Skila

Skila ili Scila u grčkoj mitologiji morska je neman, koja je na morskom tjesnacu vrebala brodove što bi prolazili i gutala ljude koji su u njima plovili.
Skila je prema većini tradicija kći morskog boga Forkisa, rjeđe Forbanta te Krateide, Hekate ili Lamije, odnosno kći Tritona ili Posejdona i Krateide te na kraju kao moguća kći Tifona i Ehidne.

Skila je stanovala je u crnoj pećini jedne hridi, a svoju je nazočnost objavljivala strahovitim lavežom koji preko pučine odjekuje kao glas tek okoćenog šteneta. Protiv nje nije vrijedilo biti hrabar jer joj se nije moglo nauditi, a jedini je spas bio pobjeći od nje. Katkad se navodi i kao čuvarica podzemnog svijeta.

Skila se različito opisivala: prema jednim izvorima ima dvanaest nogu i šest zmijskih vratova na kojima se nalaze glave sa tri reda gustih zuba koje rastvara da bi zdrobila žrtvu, prema drugimasamo tri glave, a prema nekima bila je žena do pojasa, a ispod pojasa pas, a šest je psećih obličja prodiralo iz njezina tijela.

Petreja, osim što je to ime jedne od Okeanida, također se rabi kao Skilin atribut kako bi se označilo da živi na stijeni ili unutar nje.

U klasičnoj umjetnosti prikazivana je kao riborepa Sirena s četiri do šest psećih glava.