NORDIJSKA MITOLOGIJA

Nordijska mitologija dio je germanske mitologije (tzv. sjevernogermanska mitologija), ali je poznatija od mitologije ostalih germanskih naroda. Razlog tomu je činjenica da su narodi Skandinavije i Islanda pokršteni kasnije pa su, prema tome, duže njegovali svoja pretkršćanska vjerovanja. Zbog toga je nordijska mitologija daleko bogatija materijalom za proučavanje što je utjecalo da se danas u većini jezika termin nordijska mitologija koristi u širem smislu, za mitologiju svih germanskih naroda.
Najveći dio izvora nastao je na Islandu između 12. i 14. stoljeća na staroislandskom ili staronordijskom jeziku, a koji je u to vrijeme bez većih poteškoća bio razumljiv i u Skandinaviji.

Nordijska se mitologija razvijala do otprilike 12. st. kada je kršćanstvo iskorjenjuje, ali se i posljednja 2–3 stoljeća njezinog razvoja odigravaju u sredini u kojoj postoji određeni kršćanski utjecaj. Važna je i činjenica da gotovo svi izvori potječu iz vremena nakon pokrštavanja i da su njihovi zapisivači kršćani koji zapisuju materijal i njima samima dalek, kako u vremenskom smislu, doslovce nekoliko stoljeća, tako i u percepciji i shvaćanju toga pogleda na svijet. Tu su i česte nepodudarnosti pa čak i kontradiktornosti među izvorima. Sve su to činjenice zbog kojih nikada nećemo imati potpunu i cjelovitu sliku o nordijskoj mitologiji. No, s druge strane, ona zasigurno nikada nije ni bila cjelovita. Kao što se sjevernogermanska razlikuje od mitologija ostalih Germana, a u starijim razdobljima su te razlike bile manje od onih u kasnijim razdobljima, vrlo je vjerojatno da postoje, naravno manje, i razlike na nordijskom području. Naime, na prostoru koji zauzima približno 1.000.000 km2, u vrijeme kad se religija čuvala i prenosila usmenim putem i kad je postojalo mnogo bogova, pojedina su mjesta gajila kult različitih bogova, što potvrđuju i toponimi i arheološki nalazi. Prema tome, sasvim je vjerojatno da su pojedini mitovi na pojedinim područjima imali različitu sudbinu, čuvali su se, mijenjali ili zaboravljali.

BOGOVI

Postoje dvije skupine bogova: Asi, bogovi rata i Vani, bogovi blagostanja, zdravlja i plodnosti. Oni su dugo međusobno ratovali, no kako niti jedni nisu mogli pobijediti, odlučiše sklopiti primirje te razmijeniše taoce. Asi su dobili Njorda i njegovu djecu, Freya i Freyju, te Kvasira, najmudrijeg diva. Vani dobiše Henira koji je trebao biti dobar vojskovođa i Mimira koji ga je u svemu podučavao i bez kojeg se Henir nije snalazio. Shvativši da su prevareni, Vani odrubljuju glavu Mimiru i šalju je Asima. Odin je sačuvao Mimirovu glavu konzervirajući je uz pomoć raznih trava i čarolija, a ona mu je govorila mnoge mudre stvari.

Asi

Odin, često zvan i Svih Otac, smatra se najstarijim i najmoćnijim od svih bogova.
Tor ili Vignir najstariji je Odinov sin.
Baldr je među bogovima najomiljeniji. Sin je Odina i Frigg, suprug Nanne, otac Forsetija.
Bragi je sin Odina i Gunnlög, kćeri diva Suttunga.
Heimdall, Hallinskidi ili Gullintanni poprilično je enigmatičan bog; govori se da je sin devet majki koje su jedna drugoj sestre.
Tyr je bog rata.
Loki, zvan i Lopt i Hvedrung, zapravo nije bog iako živi s njima u Asgardu.
Vidar je sin Odina i žene–diva Grid. On je najjači bog nakon Tora. Osvetit će smrt očevu tako što će ubiti vuka Fenrisulfa.
Hodr je slijepi bog, ubio je svog brata Baldra.

Vani

Njord je bog mora.
Frey; zove se još i Frö, Atridi i Menglad, a nekad se zvao i Yngvi.
Freyja, Mardell ili Syr božica je ljubavi i ljepote.
Frigg ili Hlin Odinova je žena, majka je mnogih bogova.
Henir (Ve) i Lodur (Vili) Odinova su braća koja su mu pomogla stvoriti svijet i ljude.
Ull je bog zime; Sifin je sin i Torov posinak. Najbolji je klizač i strijelac.

OSTALA BIĆA

Divovi: Postoje dvije vrste divova: mrazni divovi i vatreni divovi. Obje vrste su u neprestanom sukobu s bogovima. Unatoč tome, česti su brakovi između divova i bogova.
Vilenjaci elvovi (staronord. álfar, engl. elves) žive u blatu ili u stijenama. Prinosila im se krv bika pri žrtvovanju bogovima u čast.
Fylgjur ('priviđenja') mogu poprimiti oblik žene ili životinje, a može ih se izuzetno rijetko vidjeti, izuzev u snovima ili u trenutku smrti.
Dise (staronord. dísir) su njima bliska bića koja se predstavljaju kao ženski duhovi čuvari.
Landvœttir (duhovi zemlje).
Patuljci (dvergar) bili su vrlo mudri i sposobni; oni su načinili gotovo sve blago i gotovo sve čarobne predmete što ih bogovi posjeduju, npr. Torov malj Mjollnir, Odinov prsten Draupnir, Freyev brod Skidbladnir i druge. Prema nekima, stvorili su ih bogovi; drugi kažu da su se javili još na početku kao crvi u Ymirovu mesu. Živjeli su u planinskim pećinama i uglavnom su bili prijateljski raspoloženi prema ljudima.
Trolovi su zla demonska bića srodna divovima.
Valkire (staronord. valkyrje) su lijepe djevojke koje Odin šalje na bojno polje da odaberu ratnike od kojih polovica pripada njemu, a polovica Freyji. One odlučuju o pobjednicima, a s njima jaše i najmlađa norna, Skuld. Valkire također poslužuju ratnike u Valhali (Valhall).

Yggdrasil ili "Stablo Svijetova". Divovsko stablo koje je spajalo svih devet svjetova germanske kozmologije. Nazivano je i "pepelno drvo" koje dobiveno od modernog Skandinavskog. Ásgard, Álfheim i Vanaheim nalaze se na granama stabla. U jednoj "kutiji" koja je prolazila kroz centar Miðgarð, oko Jotunheima ispod kojeg se nalaze Nidavellir ili Svartálfheim. Njegova tri korijena dopirala su do mjesta Helheim, Niflheim i Muspelheim, a samo prvi svijet imao je proljeće.
9 svijetova koje štiti Yggdrasil:
Alfheim ili Ljossalfsheim, dom "svjetlih" vilenjaka
Asgard, dom aesirskih bogova
Jotunheim, svijet divova
Midgard, dom ljudske vrste
Muspelheim, zemlja vatre
Nidavellir, dom patuljaka
Niflheim, predio vječne hladnoće i beskonačne noći, dom nevrijednih mrtvih
Svartalfsheim, dom "tamnih" vilenjaka
Vanaheim, dom Vanira



Ragnarök ("sudbina bogova") je bitka za kraj svijeta. Najvjerovatnije su se borili bogovi (Æsir - vođa Odin) i zli (vatreni divovi, Jotuni i razne zvijeri i bića - vođa Loki). Ne samo da će svi sudionici borbe preminuti, a i neka nedužna bića nego će gotovo cijeli svijet biti uništen.

U nordijskoj mitologiji, Bifrost je most koji vodi iz zemlje smrtnika, tj. Midgarda u zemlju bogova, Asgard. Most je zapravo duga a njegov zaštitnik je bog Heimdall. Stvorili su ga Asi a uništen je u ragnaroku.

Valhala (Valhall) je ogromna rajska dvorana, dvorac boga Odina. U njoj borave ratnici poginuli u boju. Valhala ima 540 dveri kroz koja svako jutro izlaze tisuće ratnika kako bi se borili; tako vježbaju za konačnu borbu, Ragnarök. Nakon bitke jedu meso vepra Sehrimnira koji svaku večer ponovno oživi. Koza Heidrun stoji na Valhali i hrani se lišćem i grančicama drveta koje se nazivlje Lerad; iz njena vimena teče medovina koju piju ratnici. Poslužuju ih lijepe Valkire (Valkyrje), one i biraju koji će ratnici iz borbe doći u Valhalu, naime, samo polovica palih ratnika pripada Odinu; druga polovica pripada božici Freyji. Asgard je raj ratnika i sjedište bogova. U njega vodi stotine vrata. Grede su tamo od koplja, a crepovi od štitova. Ratnici izlaze samo da bi se borili. Valhala je ogromna dvorana u kojoj stoluje Odin. Tu okuplja sve svoje ratnike na velike gozbe. Valkire ih poslužuju