Harpije su bile kćeri morskog boga Taumanta i Okeanide Elektre.
Prema Homeru bilo ih je nekoliko, ali on poimence spominje samo Podagru ("Brzonogu"). Prema Heziodu, bile su dvije: Ela ("Goropadna") i Okipeta ("Brzoleta"). Vergilije spominje i harpiju Kelenu i napominje da "čudovišta većih nigde i nema, ni kužnijih rana što gnjev ih bogova rodi sred Stigijskih voda". Dokaz istine da rođaci često nisu slični jedni drugima njihova je krasna sestra, božica duge i glasnica bogova, Irida.
Prvobitno harpije su bile božice oštrog vjetra, a posao im je bio odnositi duše mrtvih u podzemni svijet. Vrlo rijetko upletale bi se u život bogova i ljudi. Najistaknutija uloga pripala im je u mitu o kralju i vraču Fineju. Bogovi su im, naime, povjerili kažnjavanje Fineja vječnom glađu zbog zločina koji je počinio nad svojim sinovima iz prvog braka. Kad god bi Finej sjeo za stol, odmah bi doletjele harpije, pojele mu jelo, a ono što nebi pojele zagadile bi izmetom. Mučile su ga dugo, sve dok tome nisu učinili kraj Kalais i Zet, koji su u Trakiju doplovili s Argonautima na lađi Argo. Ta dva junaka, koja su od svog oca Boreja dobila krila, vrebala su na harpije u zraku i čim su se pojavile, snažnim su ih naletom protjerali sve do Strofadskih otoka u (Jonskom moru). Bili bi ih i poubijali, ali ih je u posljednjem trenutku zaustavila božica Irida, prenjevši im obečanje bogova da ubuduće neće dopustiti mučenje Fineja.
Nema komentara:
Objavi komentar