djevojčina majka rekla da je u krivoj kolibi. Mladić je shvatio da je majka čula što je govorio, izjurio je iz kolibe i pobjegao kući. Ocu je rekao da ga djevojka ne voli i nije spomenuo što se zapravo dogodilo. Otac je rekao:

"Dobro. Mislim da će joj se svidjeti tvoj srednji brat."

Nakon nekoliko dana, otac je poslao srednjeg sina kojem su dali istu kolibu u kojoj je njegov brat odsjeo. Domaćini su mu dali iste stvari kao i njegovom bratu, lijepo su ga primili, ali nisu mu dali ništa za jelo. Kad se mladić otišao okupati, vidio je bananu i odlučio popeti se na drvo. Ljudi su tamo postavili zamku za divlje životinje i kad je mladić ispružio ruku bio je uhvaćen u zamku. Kad su ljudi došli ubrati banane, oslobodili su mladića, a on je pobjegao kući i rekao ocu da ga djevojka ne voli.

"Dobro," rekao je otac. "Mislim da će joj se svidjeti tvoj stariji brat."

Otac je poslao najstarijeg sina u posjet djevojci. Kao i ostaloj braći, dali su mu istu kolibu, pokrivač, lijepo su ga primili, ali ni njemu nisu ništa dali za jelo. Kad je pala noć, mladić je toliko ogladnio da je krenuo u potragu za hranom. Naišao je na veliku jamu u kojoj je bila kasava ali nije primijetio da je jama jako duboka i da je na dnu puna vode. Spustio se u jamu, međutim, nije mogao izaći. Kad su ga ljudi pronašli i pitali što radi u jami, mladić je rekao da ući plivati. Bacili su mu uže i izvukli ga iz jame, a mladić je bezglavo odjurio kući i rekao ocu da ni njega djevojka ne voli.

"Što! Idem sam vidjeti u čemu je problem!" povikao je otac.

Kad je došao u selo, ljudi su ga lijepo primili, dali su mu istu kolibu kao i njegovim sinovima, ali nisu mu ništa dali za jelo. Sljedećeg jutra, kad se išao okupati, otac je ugledao posudu u kojoj je bilo nekoliko zrna graha. Budući da je bio jako gladan, gurnuo je glavu u posudu ali otvor je bio jako uzak tako da se zaglavio.

Ljudi su pozvali djevojku da vidi što je čovjek učinio. Djevojka je bila toliko posramljena da je skinula prsten sa ruke i neprimjetno ga stavila u posudu. Kad su ljudi razbili posudu da bi oslobodili čovjeka, djevojka je pokazala prsten i rekla da joj ga je čovjek pokušao dohvatiti jer joj je upao u posudu.

Otac je odjurio kući, pozvao sinove i rekao da mu je djevojka rekla da ne voli nikoga iz njihove obitelji.

Borba štapovima

(Vai – Sierra Leone)

Jednom je živio čovjek koji je pobjeđivao sve protivnike u borbi štapovima. Bio je tako dobar borac, da više nije mogao naći protivnika.

Budući da se nitko nije htio s njim boriti, ponudio je svoje tri krave svakome tko ga pobijedi.

K njemu je došao jedan siromašan čovjek, koji se nikada nije borio štapovima ali želio je nekako dobiti tri krave. Pomislio je:

"Sigurno mogu izdržati tri snažna udarca štapom, a kad protivnik zamahne ćetvrti put, početi ću trčati oko njega da bi izbjegao udarce i tako ću ga izmoriti."

Protivnici su stali jedan nasuprot drugoga. Siromašan čovjek je mirno stajao, a njegov protivnik je snažno zamahnuo i udario ga prvi put. Zamahnuo je ponovo i udario ga drugi put, a siromšan čovjek se nije micao.

Tada je šampion u borbi štapovima pomislio:

"Ovaj čovjek je jako miran i uopće se ne miče. Sigurno čeka da ga još jednom udarim i onda će me ubiti."

Zatim je odbacio štap i predao tri krave siromašnom čovjeku.

Riba i Plima

(Vai - Sierra Leone)

Došla je Plima i upitala Ribu:

"Kada zalazi Mjesec?"


Riba je na to rekla Plimi:

"Ma... pusti me na miru. Jako sam žedna i hoću piti."


Plima se začudila:

"Što to govoriš? Pa ti živiš u vodi! Kako onda možeš biti žedna?"


Riba tada reče:

"Došla si i pitaš kada zalazi Mjesec. Mjesec je zašao i ti si se pojavila. Tvoje pojavljivanje povezano je sa zalaskom Mjeseca, a usuđuješ se reći da ja govorim gluposti. Što sad misliš o svom pitanju?"

Pet mrtvaca na plesu

(Krio – Sierra Leone)

Jednoga dana, u selu je bila velika svečanost. Dok se sviralo i plesalo, došli su duhovi iz šume i mrtvaci su ustali iz grobova da bi sudjelovali u plesu.

U tom selu živjelo je pet mladih djevojaka koje su jako voljele muškarce. Pet mrtvaca koji su došli na ples bili su lijepo obučeni i ljudi su primijetili kako nikad prije nisu vidjeli tako lijepo odjevene muškarce.

Čim su mrtvaci došli na ples, pet mladih djevojaka ih je odmah primijetilo i sve su se zaljubile. Djevojke su cijelu noć bile u društvu mrtvaca.

Kad je svečanost završila, djevojke su odlučile da će pratiti svoje mladiće i nisu znale da su oni u stvari mrtvaci.

Djevojke su neko vrijeme hodale s mladićima i onda su četiri djevojke rekle da bi se rado vratile kući.

Mrtvaci su rekli: "Vratite se kući. Ionako ne znate kamo idemo."

Peta djevojka je rekla: "Ja se neću vratiti. Želim znati kamo idete. Na mjestu na kojem ćete vi umrijeti i ja ću umrijeti."

Njene četiri prijateljice su se okrenule i na odlasku su je molile da ide s njima. Međutim, djevojka je bila ustrajna i nije se željela vratiti.

Mrtvaci su s djevojkom nastavili put i nakon nekog vremena došli su do svojih grobova. Okrenuli su se prema djevojci i rekli: "Molimo te, vrati se kući."

Djevojka je ponovo rekla: "Idem s vama. Na mjestu na kojem ćete vi umrijeti i ja ću umrijeti."

Tada je svaki mrtvac došao do svog groba i ostali su tako stajati čekajući da djevojka ode ali ona je i dalje željela ići s njima.

Jedan od mrtvaca je zapjevao:

"Ustajem tehteh

Okrećem se tehteh

Padam kpungbuju

Dižem se yele o

Maanya, nestao sam"

Tada se njegov grob otvorio i mrtvac je nestao u njemu. I preostala četiri mrtvaca su jedan za drugim zapjevala istu pjesmu

"Ustajem tehteh

Okrećem se tehteh

Padam kpungbuju

Dižem se yele o

Maanya, nestao sam"

i djevojka je ostala sama. Tada je legla na grob svog mladića i zapjevala

"Ustajem tehteh

Okrećem se tehteh

Padam kpungbuju

Dižem se yele o

Maanya, nestala sam"

i odjednom se našla u sasvim drugom svijetu u kojem su svi bili bogati. Iz tog svijeta je bogatstvo došlo među živuće.

Mladići su nastavili put s djevojkom. Nakon nekog vremena, zastali su i upitali je: "Hoćeš li učiniti što ti kažemo?"

"Hoću", odgovorila je djevojka.

"Hoćeš li zaista učiniti što ti kažemo?", ponovo su pitali mladići.

"Hoću", odgovorila je djevojka.

Nastavili su putovanje i došli do jedne starice koja je imala veliku ranu na nozi i oko nje se širio neugodan miris.

Mrtvaci su rekli djevojci: "Isperi i previj ranu ovoj starici."

I djevojka je isprala i previla ranu.

Mrtvaci i djevojka su nastavili put i došli do blatne kaljuže.

Mrtvaci su rekli djevojci: "Popij ovu vodu."

I djevojka je popila blatnu vodu.

Zatim su stigli do grada- Bio je to veliki grad u kojem se nalazilo ogromno bogatstvo. Djevojka je tamo bila tri dana, a četvrtog dana je rekla: "Želim se vratiti u svoje selo."

"Želiš se vratiti?", pitali su je.

"Da", odgovorila je djevojka.

Mrtvaci su donijeli tri kovčega. Jedan je bio prljav i neugledan, a druga dva bila su čista i sjajna. U prljavom kovčegu nalazilo se bogatstvo, a u sjajnim kovčezima bile su opasne životinje – leopard, krokodil, lav...

Mrtvaci su rekli djevojci: "Odaberi jedan od ova tri kovčega."

Djevojka je pogledala kovčege i zamislila se. Odabrala je prljav i neugledan kovčeg, uzela ga i otišla. Mrtvaci su otpratili djevojku dio puta.

Kad je djevojka došla kući s velikim kovčegom, svi su bili sretni što se vratila. Kad su otvorili kovčeg ugledali su novac, lijepu odjeću i mnogo vrijednih stvari.

Desilo se da je uskoro u selu opet bila velika svečanost i mrtvaci su ponovo došli na ples. Djevojka je imala prijateljicu koja se na plesu zaljubila u mrtvaca i poželjela je otići s njim. Mrtvaci su je nagovarali da ostane ali djevojka je bila uporna i govorila je da želi umrijeti tamo gdje će njen mladić umrijeti.

Mrtvaci su s djevojkom otišli do grobova. Jedan za drugim zapjevali su pjesmu

"Ustajem tehteh

Okrećem se tehteh

Padam kpungbuju

Dižem se yele o

Maanya, nestao sam"

i otišli su na drugi svijet. I djevojka je zapjevala pjesmu i našla se u drugom svijetu gdje su je čekali mrtvaci s kojima je nastavila putovanje. Hodali su dok nisu došli do starice s ranom na nozi.

"Isperi previj ranu ovoj starici", rekli su mrtvaci.

"Meni govorite?", upitala je djevojka. "Od mene očekujete da isperem i previjem ovu smrdljivu ranu?"

Kad su stigli do blatne kaljuže, mrtvaci su rekli: "Popij ovu vodu."

"Zar mislite da ću ja piti ovu odurnu vodu? Nemojte me gnjaviti takvim glupostima!"

Stigli su u grad. Djevojka je ostala tri dana, a četvrtog dana je rekla da se želi vratiti kući.

Mrtvaci su ponovo donijeli tri kovčega – jedan je bio prljav i neugledan, a druga dva su bila čista i sjajna.

"Odaberi jedan od ova tri kovčega", rekli su mrtvaci.

Djevojka je voljela lijepe stvari i sve što bi je učinilo privlačnom. Zato je odabrala sjajan kovčeg, stavila ga na glavu i otišla. Mrtvaci su je otpratili dio puta.

Kad je djevojka stigla u selo, svi su bili radosni što se vratila. Djevojka je otišla svojoj prijateljici koja se vratila s neuglednim i prljavim kovčegom.

"Pogledaj moj kovčeg", rekla, "kako je samo lijep i sjajan. Potpuno je nov." Zatim je otišla kući i pozvala majku, oca, braću, sestre i sve rođake. Zatvorila je prozore i zaključala vrata.

Kad je otvorila kovčeg, izašao je krokodil i pojeo majku. Iz kovčega je iskočio leopard, a za njim lav i pojeli su djevojku i cijelu obitelj.

Ova mlada djevojka donijela je na ovaj svijet sve nevolje.

Slon i njegovi sljedbenici

(Bura - Nigerija)

Slon je krenuo u šetnju, a hijena, pas i ovan krenuli su za njim jer su htjeli biti njegovi sljedbenici. Slon im reče:

"Hodati ćemo šest dana i nećemo piti vodu"

Nakon nekog vremena, došli su do bare. Hijena tada reče:

"Idem popiti malo vode."

Ovan se odmah pobunio:

"Ne smijemo piti dok nam slon to ne kaže."

Hodali su dalje i, šestoga dana, naišli su na veliko jezero puno riba. Slon tada reče:

"Sada ćemo piti."

Najprije je pio pas, za njim hijena i na kraju ovan. Kad je slon vidio da su svi pili, došao je do jezera i popio svu vodu. Jezero je ostalo suho, a na dnu je bilo mnogo riba. Tada je slon rekao svojim sljedbenicima da donesu granje da bi zapalili vatru i ispekli ribu. Kad je vidio da su pas, hijena i ovan donijeli tek nekoliko grančica, što nije bilo dovoljno za vatru, slon je otišao u šumu i iščupao najveće drvo. Ispekli su ribu i slon reče:

"Sada ćemo jesti."

Najprije je jeo pas, zatim hijena i na kraju ovan. Kad je slon vidio da su se svi najeli, pojeo je svu preostalu ribu.

Sljedbenici su se zahvalili slonu i rekli da će sada sami nastaviti put.

Nakon nekog vremena, hijena je rekla:

"Ja ću biti vaš vođa. Hodati ćemo tri dana i nećemo ništa piti."

Putem su naišli na kalabaš u kojem je bilo malo vode i nekoliko riba. Hijena je rekla psu neka pije vodu. Pas je počeo piti, a budući da je bilo malo vode, hijena mu reče:

"Zar ćeš sam popiti svu vodu?"

Pas se udaljio od kalabaša, a hijena tada reče ovnu:

"Sada možeš ti piti."

Ovan je počeo piti, a hijena mu reče:

"Zar ćeš sam popiti svu vodu?"

Ovan se udaljio od kalabaša, a kad se hijena približila, vidjela je da u kalabašu nema više vode i ostalo je samo nekoliko riba. Tada hijena reče psu:

"Idi po granje da zapalimo vatru i ispečemo ribu."

Pas je donio nekoliko grana i ispekli su ono malo ribe što je ostalo u kalabašu. Hijena reče:

"Sada možete jesti... i ostavite nešto za mene!"

Pas i ovan su počeli jesti, a zabrinuta hijena im reče:

"Zar ćete pojesti svu ribu?"

Pas i ovan su se udaljili, a kad se hijena približila vatri, više nije ostala niti jedna jedina riba za nju.

Pas i ovan su se zahvalili hijeni i rekli da će sada sami nastaviti put.

Lukava djevojka

(Kanuri ,Sierra Leone)

Jedan čovjek imao je prekrasnu kćer koju su svi mladići voljeli zbog njene ljepote.

Jednoga dana, pojavila su se dva mladića, dva suparnika...

"Što želite od mene?", pitala je djevojka."

Mi te volimo, zato smo došli k tebi", rekli su mladići.

Djevojka je otišla ocu i rekla: "Dva mladića su me došla vidjeti."

Otac je ustao, otišao do mladića i pitao ih za razlog njihove posjete.

"Mi smo suparnici i došli smo tvojoj kćeri jer ju želimo za suprugu."

Otac je saslušao mladiće i rekao: "Idite kući prespavati, a kad se sutra vratite, vidjet ćemo tko će uzeti moju kćer za suprugu."

Sljedećeg jutra, mladići su ponovo došli: "Ovdje smo jer si nam jučer rekao da dođemo."

Otac je rekao: "Pričekajte dok na tržnici kupim odjeću, a kad se vratim čuti ćete što ću reći." Zatim je ustao, uzeo šaku školjaka kojima će platiti odjeću i otišao na tržnicu.

Kad se vratio, otac je pozvao mladiće i rekao: "Sinovi moji, vas ste dvojica, a ja imam samo jednu kćer. Kome od vas dvojice ću dati kćer za suprugu? Pogledajte ovu odjeću. Pokidat ću je na dva jednaka dijela i svakome ću dati jedan dio. Prvi od vas dvojice koji će istkati odjeću biti će suprug moje kćeri."

Zatim je pozvao kćer i rekao što je odlučio: "Uzmi ovo predivo i upredi niti za mladiće. Onaj tko prvi završi odjeću biti će tvoj suprug."

Djevojka je poslušala oca, uzela predivo i sjela pored mladića. Ali djevojka je bila lukava, a otac i mladići nisu znali da je ona već odabrala budućeg supruga. Odabrala je onog koji joj se više sviđao i njemu je upredala kratke niti, a drugom mladiću duge niti.

Kad je sunce bilo visoko na nebu, mladići još nisu završili odjeću i djevojka je nastavila upredati niti.

Kasno popodne, mladić koji je tkao odjeću kratkim nitima bio je gotov.

Kad je došao otac i rekao: "Jeste li do sada istkali odjeću?", jedan mladić je ustao i rekao: "Oče moj, pogledaj, moj dio je dovršen."

Otac je pogledao mladiće i rekao: "Sinovi moji, kad ste došli k meni i zatražili ruku moje kćeri, nisam htio biti pristran i zato sam kupio odjeću i pokidao je na dva dijela. Svakome od vas dao sam jedan dio odjeće i pozvao kćer da vam uprede niti da bi mogli istkati odjeću. Rekao sam vam da će onaj tko prvi završi tkanje odjeće dobiti moju kćer za suprugu. Jeste li to razumijeli?"

Mladići su odgovorili: "Oče, razumijeli smo da će onaj tko prvi završi tkanje odjeće dobiti tvoju kćer za suprugu, a onaj drugi je neće dobiti."

Otac je objasnio: "Ovako sam razmišljao - onaj tko prvi završi odjeću, raditi će brzo i biti će sposoban uzdržavati moju kćer, a onaj drugi sigurno neće raditi brzo i sigurno neće moći uzdržavati moju kćer."

Mladići su ustali i otišli kući. Onaj koji je prvi završio odjeću dobio je djevojku za suprugu ali niti mladići niti otac nisu znali da je lukava djevojka sama odabrala onog koji joj se više sviđao.

Kameleonovo prokletstvo

(Zulu)

Nakon što je Stvoritelj završio sa stvaranjem svega, pogledao je i rekao:
To je dobro! Vrlo dobro!"
Posebno je bio zadovoljan s ljudima. Konačno, oni su mu najviše bili nalik.

Vrijeme je prolazilo i Stvoritelj je primijetio da ljudi stalno oštećuju tijela. S vremenom bi koža zarasla ali ostali bi ožiljci. Nakon mnogo godina, tijela ljudi bila su zaista stara.
"Hm", pomislio je,"tijela ljudi se troše. Vrijeme je da im dam novu kožu."
Stvoritelj je pozvao Kameleona i rekao mu:
"Imam jedan paket kojeg moraš dati ljudima. Idi k njima, reci im da sam te ja poslao i daj im ovaj paket! U tebe imam povjerenja jer si odan i brz. Idi sada!"

U to vrijeme, Kameleon je bio brz kao munja. Sjurio se s paketom ispod ruke i zaustavio se pored rijeke da bi utažio žeđ. Međutim, upravo tada je i Zmija bila na rijeci:
"Pozdravljam te, rođače", rekla je Zmija. "Danas si u velikoj žurbi."
"Sawubona Nyoka." ["Vidim te, Zmijo" ili "Zdravo, Zmijo"] "Imam paket kojeg mi je dao Stvoritelj. Nešto za ljude." Zmija je mrzila ljude. Oni su tako uspravno hodali i često bi nagazili Zmiju ili članove njene obitelji a da to ne bi niti primijetili. Izgledalo je kao da Stvoritelj poklanja veću pažnju ljudima jer njima šalje paket, a Zmiji se to nije svidjelo i smislila je plan.
"Dragi rođače, tako se veselim što te ponovo vidim. Dođi k meni na ručak... Ali izgleda kao da ti nikad nemaš vremena... ili mi nismo dovoljno dobro društvo za tebe?"
"Oh, ne, dragi rođače Nyoka. Baš bih volio jednom k tebi doći na ručak."
"Zašto ne sada?"
"Imam zaista hitnu isporuku. Stvoritelj me hitno poslao ljudima... hmmmm... možda drugi put."
"Da, da. Jasno mi je... Hajde, hajde... Samo trči za svojim jako važnim poslom..."

Kameleon je pogledao prema suncu. Bilo je još uvijek visoko na nebu i pomislio je kako ima dovoljno vremena za isporuku paketa.
"Čekaj, rođače Nyoka! Molim te, oprosti mi. Nisam htio biti grub ili nepristojan. Rado ću poći s tobom."

Zmija je pripremila obilat ručak, a Kameleon se toliko najeo da je morao prileći. Zmija je otvorila paket i cijela obitelj se okupila.
"Pogledajte", reče Zmija, "Stvoritelj nam je poslao nove kože! Kad nam se stare kože istroše, jednostavno ćemo ih zamijeniti novima."

Zmija se tako glasno nasmijala da se Kameleon probudio. Ugledao je paket i odmah mu je bilo jasno što se dogodilo. Nikakva preklinjanja nisu pomogla i bio je jako tužan zbog načina kako je prevaren i što nije ispunio očekivanja Stvoritelja.

Od tada, kad zmije ostare, one zamijene kožu, a kameleoni se još uvijek skrivaju pred Stvoriteljem krećući se tako sporo da ih se jedva može primijetiti. A ljudi? Ljudi ne vole zmije i u većini slučajeva, kad ih spaze, dobro ih izbatinaju.


http://drumtidam.info/


ponedjeljak, 27. lipnja 2011.

AFRIČKA MITOLOGIJA

Afrički bogovi stvaratelji slijede uglavnom jedan određen uzorak, oni su svi nezadovoljni svojim kreacijama te su ljudi prepušteni sami sebi. Ljudski pokušaj da obnove kontakt sa bogovima putem nebeskih ljestava teme su mnogih afričkih legendi koje nemaju sretan završetak, pošto bogovi ne vole da ih se gnjavi oni zahtijevaju od ljudi da budu zadovoljni svojom sudbinom.
Iako bogovi ne žele sudjelovati ni pomagati ljudima, duhovi njihovih predaka kao i pojedina božanstva su zato spremni preuzeti aktivnu ulogu u zemaljskom životu.
Neki afrički narodi vjeruju da duhovi koji žive u nebu kontroliraju kišu, dok drugi vjeruju da duhovi koji žive u vodi kontroliraju rijeke, jezera i oceane,

GLAVNI BOŽANSTVA I DUHOVI

Većina tradicionalnih afričkih religija se temelji na politeizmu. Njihova božanstva su često grupirana u obiteljske veze. Gotovo svaka kultura priznaje vrhovnog boga koji je obično povezan sa nebom.
Narodi Zapadne Afrike glavnog boga nazivaju Amma ili Olorun, a Istočni narodi Mulungu.
Najznačajnija bića srednje i južne Afrike su Zemlja, Sunce, Mjesec i Ocean, a u Zairu i Šuma.

ZEMLJA
Mnogi afrički narodi smatraju zemlju ženskim božanstvom, ona ja majka božica koja vlada ljudima i rađa nove generacije svih bića. Sva bića su Zemlja i nitko ne može živjeti ni postojati bez nje, čak i sva četiri elementa potječu iz Zemlje. Ipak Zemlja kao zemlja rijetko je štovana, smatrana je moćnim duhom koji vlada životom i smrti i koji pomiče planine i šume kada je uznemirena.

SUNCE
Sunce igra dvostruku ulogu, ono rađa život ali i smrt (suša).

ŠUMA
Šuma je prepredeno i tajanstveno božanstvo koje sadrži gotovo sve što je potrebno za život njezinih stanovnika. Neki srednjoafrički narodi su također vjerovali da je šuma obitavalište bogova te da za ulazak u nju su potrebne posebne pripreme tj. obredi i mjere opreza.

četvrtak, 16. lipnja 2011.

Egipatska knjiga mrtvih

Knjiga mrtvih je staroegipatski zbornik sastavljen od različitih religijsko-magijskih tekstova koji se u Egiptu polagao, zajedno s pokojnikom, u grob. Tekstovi su se sastojali od čarolija, zazivanja, himni, molitvi, litanija i magijskih formula, a mnogi su odlomci preuzeti iz Tekstova piramida i Tekstova sarkofaga.

Knjiga mrtvih je staroegipatski zbornik sastavljen od različitih religijsko-magijskih tekstova koji se u Egiptu polagao, zajedno s pokojnikom, u grob. Tekstovi su se sastojali od čarolija, zazivanja, himni, molitvi, litanija i magijskih formula, a mnogi su odlomci preuzeti iz Tekstova piramida i Tekstova sarkofaga.

Postoje dva osnovna oblika Knjige mrtvih. To su tzv. redakcije koje nose imena dva najznačajnija centra – Heliopolis i Teba.
U "Heliopoliskoj knjizi mrtvih" zastupljene su religijske dogme svećenstva boga Ra, čiji se kultni centar nalazio u gradu Anu, poznatijem po heleniziranom imenu Heliopolis. Centralno mjesto u tim tekstovima zauzima Ra, čije umiranje navečer i rađanje ujutru simbolizira vječno postojanje. Najstarija poznata zbirka ovih tekstova nastala je krajem V dinastije (oko 2500. – 2350. godine stare ere) i poznatija je pod nazivom Tekstovi piramida. Zbirka tekstova koju nazivamo Knjiga mrtvih, obično podrazumijeva tebansku redakciju, načinjenu po dogmama svećenstva boga Amona čiji se kultni centar nalazio u gradu Uast, također poznatijem po heleniziranom imenu Teba. Ta je zbirka nastala u vrijeme XVIII dinastije (oko 1560. – 1320. godine stare ere).
Nema suštinskih razlika između ove dvije redakcije Knjige mrtvih, iako se po formi bitno razlikuju.
Pored ove dvije redakcije može se govoriti i o četiri razdoblja ili četiri verzije Knjige mrtvih.

Najstarija poznata verzija su "Tekstovi piramida", načinjeni na osnovu nepoznatih i mnogo starijih tekstova, ili usmenog predanja. Bez sumnje je da su ti tekstovi pretrpjeli mnoge promjene tijekom stoljeća koji su prethodili V dinastiji. "Tekstovi piramida" su ispisani hijeroglifskim pismom , na unutrašnjim zidovima pet piramida u kojima su bili sahranjeni vladari V i VI dinastije. Dijelovi ovih tekstova su pronađeni na stelama, sarkofazima i papirusima načinjenim tijekom ogromnog vremenskog perioda od VI dinastije do druge polovine II stoljeća nove ere, što obuhvata više od dva milenija.

Druga verzija je tebanska Knjiga mrtvih, pisana hijeroglifskim pismom i ukrašenim slikama. Ova je verzija podijeljena na poglavlja (kazivanja) koja, osim nekoliko, imaju određeni naslov, ali nemaju utvrđeni redoslijed. Uglavnom je ispisana na papirusima i bila je u upotrebi od XVIII do XX dinastije (oko 1560. – 1085. godine stare ere).

Verzija slična prethodnoj pisana je hijeratskim i hijeroglifskim pismom na papirusima, a korištena je od XX do XXVI dinastije (oko 1085. – 660. godine stare ere).

Saiska verzija, dobila ime po gradu Sau, čije je helenizirano ime Sais, a koji je bio prestonica vladara XXVI dinastije. Karakteristika ove verzije je pokušaj da se od zbirke načini knjiga utvrđivanjem redoslijeda poglavlja. Pisana je hijeratskim i hijeroglifskim pismom, a bila je u upotrebi od XXVI dinastije do kraja ptolomejskog perioda (oko 660. – 30. godine stare ere).

Najstarija verzija Knjige mrtvih, kao što je već rečeno, jesu Tekstovi piramida, ispisani na unutrašnjim zidovima piramide faraona Unasa, posljednjeg vladara V dinastije. Ostala četiri primjerka ovih tekstova su ispisana u piramidama Tetija, Pepija I, Mer-en-ra i Pepija II, koji čine VI dinastiju. Dijelovi nekih tekstova se nalaze ispisani i na zidovima grobne sobe u piramidi Uđabeten, kraljice faraona Pepija II, što je prvi put da se takvi tekstovi nalaze u grobnici koja ne pripada samom faraonu. Tekstovi piramida jasno pokazuju da su samo izbor iz obimnijih i starijih tekstova, načinjenih, vjerovatno, na osnovu prastarog usmenog predanja. Smatra se da su ti tekstovi uobličeni između III i V dinastije (od oko 2700. do 2400. godine stare ere) i da su to učinili svećenici iz Heliopolisa, namećući Ra kao najznačajnije božanstvo i prisvajajući starije kultove. Iako jako malo liči na kasniju Knjigu mrtvih, zbirka tekstova iz piramida je osnova iz koje se ona razvila.
Tekstove piramida sačinjava 714 kazivanja, od kojih se samo nekoliko ponavlja u svih pet piramida. U tekstovima se lako prepoznaju jako stara vjerovanja iz predinastičkog perioda, koja obuhvataju drevne kraljevske rituale, opise ratnih pohoda koji su prethodili ujedinjenju zemlje, kao i pogrebne običaje koji su mnogo stariji od dinastičkog doba.
Drugu grupu kazivanja čine opisi nebeskog života kralja nakon obitavanja na Zemlji. U tim kazivanjima se prepoznaju tragovi stelarnog kulta koji je još u davno doba uklopljen u solarni kult. To je sjedinjavanje vjerovatno bilo završeno još u prvim stoljećima dinastičkog doba, ali u piramidama se pokojni kralj još uvijek identifikuje ne samo sa Suncem, već i sa Zvijezdom (Orionom). Važna karakteristika tekstova iz piramida je jačanje kulta Ozirisa, kao svojevrsne alternative kultu Sunca. Postepeno uvođenje ozirijanskih elemenata ipak ne predstavlja rivalitet, jer vladari toga doba bezrezervno podržavaju kult Sunca. Kako i Ra i Oziris simboliziraju vječno postojanje – jedan svakodnevnim rađanjem Sunca, a drugi godišnjim obnavljanjem prirode – nije bilo razloga da se ozirijanski elementi isključuju iz tekstova. Najznačajnija karakteristika tadašnjih vjerovanja je to što je vječni život među bogovima bio isključiva povlastica vladara, dok za sve ostale, uključujući kraljevu rodbinu i velikodostojnike, zagrobni život predstavlja samo nastavak dobrog ovozemaljskog života, na vječno plodnom imanju u svijetu kojim vladaju bogovi. Vječni život je bio zagarantovan, kao što je kralju bilo zagarantovano sticanje božanskih kvaliteta, a brojne opasnosti koje vrebaju pokojnike na onom svijetu još nisu postojale, i tek će tekstovi iz perioda Srednjeg kraljevstva početi da ih pominju.
Staro kraljevstvo, doba kraljeva koji su bili neprikosnoveni vlasnici svih dobara u državi, završava se sa VI dinastijom, a država se raspada na samostalne oblasti. Taj raspad nije nastupio naglo već je bio rezultat postepenog jačanja svećenstva i provincijskih poglavara tijekom V dinastije. Ratovi lokalnih vlastodržaca, opšta nesigurnost i siromaštvo su osnovne karakteristike Prvog prelaznog perioda (oko 2180. – 1990. godine stare ere), a to je moralo imati jak utjecaj, kako na religijski, tako i na toljeća apsolutnog povjerenja u riječ i djelo kralja. Ujedinjenjem zemlje i uspostavljanjem centralne vlasti, tijekom XI i XII dinastije, započinje period Srednjeg kraljevstva, koji će trajati do oko 1700. godine stare ere. Država je bila obnovljena, ali su kraljevi definitivno izgubili status neprikosnovenih svetih vladara kojim su se dičili njihovi prethodnici iz doba procvata Starog kraljevstva.

Sa promjenom društvenih prilika, mijenjaju se i posmrtni tekstovi. Iako se više ne podižu piramide, pojedini dijelovi Tekstova piramida pojavljuju se na sarkofazima i drvenim kovčezima pokojnika, uz mnoge, do tada nekorištene tekstove. Kazivanja koja su se odnosila na kralja – boga su ili izostavljena, ili prepravljena prema statusu onoga za koga su tekstovi pisani. Uočljiva je dominantna uloga Ozirisa u pogrebnom ritualu.
Najznačajniji dodatak posmrtnim zapisima su opasnosti koje vrebaju nezaštićene i magične riječi (hekau) kojima se pokojnik može odbraniti. Zagrobni svijet je obogaćen raznim preprekama tako da pokojnik, ako nije opskrbljen znanjem magijskih riječi, ne može stići do Suda pravednosti . Sve ove promjene možemo smatrati svojevrsnom demokratizacijom zagrobnog života. Vječno postojanje i sticanje božanskih kvaliteta nije više privilegija vladara, jer Oziris, mrtvi kralj i kralj mrtvih, obećava vječnost svakome, bez obzira na porijeklo. Pogrebni rituali se nisu bitno izmijenili, a svako ko uspije da dokaže svoju ispravnost pred Sudom pravednosti može se nazvati Ozirisom i živjeti vječno. Tako je i uveden običaj da se ispred pokojnikovog imena piše Oziris, a iza imena istinorječivi (pravedni), što je postalo pravilo od kojeg se nikada nije odstupalo. Period Srednjeg kraljevstva je i jedini period dominacije Ozirisa u egipatskom panteonu, mada se mora reći da on, po svojoj prirodi, nije mogao biti zaštitnik trona kakvi su Ra ili Amon. Zbog toga je Oziris obično bivao u drugom planu, mada je bio jedini bog koji je uživao nepodijeljeno uvažavanje svih Egipćana.

Egipatska država se ponovo raspada poslije XIII dinastije, a to koriste Hiksi, doseljenici sa Istoka, koji preuzimaju vlast u Donjem Egiptu i nameću vazalne obaveze plemićima Gornjeg Egipta. Drugi prelazni period, kako se to razdoblje naziva, trajao je od oko 1670. do oko 1559. godine stare ere. Bilo je to doba poniženja pod tuđinskom vlašću, iz koga skoro da nema nikakvih pisanih dokumenata. Poslije izgona Hiksa, sa XVIII dinastijom započinje doba moćne imperije koja će svoje granice pomjeriti daleko od doline Nila.
U to doba nastaje tebanska verzija Knjige mrtvih, najpoznatija i najčešće spominjana zbirka molitava i uputstava pokojniku kako da prebrodi teškoće na putu do Dvorane dvostruke pravednosti, u kojoj će dokazati svoje pravo na vječno postojanje. Nova dinastija vladara nametnula je i novog vrhovnog boga po imenu Amon, ali to nije izazivalo značajnije promjene jer je Ra samo pripojen Amonu. Tako je, kao što je tijekom Starog kraljevstva nastao Ra-Atum, u Novom kraljevstvu nastao Amon-Ra. Poglavlja Knjige mrtvih su niz odvojenih cjelina koje, kao i u tekstovima iz piramida i sarkofaga, nemaju utvrđen redoslijed. Svako poglavlje ili kazivanje, osim malog broja izuzetaka, ima svoj naslov i ilustraciju. Dok su kazivanja u Tekstovima piramida označena kao riječi koje izgovaraju svećenici, u Knjizi mrtvih su riječi stavljene u usta pokojnika, a to je i karakteristika većeg dijela tekstova iz Srednjeg kraljevstva. Ta značajna promjena je nastala vjerovatno u doba siromaštva i nesigurnosti, kada su sahrane sa horovima i svećenstvom bile jako rijetke, pa je tako na veoma jednostavan način data prilika siromašnima da sami zastupaju svoje interese u zagrobnom svijetu.

Tebanska verzija Knjige mrtvih je korištena pretežno u Gornjem Egiptu, u vrijeme XVIII i kasnijih dinastija. Vremenom je ilustracijama posvećivana sve veća pažnja i mnogi papirusi jasno pokazuju da je posao slikara postao značajniji jer je za tekst ostavljano sve manje prostora. Zbog toga su mnoge rečenice jednostavno izostavljane, a ponekad je tekst do te mjere zgusnut da je skoro nečitljiv. Brojne greške u pisanju pokazuju da je posao ilustratora povjeravan provjerenim umjetnicima, dok su tekst ispisivali nedovoljno obrazovani ili veoma nemarni pisari.

Kao važan dio pogrebne opreme, papirusi sa tekstovima Knjige mrtvih su ispisivani po naručenju, ali kako je moćna imperija stvorila brojnu bogatu birokratiju, trgovce i ugledne svećenike, naglo je rasla potreba za posmrtnim papirusima. Tako se ustalio običaj da se papirusi unaprijed pripremaju, a u tekstu se ostavljaju praznine za naknadno upisivanje imena pokojnika. Rezultat te obimne proizvodnje su česte greške u pisanju, a izostavljene riječi u egipatskom načinu pisanja mogu sasvim promijeniti značenje rečenice. Pažljiva ispitivanja papirusa pokazuju da je izrada povjeravana grupama ilustratora i pisara koji su radili odvojeno, da bi kasnije listovi bili spajani u cjelinu. Ponekad se događalo da se, zbog takvog načina rada, pojedina poglavlja pojave dva puta na istom papirusu.

Knjiga mrtvih, jako slična tebanskoj verziji, bila je u upotrebi od XX do XXVI dinastije, a tijekom tog perioda je vidna dalja degradacija teksta, kao i sve grublje greške u pisanju. Slava i moć Egipta opadaju, a kratki period pokušaja obnove stare slave, u doba XXVI dinastije, donosi i neke izmjene u Knjizi mrtvih. Mnoga poglavlja kojih nema u starijim papirusima pojavljuju se u to doba, ali se ne mogu smatrati novim jer je poznato da je u to vrijeme prepisivan i iznova tumačen veliki broj starih zapisa. Na žalost, pisari nisu mogli tačno pročitati i protumačiti zapise koji su već tada bili stari više od jednog milenija, a razlika između jezika kojim se govorilo u doba Starog kraljevstva i jezika iz doba XXVI dinastije, uslovila je mnoga kontradiktorna i pogrešna tumačenja starih mitova i legendi. Osim toga, najveći broj papirusa su ispisivali toliko nevješti pisari, da je izostavljanje riječi, pa i cijelih rečenica, bilo sasvim uobičajeno. Uprkos tome, to je jedini period u razvoju Knjige mrtvih kada su poglavlja svrstana po utvrđenom redoslijedu, ali dalji pokušaji stvaranja koherentnog teksta nisu načinjeni.

Egipat je bio imperija na izdisaju, a VI stoljeće stare ere je donijelo i prvu okupaciju i vladavinu Perzijanaca. Nekada skoro savršeno organizovana država potpuno se raspala, a sa njom i dobro organizovani religijski i kultni centri. Nakon kraćeg perioda samostalnosti, uslijedila je druga perzijska okupacija, a potom dolazak Aleksandra Makedonskog koji je dočekan kao oslobodilac. Tako je otpočeo period posljednje dinastije čiji su vladari, iako Grci, pokušavali da se prilagode egipatskom načinu života. Izgleda da su pokušaji vladara iz dinastije Ptolomeja da prevedu na grčki jezik drevne zapise samo povećali zabunu, nastalu još u doba XXVI dinastije. Prevodioci su obično bili Egipćani koji su znali grčki i vjerovatno su više brinuli o svom društvenom i materijalnom položaju, no što su vodili računa o tačnosti prevoda. Zahvaljujući tome, ptolomejski period karakterišu pokušaji obnavljanja degradiranog i praktično napuštenog kulta Amona. Za razliku od faraona XXVI dinastije, Grci nisu pokušavali revitalizirati drevne običaje, koje nisu ni poznavali ni razumijevali, već su misticizam i mitologiju smatrali osnovnim vrijednostima egipatske kulture. Nema sumnje da Grci nikada nisu ni pokušavali da shvate pravu prirodu drevnih egipatskih vjerovanja i običaja.

Izgubivši samostalnost, Egipat je izgubio i mogućnost očuvanja svojih religijskih centara koji su bili u središtu nauke, umjetnosti i pismenosti. Tako je duboko ukorijenjeno vjerovanje u magiju izgubilo religijsko usmjerenje, pa su se ljudi vratili primitivnim magijskim ritualima. U to doba se ustaljuje običaj ispisivanja pojedinih odlomaka Knjige mrtvih na komadima papirusa koji su potom zamotavani zajedno sa izdvojenim dijelovima tijela pokojnika. Tako je pisana riječ, tada već jedva ikome razumljiva, dobila status amajlije i očuvala ga kroz period kršćanstva i islama jer se zapis još uvijek može sresti u ovim kulturama kao navodno sredstvo izlječenja. Kopije Knjige mrtvih, načinjene u to doba, ne mogu se pročitati bez upoređivanja sa starijim i čitkijim zapisima, a sve veći dijelovi teksta su sasvim nerazumljivi ili nečitljivi. Sa širenjem kršćanstva, od druge polovine prvog stoljeća, Egipćani sasvim napuštaju svoje pismo i prihvataju neznatno dopunjeni grčki alfabet.

Iako je prestala postojati, Knjiga mrtvih prenosi svoj utjecaj na kasnije periode. On se osjeti najviše u ranom kršćanstvu; počevši od samog naziva zagrobnog svijeta i njegovog opisa u djelima gnostika , susrećemo se sa nesumnjivim pozajmicama iz drevnih tekstova. Nekadašnji Amentet, zagrobni svijet, postao je amentu, naziv za Pakao egipatskih kršćana. Taj Pakao je bio podijeljen na dvanaest dijelova, baš kao i svijet tame kroz koji se moralo proći prije izlaska pred Ozirisa. Veliki broj imena anđela je izveden od egipatskih ili heleniziranih egipatskih imena koja nalazimo na drevnim papirusima.

(preuzeto sa: http://humnauke.blogger.ba/ )

Thoth

Thoth je egipatski bog koji se predstavlja s glavom ibisa ili majmuna. On je bog Mjeseca i mudrosti. Ponekad su ga Egipćani prikazivali i s papirusom i "tintom" za pisanje.

Egipćani su vjerovali da je Thoth izumio egipatsko pismo te ga smatraju zaštitnikom pisara. Rođen je iz Setove glave, iako neki mitovi kažu da mu je otac Geb, ili Ra. Bog je mudrosti, znanja, astronomije, geometrije, matematike i umjetnosti.

Noću Thoth zamjenjuje Raa, boga Sunca, Mjesecom. Nakon smrti Egipćanina, on mjeri srce s nojevim perom da bi točno procijenio pravednost smrtnika prije njegove smrti, odnosno Anubis nadgleda razliku težine srca i nojeva pera, a Thoth ga zapisuje, a poslije toga Anubis ili Thoth prihvaćaju pokojnika koji najprije treba prođi suđenje da bi potom, ako je cijelog svog života bio pravedan te dobar, otišao u raj, no, ako je bio nepravedan i zao, ide u svijet gdje ga čeka Neman, koja će ga pojesti. Spasio je Izidina sina Horusa od smrti. Jedan mit govori da je Thoth izumio kalendar sa 365 dana. Grci su Thotha smatrali Hermesom. Vjerovalo se u postojanje udruženog Hermesa i Thotha.

Tefnut

Tefnut je Šuova blizanka. Kao djeca su se izgubili u vodama Nuna, prvog oceana. Njihov otac, bog Sunca, poslao je svoje oko u obliku božanstva da ih vrati. Oko ih je pronašlo i vratilo bogu Sunca, koji je isplakao suze iz kojih su nastali ljudi. Prema drugom mitu, bog lončar Hnum je oblikovao ljude od gline, na svom lončarskom kolu. Šu i Tefnut su mirno vladali svemirom sve dok ih nije napao Apop. Nakon što je rodila Geba i Nut, Geb ju je silovao kako bi preuzeo prijestolje. Postoji mit koji govori da je Tefnut htjela pobjeći iz Egipta u Nubiju, a na svom putu je ubijala ljude. Nedostajala je Rau, pa je on poslao Šua i Tota da ju vrate. Tot ju je uvjerio da se vrati.

Tefnut je znana i kao "Raovo oko", "Dama plamena" i "Ptahov jezik". Njezino ime znači "ona od vlage" ("vlažna"). Prikazuje se kao žena s glavom lavice, iako je ponekad cijela žena. Na glavi joj je Sunčev disk. Tefnut je slična svojoj sestri Sekhmet, koja je također lavica, ali se Tefnut uvijek prikazuje na prijestolju. U nekim mitovima Tefnutin muž je nepoznati bog Tefen.

Tefnut nije imala hram, ali je štovana u Denderi, gdje je bila "Tefnutina kuća". Iako nije bila popularna poput svoje kćeri Nut i svojih unuka Izide i Neftide, smatralo se da bi se zemlja bez nje osušila.

Tawaret

Tawaret je prvotno bila zli demon, žena muške zmije Apopa, demona podzemnog svijeta. Poslije je Apop izgubio na značenju zbog Setovog ubijanja te je bio samo demon noći. Tawaret je bila povezivana sa sjeverom, odnosno sa sjevernim nebom, te je bila "misterija neba". U grobu Setija I. Tawaret je prikazana s moćima liječenja. U egipatskoj umjetnosti, Tawaret je prikazana u obliku dviju strašnih životinja kojih su se Egipćani bojali - u obliku lava (lav, odnosno lavica, bio je utjelovljen i u Tefnut i Sekhmet) i vodenkonja. Bila je povezana i sa Sobekom, bogom krokodila. Egipćani su još u Starom kraljevstvu zaključili da su ženke vodenkonja agresivne zbog štićenja mladih. Tako je Tawaret postala božica-vodenkonj. Budući da vodenkonji žive u Nilu, Tawaret je uz Hapyja božica Nila. Kao božica majčinstva, slična je Mut, Amonovoj ženi.

Set

Set je brat Ozirisov, Horusov (Horus – Ur, stariji Horus), Izidin, te suprug i brat Neftide prelijepe. U početku Set je samostalno božanstvo Gornjeg Egipta i tijesno je vezan za kult vladara (faraona) Gornjeg Egipta. Kada se Egipat ujedinjuje, dakle prvim nastankom države, bog Set uklopljen je i u Heliopoljsku kosmogoniju gdje njegova uloga nije negativna, ali će s vremenom postati simbol zla, opasan za ljude, pa i same bogove. Kultno središte Seta u početku je u gradu Nubt (Ombos), Athumanunh ovaj grad naziva ponekad i Nagada, mada je priznat i poznat širom Egipta. U tekstovima piramida Set i njegov brat Horus – Ur pomažu bratu Ozirisu da se popne na Nebo i prijestolje. No, kasnije, poklonici Horusa – Ura sebe smatraju zaslužnim za ujedinjenje Egipta, pa Set mora dobiti negativnu ulogu. Taj tijek događaja kasnije je prenesen i u mitologiju koja nesporazume i sukobe drevnih vladara (faraona) opisuje kao sukobe između bogova. Završetkom arhajskog doba i početkom starog kraljevstva jača kult Raa, a poklonici Seta potisnuti su natrag na jug, bez obzira što su odigrali značajnu ulogu tijekom stvaranja i postavljanja prvih dinastija vladara ujedinjenog Egipta. Malo po malo Horus postaje jedini simbol vladara (faraona) ujedinjenog Egipta. Upravo ovdje nastaje spor o pravo na prijestolje, ali je teško prepoznati da li se radi o Horusu – Uru ili Horusu mlađem (sinu Izidinom). Kasnije je taj drevni spor lakše raspoznati i doista se radi o sporu Horusa mlađeg i Seta. No, tijekom prve dinastije Horus – Ur i Set nazivani su nebui (što označava dva vladara, dva faraona). Tako je tijekom krunidbe faraona na mnogim zapisima (reljefima) zapisano (zabilježeno) kako dva boga (Horus – Ur i Set) polažu zajednički krunu na glavu faraona. Što jasno govori da su kao takvi prikazivani kao ujedinitelji Egipta i tim činom oni simbolično povezuju Gornji i Donji Egipat. U jednom opisu gdje je opisana borba Hurusa – Ura i Seta može se pronaći slijedeće: tijekom žestoke borbe Horus – Ur kastrirao je Seta, ali mu je Set izbio jedno oko. (Athumanunhu se sve više čini da ta kastracija Seta, zapravo simbolizira istrebljenje ili zatiranje loze faraona s juga (Gornji Egipat). Opet stariji oblici mitova u drevnoj egipatskoj mitologiji govore da je Ra jako teško odlučio između Seta i Horusa – Ura, pa Set mu je bio sin, ali i veliki ratnik koji je uspješno vodio bitke sa Ra - ovim protivnicima. Napokon, pretjerano hvalisanje i svađa sa svima koštalo je Seta mjesta u Sunčevoj barki od 'milijun godina'. Ovakav postupak Raa jasno ocrtava da u drevnom Egiptu nema nezamjenljivih, pa makar to bili i bogovi veličanstveni ratnici kao što je bio Set. Ozirijanski mitovi jasno govore da je Set ubio svog brata Ozirisa, ali teško je dokučiti zašto je to on uradio. Prema jednom zapisu Set to čini jer je Geb svu vlast predao Ozirisu, ali po drugoj to je nešto drugačije opisano. Geb je najprije Donji Egipat povjerio Ozirisu, a Gornji Egipat Setu, ali kako se Set pokazao kao loš vladar Geb mu oduzima titulu i cijeli Egipat povjerava samo Ozirisu. No, iz oba zapisa jasno je vidljivo da je Set ubojica i uzurpator, a kamo je nestala njegova hrabrost i poštenje velikog ratnika s pramca Sunčeve barke od milijun godina, Athumanunh nije mogao nigdje pronaći. Izgubivši počasno mjesto u Sunčevoj barci od milijun godina, Set gubi i status kraljevskog boga, postepeno gubi svoje uporište i u Gornjem Egiptu, pa odjednom postaje strašni i zli bog pustinje i stranaca koji iz nje dolaze. Odatle mu i onaj nezahvalan status zaštitnika divljih Hiksa, dugogodišnjih okupatora Donjeg Egipta. No, još jednom Set je tijekom 19. dinastije, u doba faraona Setia I. Ponovno zauzeo mjesto značajnog kraljevskog boga. Kasnije Set opet gubi status, a njegovi prikazi na reljefima prepravljeni su u boga Tota. Najveću degradaciju Set je doživio u doba 26. dinastije kada je Set personifikacija svih zala i praktički je izjednačen s Apofisom (zakleti i iskonski neprijatelj boga Ra koji ga iz zasjede vreba svakog jutra, a baš protiv Apofisa Set se borio hrabro i veličanstveno u doba kada je bio u Sunčevoj barci od milijun godina). Kasnije Set dolazi u sukob i s Horusom – p – khartom, mlađim Horusom, sinom Izidinom i nećakom svojim. U tim bitkama Set je opet snažan i hrabar ratnik, ali ratnik zla, noćni lovac koji vreba svoju sestru Izidu i zagorčava joj život nakon smrti (ubojstva) njezinog supruga boga Ozirisa. No, ni ovdje Set nema sreće, jer velika je većina bogova iz Sunčane barke od milijun godina na strani malog Horusa i samo je pitanje vremena kada će doživjeti još jedan poraz.