Stari Kelti su bili politeisti, te stoga keltska mitologija obuhavaća čitav panteon božanstava. Uz to, budući da su naseljavali prilično veliko prostranstvo, Kelti sa različitih područija su imali i različite bogove.
Na žalost, većina mitova i vjerovanja Kelta koji su nastanjivali današnju Francusku i Španjolsku se izgubila još u vrijeme rimskih osvajanja. Ono sa čim se danas možemo upoznati su mitovi i legende onog dijela keltskog naroda koji se pod pritiskom Germana povukao na Britanska otočja. Njihove predaje su dijelom sačuvane čak i u srednjovijekovnim zapisima.
Druidi su bili svećenički stalež kod starih Kelta.
Trostruka božanstva su bila relativno česta pojava, ne samo u keltskoj mitologiji, već i u većini politeističkih religija. Često su bila ženskog spola, tri sestre, obično identičnog izgleda, a nerijetko i istog imena.
U keltskoj mitologiji postoje izvjesne podgrupe, međusobno više ili manje povezane. Najidealnija podjela bi bila prema samoj podjeli keltskih jezika, i to na:
Galsko-britansko-romanski panteon
Irski panteon
Škotski panteon
Velški panteon onog dela keltskog naroda koji se koristio bretonskim jezikom.
Keltska božanstva su isključivo vezana za različite prirodne pojave i aspekte ljudskog života, kao i za rat i obrtništvo. Božanstva potiču iz svih dijelova Velike Britanije i Irske. Postoji mnogo božanstava, a veliki je i broj božica. Najpoznatija i najvažnija božanstva su:
Dagda - vrhovni bog, gospodar znanja, mudrosti, magije i druidstva
Dana - vrhovna božica majka, majka Dagde i Tuatha Dé Danaana, djece Danaine, posljednjeg roda bogova koji su vladali Irskom
Lugh - bog Sunca, svjetlosti i pobjede, unuk je Balorov, koga je ubio gađajući ga praćkom u "Urokljivo Oko", vođa je Tuatha Dé Danaana
Donn - bog smrti, vladar mrtvih
Morrigan - trostruka božica života, rata i smrti, čine je Nemain, Macha i Badb
Nemain - božica bojnog polja i bitke, hrani se dušama palih ratnika, žena Nuadina
Macha - božica rata i pogibije, vrlo dvolična i razdražljiva
Badb - božica ratnika, osvete i pobjede, simbolizira je, kao i Nemain, vrana
Dian Cecht - irski bog liječenja i zdravlja, bio je iscjelitelj Tuatha Dé Danaana
Brigit - božica plodnosti, liječenja, obrade metala, poezije i učenja, simbolizira je labud, a čine je tri sestre blizanke, od kojih se svaka zvala Brigit
Oenghus - bog ljubavi, ljepote, plodnosti i sreće, Dagdin sin, a Diarmuidov poočim, prikazivan sa pticama - koje simboliziraju poljupce - kako mu lepršaju oko glave
Manannan Mac Lir - bog mora, liječništva i čarobnjaštva, sin je Lirov, a poklonio je Lughu mač koji može pobijediti svako oružje, konja koji može kasati i morem i kopnom, te brod koji sluša misli svoga gospodara, poznat je po svojim konjima od morske pjene
Lir - bog mora, oceana i pučine, poznat po neizmjernoj mudrosti, otac je Bránov, Branwenin, Manawydanov i Manannan Mac Lirov, te je otac troje djece koje je ljubomorna žena pretvorila u labudove, a koji su se nakon devetsto godina vratili u ljudski oblik i shvatili da su odrasli
Luchta - obrtnik, Creidhne - metalac i zlatar, te Goibhniu - božanski kovač koji je iskovao nepobjedivi mač i svario pivo koje daje besmrtnost onome koji ga pije, zajedno čine trojstvo bogova zanata
Epona - božica konja
Cerridwen - velška božica magije, znanja i vještičarenja, mjenjolika božica čuvarica Kotla nadahnuća i znanja, majka pjesničkog barda Talieisna, prelijepe Crearwy i najružnijeg čovjeka na svijetu Afagddua
Cernunnos - bog poljodjelstva, obilja i plodnosti, poznat po parošcima
Medb - božica plodnosti i rata, bila je mjenjolika i promiskuitetna, a njeno prisustvo na bojnom polju svim ratnicima je oduzimalo dvije trećine hrabrosti i snage; kraljica je Connachta u sagi o Cu Culainnu
Niamh - božica Avalona ili Annwna, Drugog svijeta
Bile - keltski bog svjetlosti i liječništva, poznavao je sve čarobne napitke i ljekovito bilje
Blodeuwedd - božica proljeća, sastavljena od hrasta, te cvjetova žutilovike i medunike
Chailleach Bheur - škotska božica zime, imala je plavo lice; njena vladavina završava u proljeće dolaskom božice Brigit
Rhiannon - božica vlasti i moći, poznata po ljepoti i umiljatosti, žena je prvo Manawydanova, a zatim Pwyllova, s kojim je imala sina Pryderija, te je gospodarica Dyfeda
Pwyll - bog vlasti, kraljevanja i junaštva, iznimno lijep, snažan i vješt bog, gospodar Dyfeda u Walesu, muž božice Rhiannon, s kojom je imao sina Pryderija
Sadb - božica Mjeseca, bila je ljubavnica Finna Mac Coola, s kojim je imala sina Oisina, heroja i pjesnika, koga je podigla u obličju srne, u koju ju je pretvorio Crni druid
Taranis - bog groma i oluje, poznat po svojoj razdražljivosti i snazi, Gaj Julije Cezar ga je usporedio sa Jupiterom
Wyrde - engleske božice sudbine, bile su tri sestre; ekvivalent su nordijskim Nornama.
Belatu - Cadros - velški i britanski bog rata i uništenja neprijatelja, Rimljani su ga poistovijetili sa bogom Marsom
Belenus i Belisama - britanska božanstva dobrote, vatre i svijetla, bili su supružici i simbolizirali su ih kotao i ovca
Keltski mitovi
Keltski mitovi ne poznaju kozmogoniju, proces stvaranja svijeta. Oni govore o valovima osvajanja u kojima su jedan za drugim dolazili naraštaji bogova, heroja i ljudi, čije su se sudbine međusobno ispreplitale. Prvi mitski osnivač došao je sa zapada, s mora. Posljednji, sinovi Mila, bili su ljudi koji su došli s istoka i za koje se smatra da predstavljaju povijesne Kelte. Oni su protjerali Tuatha De Dannan, božanski narod koji je posjedovao ogromna znanja i vještine. Jedan dio bogova i ljudi Tuatha De Dannan odlazi na zapad preko mora, dok drugi ostaju i povlače se u "drugi svijet" (kelt. Sidh, mir) iz kojeg mogu sudjelovati u sudbinama ljudi. Taj svijet je nevidljiv, a opet sveprisutan. To je tajni život humaka, jezera, rijeka, podzemnog svijeta. Nastanjuju ga vile, vilenjaci, patuljci, elfi. Ljudi s njim mogu komunicirati za velikih godišnjih svetkovina i na posvećenim mjestima.
Mitovi u sebi kriju duhovni život svake kulture, ali da bismo ih mogli "pročitati", moramo poznavati jezik kojim su pisani - jezik neizrecivog, jezik simbola. Svaki je mit prožet dubokim etičkim smislom, on donosi jedan pedagoški model čijim se ostvarenjem mogu dosegnuti odgovori na duboka ljudska pitanja, sadrži kriterije i vrijednosti koje na velikoj kozmičkoj pozornici ostvaruju bogovi i heroji, a na zemaljskoj ljudi. Ratnici, kraljevi, druidi, pjesnici, proroci i svi drugi imaju i nalaze uzore u mitovima; življenjem tih mitskih uzora stvara se povijest.
Georges Dumezil smatra da je keltska tradicija vjerno očuvala tri indoeuropske mitološko-socijalne funkcije, što se očituje i u podjeli društva na druide-svećenike, ratnike-plemiće i slobodne obrtnike.
RATNICI
Za Kelte je bitka predstavljala obnovu herojskih bitaka koje su vodili bogovi.
Mitski junak Cuchulainn predstavlja uzor i donosi kodeks časti u borbi: ne ubija nenaoružane, kočijaše, sluge, žene, djecu. Bit ratničke uloge temelji se na vrlini i dosjetljivosti. On zamjenjuje kralja koji prisustvuje bitki, ali se ne bori.
Njihove su bitke bile prožete magijskim i ratničkim obredima: tijela obojena i ukrašena nakitom, štitovi s amblemima, a krikovi koje su ispuštali kada su jurili u boj izazivali su jezu kod Rimljana. Prema rimskim povjesničarima, neprijateljskim su se redovima približavali izazivajući najhrabrije na dvoboj, na pojedinačnu bitku. Pjevali su o podvizima svojih predaka, hvalili se hrabrošću; pokušavali su riječima poljuljati samopouzdanje protivnika.
KRALJ
Kralj je posrednik između svećeničkog i ratničkog staleža iz kojega je potekao. Odgovoran je za rodnost polja i plodnost životinja. Kralj je ujedno onaj koji raspodjeljuje i uravnotežuje na svim područjima ljudske djelatnosti budući da je on sudac i ratnik - on sam se ne bori, ali je za pobjedu nužna njegova prisutnost, jer kako kaže irska poslovica "Ne dobiva se bitka bez kralja".
Kralj mora biti lišen svih nedostataka: fizičkih, psihičkih i mentalnih. Ukoliko nije takav, odnosno ako ne dokaže svoje sposobnosti, biva svrgnut, a njegova palača zapaljena. Kada je prema legendi irskom kralju Nuadi za vrijeme bitke kod Mog Tuireda odsječena ruka, morao je abdicirati. Bog-liječnik mu je tada napravio novu, srebrnu ruku, i tako je ponovno mogao preuzeti vladavinu.
Tit Livije u V. st.pr.Kr. naziva galskog kralja Bituriges Ambigatus, tj. "onaj koji se bori na dvije strane", "onaj koji posjeduje dvostruku vlast" (duhovnu i svjetovnu).
"...U tami vremena, u virovima godina,
Pjesnici - bardi
Uloga pjesnika bila je važna i imala je posve drugačije značenje nego što ga ima danas. Pjesnici su se bavili glazbom i poezijom, a obučavali su se za to zvanje u posebnim školama gdje su bili podijeljeni ovisno o stupnju naobrazbe. Postojao je poseban, ezoterijski način pjesničkog izražavanja. Tradicija razlikuje "zatamnjeni jezik poezije" i "obični jezik"; jedan je jezik bogova, drugi smrtnika. Uz hermetičnost izraza, teškoj razumljivosti bardske poezije pridonijela je i kratkoća izraza. Naime, smatralo se velikim umijećem s malo riječi izreći puno toga. Vrhunske barde tradicija naziva "učenjacima sažetog govora". Pomoću awena, božanske inspiracije, pjesnik pronalazi ritam u prozi, jeziku, riječi; "hvata" princip ritma, titraja vala.
Bardi su čuvari povijesti, legendi, junačkih djela. Nakon nestanka druida velik je dio njihovog znanja nestao, ali jedan dio je ostao sačuvan u pjesmama barda. Bardske škole, gorsedd, koje su u Škotskoj postojale još i u XVIII.st., bile su zadužene "očuvati sjećanja i učenja o miru, istini i pravdi u zemlji, da bi se uspostavila vrijednost dobrih i premoć nad lošima".
Proroci - vati, ovati
Naziv im dolazi od korijena "wat" što znači tkanje, pletenje. Proučavali su prirodu i bili iscjelitelji i liječnici. Posjedovali su znanje o pravcima zemljinih strujanja i znali kanalizirati energije prirode. Zbog svog tog znanja zvani su prorocima.
Bavili su se odgojem i obrazovanjem mladih ljudi. Bili su i pravnici, te su mogli sudjelovati u borbama kao ratnici.
nedjelja, 28. ožujka 2010.
Junaci Kalevale
Vainemoinen, jedan od trojce junaka Kalevale ili Finske, bio je sin mora i Ilmatar, djevičanske kćeri atmosfere. Veinamoinen je bio veliki pjevač i jednom ga je pozvao na takmičenje Joukahainen, sa Laplanda, brat lijepe Aino, kojom se Veinamoinen htio oženiti. Joukahainen je tvrdio da je prisustvovao stvaranju svijeta i da je vidio kako zemlja dobiva svoj oblik, kako se sunce i mjesec postavljaju na svoja mjesta, a nebo izvija u luk. Veinemoinen nije vjerovao u ta pretvaranja i otvoreno je nazvao Joukahainena lažljivcem. Razgnjevnjen, Joukahainen je izazvao Vainemoinena da se bori s njim, no umjesto borbe, Vainemoinen počne pjevati pjesmu takve snage i ljepote od čega se Joukahainenove sanjke raspadnu, a on se nađe do grla u živom pjesku. Kad je glupi izazivač vidio da mu je život u opasnosti, spasio se u posljednjem trenutku pristavši da mu se sestra uda za Vainemoinena. Aino nije nikako zanimala udaja, i zato nije željela da se uda za Vainemoinena, mnogo starijeg od sebe. U namjeri da pobjegne, otplivala je do obližnje stijene i utopila se kad se stijena pod njom smrvila, a ona je pala u pobješnjelo more.
Dok je tonula, krv joj se pretvorila u vodu, meso u ribu, rebra u vrbe, a kosa u morsku travu. Njena smrt je toliko ražalostila prirodu da je bilo teško odlučiti tko će obavijestiti njene roditelje o tom nesretnom događaju. Medvjed, vuk i lisica nisu htjeli da izvrše taj neprijatni zadatak, a kako su i ostali članovi životinjskog svijeta odbili da to učine, pristao je zec da odnese tu vijest, jer su mu kćeri mora zaprijetile da će ga živog ispeći ako ne posluša njihova naređenja. Kad je mati doznala za smrt svoje kćeri, iz očiju su joj potekla tri potoka suza i stvorila vodopade između kojih su se pojavile tri stjenovite planine. Na vrhovima tih planina nikle su breze, a na njima su se smjestile kukavice koje uvijek i vječno pjevaju o tuzi i ljubavi.
Pošto ga je Aino odbila, Vainemoinen otputuje u Pohjolu, hladnu sjevernu zemlju, da bi je zaboravio i da bi pronašao sebi drugu nevjestu. Joukahainen, lažljivi Laponac, pokuša ga ubiti otrovnom strijelom, no umjesto njega ubije mu konja. Mada Vainemoinen nije bio ranjen, ostao je u vodi osam godina dok ga nije spasio neki zahvalni orao. Kukavice, orlovi i ostali stanovnici ptičjeg carstva voljeli su Vainemoinena zato što nije obarao breze u šumi, govoreći da ptice moraju imati mjesto gdje će savijati svoja gnijezda. Vainemoinen je uzjahao orla koji ga je odnio u Pohjolu. Tamo ga je lijepo dočekala Louhi, ružna stara vještica, mati Djevojke sa Sjevera. Na zahtjev svoje kćeri, ona ga je pozvala u kuću i ugostila. Pristala je da mu da konja koji će ga odvesti kući i ruku svoje kćeri pod uslovom da joj napravi Sampo, čudotvorni mlin, iz kojeg će izlaziti bogatstvo i hrana u izobilju. Vainemoinen joj je odgovorio da ne može napraviti Sampo, ali joj obeća da će joj ga napraviti njegov brat Ilmarinen, veliki kovač. Louhi mu nabavi sanjke i konja i kaže mu da će bezbrižno putovati ako bude gledao samo ispred sebe.Na putu Vainemoinen zaboravi na upozorenje i pogleda u nebo da bi tamo vidio lijepu kćer Louhinu kako prede. Zamolio ju je da mu bude žena, ali ona mu zada neke teške zadatke da dokaže svoju čarobnu moć; tek poslije bi mogla da pomišlja o udaji za njega. Vainemoinen izvrši sve zadatke, ali Djevojka sa Sjevera ga opet odbije. Kad je stigao u Kalevalu, Vainemoinen natjera Ilmarinena da iskuje Sampo, obećavši mu ruku Djevojke sa Sjevera. Ilmarinen pristane i napravi čarobni mlin za četiri dana. Kad je završio posao, zahtjevao je ruku Louhine kćeri. Ali djevojka ga odbije i on se vrati sam. Lemminkainen je treći junak koji se htio oženiti sa djevojkom iz Pohjole. Louhi pristane, ali pod uvjetom da Lemminkainen ubije svog Labuda iz Tuonele samo jednom strijelom. Lemminkainen pođe i nađe labuda u podmuklim vodama Tuone, rijeke koja je tekla između zemlje živih i zemlje mrtvih. Baš kad je htio odapeti strijelu, jedan slijepi pastir kojem se Lemminkainen prije podsmjehivao baci vodenu zmiju na njega. Zmija ga ugrize i on padne u rijeku koja ga odnese u divlje vode Tuone, gdje je isječen na komadiće i bačen na dno rijeke. Kad je Lemminkainenova majka saznala za sudbinu svog sina, naručila je da joj Ilmarinen napravi grablje dugačke 947 kilometara. Njima je pročešljala rijeku da bi pronašla dijelove tijela svoga sina. Uspjela je sve pronaći i povratila je u život svog sina pjevanjem magijskih pjesama. Opet je Lemminkainen htio ubiti Labuda, no mati ga odvrati i on ode kući.
Ilmarinen ponovo ode u Pohjolu i ovoga puta uspije dobiti Djevojku sa Sjevera. Poveo ju je sa sobom u Kalevalu, ali se pokazalo da je ona okrutna i prevrtljiva. Jednom Ilmarineovom pastiru poslala je kruh u koji je stavila kamen. Kad ga je pokušao rasjeći, slomio je nož. Bijesan, on se pretvori u čopor divljih zvijeri i one je proždru.
Ilmarinen i Vainemoinen se sjete da je zemlja Pohjola sa čarobnim mlinom Sampom sretna i da bi trebala pripasti njima kako bi i Kalevala bila sretna. Zajedno sa Lemminkainenom krenu u Sjevernu zemlju da je pokore. Vainomoinen ubije putem divovsku štuku i od njenih kostiju napravi kantele, divnu harfu na kojoj je samo on mogao svirati, a dok je svirao, cijela priroda ga je slušala ushićeno. Kad je svirao, ljudi su plakali, pa i on sam. Njegove suze pale su u more i od njih su postali prvi biseri. Kantele su se pokazale korisnima u borbi za Sampo, jer je njegova svirka oduševila čak i Louhi i njezine ljude pasu ratnici iz Kalevale uspjeli uzeti Sampo. Louhi se pretvorila u orla i dala se u potjeru da uzme Sampo. Kad ga je otela, isklizne joj iz ruku i padne na dno mora gdje je i ostao. Vainemoinen primjeti kako dijelovi potrganog poklopca plivaju na površini k obali, pa je znao da će Kalevala imati neke koristi od Sampa.
Osvetoljubiva Louhi ukrade od Vainemoinena sunce, mjesec i vatru, i u svim kućama Kalevale zavlada zima i mrak. Iz svoje kuće na nebu Jumala Uko baci munje da vidi što se događa. Munja udari o zemlju, padne u more gdje je proguta gladna štuka. Čudno previjanje te štuke koja je imala vatrenu loptu u trbuhu privuče pažnju druge štuke i ona je proguta. Kad je Vainemoinen pronašao mjesto gdje je pala munja počne pažljivo pecati dok mu se prava štuka ne uhvati za udicu. On raspori štuku, šćepa munju i opekavši se dobro, zatvori je u jedan brijest. Tako je vatra vračena u zemlju. Kasnije je Vanmoinen, u obliku štuke, došao u Louhinu jazbinu, pobjedio njene sinove, našao sunce i mjesec i uništio gnijezdo zmija koje su ih čuvale. Kako su godine prolazile, Vainemoinen je sve više slabio i približavalo se vrijeme da ga zamjeni neki drugi junak. Dogodilo se jednog dana da je mlada djevojka Marjata pojela brusnicu, i ubrzo poslije toga rodila dijete. Njena gnjevna mati je izbaci iz kuće i Marjata se morala poroditi u štali. Vainemoinen je prorekao da će to dijete biti ratnik doba koje dolazi.Sagradio je sebi brod od bakra, otplovio na zapad pjevajući lijepe pjesme, i nitko ga više nije vidio.
Dok je tonula, krv joj se pretvorila u vodu, meso u ribu, rebra u vrbe, a kosa u morsku travu. Njena smrt je toliko ražalostila prirodu da je bilo teško odlučiti tko će obavijestiti njene roditelje o tom nesretnom događaju. Medvjed, vuk i lisica nisu htjeli da izvrše taj neprijatni zadatak, a kako su i ostali članovi životinjskog svijeta odbili da to učine, pristao je zec da odnese tu vijest, jer su mu kćeri mora zaprijetile da će ga živog ispeći ako ne posluša njihova naređenja. Kad je mati doznala za smrt svoje kćeri, iz očiju su joj potekla tri potoka suza i stvorila vodopade između kojih su se pojavile tri stjenovite planine. Na vrhovima tih planina nikle su breze, a na njima su se smjestile kukavice koje uvijek i vječno pjevaju o tuzi i ljubavi.
Pošto ga je Aino odbila, Vainemoinen otputuje u Pohjolu, hladnu sjevernu zemlju, da bi je zaboravio i da bi pronašao sebi drugu nevjestu. Joukahainen, lažljivi Laponac, pokuša ga ubiti otrovnom strijelom, no umjesto njega ubije mu konja. Mada Vainemoinen nije bio ranjen, ostao je u vodi osam godina dok ga nije spasio neki zahvalni orao. Kukavice, orlovi i ostali stanovnici ptičjeg carstva voljeli su Vainemoinena zato što nije obarao breze u šumi, govoreći da ptice moraju imati mjesto gdje će savijati svoja gnijezda. Vainemoinen je uzjahao orla koji ga je odnio u Pohjolu. Tamo ga je lijepo dočekala Louhi, ružna stara vještica, mati Djevojke sa Sjevera. Na zahtjev svoje kćeri, ona ga je pozvala u kuću i ugostila. Pristala je da mu da konja koji će ga odvesti kući i ruku svoje kćeri pod uslovom da joj napravi Sampo, čudotvorni mlin, iz kojeg će izlaziti bogatstvo i hrana u izobilju. Vainemoinen joj je odgovorio da ne može napraviti Sampo, ali joj obeća da će joj ga napraviti njegov brat Ilmarinen, veliki kovač. Louhi mu nabavi sanjke i konja i kaže mu da će bezbrižno putovati ako bude gledao samo ispred sebe.Na putu Vainemoinen zaboravi na upozorenje i pogleda u nebo da bi tamo vidio lijepu kćer Louhinu kako prede. Zamolio ju je da mu bude žena, ali ona mu zada neke teške zadatke da dokaže svoju čarobnu moć; tek poslije bi mogla da pomišlja o udaji za njega. Vainemoinen izvrši sve zadatke, ali Djevojka sa Sjevera ga opet odbije. Kad je stigao u Kalevalu, Vainemoinen natjera Ilmarinena da iskuje Sampo, obećavši mu ruku Djevojke sa Sjevera. Ilmarinen pristane i napravi čarobni mlin za četiri dana. Kad je završio posao, zahtjevao je ruku Louhine kćeri. Ali djevojka ga odbije i on se vrati sam. Lemminkainen je treći junak koji se htio oženiti sa djevojkom iz Pohjole. Louhi pristane, ali pod uvjetom da Lemminkainen ubije svog Labuda iz Tuonele samo jednom strijelom. Lemminkainen pođe i nađe labuda u podmuklim vodama Tuone, rijeke koja je tekla između zemlje živih i zemlje mrtvih. Baš kad je htio odapeti strijelu, jedan slijepi pastir kojem se Lemminkainen prije podsmjehivao baci vodenu zmiju na njega. Zmija ga ugrize i on padne u rijeku koja ga odnese u divlje vode Tuone, gdje je isječen na komadiće i bačen na dno rijeke. Kad je Lemminkainenova majka saznala za sudbinu svog sina, naručila je da joj Ilmarinen napravi grablje dugačke 947 kilometara. Njima je pročešljala rijeku da bi pronašla dijelove tijela svoga sina. Uspjela je sve pronaći i povratila je u život svog sina pjevanjem magijskih pjesama. Opet je Lemminkainen htio ubiti Labuda, no mati ga odvrati i on ode kući.
Ilmarinen ponovo ode u Pohjolu i ovoga puta uspije dobiti Djevojku sa Sjevera. Poveo ju je sa sobom u Kalevalu, ali se pokazalo da je ona okrutna i prevrtljiva. Jednom Ilmarineovom pastiru poslala je kruh u koji je stavila kamen. Kad ga je pokušao rasjeći, slomio je nož. Bijesan, on se pretvori u čopor divljih zvijeri i one je proždru.
Ilmarinen i Vainemoinen se sjete da je zemlja Pohjola sa čarobnim mlinom Sampom sretna i da bi trebala pripasti njima kako bi i Kalevala bila sretna. Zajedno sa Lemminkainenom krenu u Sjevernu zemlju da je pokore. Vainomoinen ubije putem divovsku štuku i od njenih kostiju napravi kantele, divnu harfu na kojoj je samo on mogao svirati, a dok je svirao, cijela priroda ga je slušala ushićeno. Kad je svirao, ljudi su plakali, pa i on sam. Njegove suze pale su u more i od njih su postali prvi biseri. Kantele su se pokazale korisnima u borbi za Sampo, jer je njegova svirka oduševila čak i Louhi i njezine ljude pasu ratnici iz Kalevale uspjeli uzeti Sampo. Louhi se pretvorila u orla i dala se u potjeru da uzme Sampo. Kad ga je otela, isklizne joj iz ruku i padne na dno mora gdje je i ostao. Vainemoinen primjeti kako dijelovi potrganog poklopca plivaju na površini k obali, pa je znao da će Kalevala imati neke koristi od Sampa.
Osvetoljubiva Louhi ukrade od Vainemoinena sunce, mjesec i vatru, i u svim kućama Kalevale zavlada zima i mrak. Iz svoje kuće na nebu Jumala Uko baci munje da vidi što se događa. Munja udari o zemlju, padne u more gdje je proguta gladna štuka. Čudno previjanje te štuke koja je imala vatrenu loptu u trbuhu privuče pažnju druge štuke i ona je proguta. Kad je Vainemoinen pronašao mjesto gdje je pala munja počne pažljivo pecati dok mu se prava štuka ne uhvati za udicu. On raspori štuku, šćepa munju i opekavši se dobro, zatvori je u jedan brijest. Tako je vatra vračena u zemlju. Kasnije je Vanmoinen, u obliku štuke, došao u Louhinu jazbinu, pobjedio njene sinove, našao sunce i mjesec i uništio gnijezdo zmija koje su ih čuvale. Kako su godine prolazile, Vainemoinen je sve više slabio i približavalo se vrijeme da ga zamjeni neki drugi junak. Dogodilo se jednog dana da je mlada djevojka Marjata pojela brusnicu, i ubrzo poslije toga rodila dijete. Njena gnjevna mati je izbaci iz kuće i Marjata se morala poroditi u štali. Vainemoinen je prorekao da će to dijete biti ratnik doba koje dolazi.Sagradio je sebi brod od bakra, otplovio na zapad pjevajući lijepe pjesme, i nitko ga više nije vidio.
FINSKA MITOLOGIJA
Finska mitologija temeljila se na vjerovanjima u različite duhove prirode i bogove. Bila je miješana sa šamanskim utjecajima Samija na sjeveru, te baltičkim i vikinškim utjecajima s juga i zapada. Elementi finske mitologije preživjeli su u narodnoj tradiciji u pjevanju mitskih pjesama i folkloru u izvornom obliku do 18. stoljeća. Otac bog Ukko (Stari čovjek) izvorno je bio samo duh prirode kao i svi ostali, no postupan utjecaj obližnjih kultura pojačao je važnost boga-neba na monolatristički način (između više predmeta obožavanja neposredno se štuje samo jedan dopuštajući da drugi postoje, ali ne posvećujući im istu pažnju).
Najsvetija životinja bio je medvjed. Ime medvjeda se nikad nije smjelo izgovarati na glas. Smatralo ga se utjelovljenjem predaka i iz istog je razloga nazivan mnogim eufemizmima: mesikämmen (''mead-paw''), otso (''wide brow''), kontio (''dweller of the land'').
Prvo spominjanje finskih vjerovanja u historijskoj znanosti potječe od biskupa Mikaela Agricole u uvodu finskog prijevoda Novog Zavjeta iz 1551. koji opisuje mnoge bogove i duhove Tavastijanaca i Karelijaca. Dublja istraživanja finske mitologije provedena su u 18. stoljeću od svećenika i etnologa Larsa Leevija Laestadiusa. On se uglavnom bavio laponskim vjerovanjima. Najveća istraživanja proveli su povjesničari u 19. stoljeću koji su skupljali staru narodnu poeziju i folklor. Najutjecajniji od njih bio je Elias Lönnrot koji je sastavio Kalevalu, finski nacionalni ep.
Struktura svijeta
Vjerovalo se da je svijet nastao iz velikog ptičjeg jajeta koje je eksplodiralo. Gornji, polukružni pokrov jajeta predstavljao je nebo koje je podupirao stup na sjevernom polu, smješten ispod zvijezde sjevernjače. Kretanje nebeskih tijela objašnjavalo se mišlju da nebeski svod rotira oko zvijezde sjevernjače i oko sebe. Na sjevernom polu se nalazio i vrtlog kroz kojeg su duše nakon smrti odlazole u Tuonelu, zemlju mrtvih. Vjerojatno se vjerovalo da je Zemlja ravna. Na rubovima Zemlje se nalazio Lintukoto, ''dom ptica''. To je bila topla regija gdje su ptice živjele tokom zime. Mliječna staza se zvala Linnunrata, '' staza ptica'' zato što se vjerovalo da ptice prate Mliječnu stazu do svoje zemlje i natrag.
U finskom jeziku se Mliječna staza još uvijek zove Linnunrata. Smatralo se da ptice imaju važnu ulogu donošenja duše čovjeku i njezina odnošenja u trenutku njegove smrti. U nekim područjima bilo je neophodno imati drvenu figuru ptice (Sielulintu,''duša- ptica'') da bi se spriječilo dušu da ne zaluta i izgubi se na putovima snova (prema šamanskim vjerovanjima duša noću izlazi iz tijela i posjećuje različita mjesta).Vodena ptica se često pojavljivala u pričama, kao uostalom i u crtežima i rezbarijama na kamenu, što upućuje na njenu veliku važnost u vjerovanju drevnih Finaca.
Tuonela (također i Manala, Pohjola) je finski zagrobni svijet, podzemni grad za sve mrtve ljude, bez obzira jesu li za života bili dobri ili zli. To je mračno i beživotno mjesto vječnog sna. U Tuonelu su mogli putovati šamani kad su bili u transu i pitati pretke za savjet i vodstvo. Da bi duša mogla ući u Tuonelu morala je prijeći mračnu rijeku, a kada bi imala valjani razlog, brod bi došao i prenio je na drugu stranu. Postojalo je i mjesto Kyöpelinvuori (Raatikko) gdje su odlazile žene koje su umrle kao djevice.
Vrhovno božanstvo
Ukko je bog neba, groma, vremena i usjeva. On je također najznačajniji bog u finskoj mitologiji i finske fraze ''ukkonen'' (grom) ili ''ukonilma'' (Ukkonovo vrijeme) su derivirane iz njegova imena. U Kalevali ga nazivaju i ''ylijumala'' (vrhovni bog) kao boga svih prirodnih pojava. Kad ga se zaziva, pojavljuje se uobličen u neku od prirodnih sila. Ukkovo podrijetlo je najvjerojatnije u baltičkim Perkonima i vuče vezu sa starijim finskim božanstvom neba Ilmarinenom. Nordijski Thor je također povezan s Perkonima. Kako je Ukko preuzeo ulogu boga neba, sudbina Ilmarinena je postala da bude junak- kovač. U Kalevali, Ilmarinenu se pripisuje da je skovao nebo i magični mlin blagostanja tj. Sampo.
Ukkovo oružje je bio čekić, sjekira i mač kojima je uzrokovao grmljavinu. Kad bi Ukko ima odnos sa svojom ženom Akkom (Stara žena) bila bi oluja. On je također uzrokovao oluje vozeći svoja kola po oblacima. Izvorno oružje Ukka je vjerojatno bila vrsta sjekire iz kamenog doba. Ukkov čekić zvao se Vasara i najvjerojatnije u originalu znači isto što i kamena sjekira. Šamani su skupljali kamene sjekire zato što su vjerovali da one posjeduju moći izlječenja i uništavanja. Šara na koži zmije otrovnice,tj. guje, bila je smatrana simbolom groma. Postoje i prikazi na kamenu koji imaju obličje zmije i groma.
Heroji, bogovi i duhovi
Ägräs – zaštitnik bilja, posebno repe, bog vina.
Ahti (ili Ahto) je bog dubina i darovatelj riba. Ćudljivo i mračnjačko božanstvo koje živi na litici okruženoj vodom i oblacima. Upravlja vodenim virovima. Pomalo je ljubomoran na bogove zraka jer misli da ne dobiva dovoljno ljudskog štovanja.
Ajattara (nekad i Ajatar) je zli šumski duh. Ona rađa i doji demone i ako ju netko ugleda razboli se.
Akka (Stara gospa) je ženski duh, ženska polovica boga Ukka. Božica plodnosti, ženske snage i zemljine magije.
Antero Vipunen je mrtav div, zaštitnik drevnog znanja i magije. On je zaspao i urstao u zemlju, pa tako ima pristup svoj njezinoj mudrosti.
Hiisi – demon. U orginalnom značenju – sveti humak (ponekad znači i zao goblin). Moguće je
da zapravo Hiisi nije bio demon ili zao goblin već jedan od najstarijih bogova u Finskoj. U estonskom jeziku ta riječ znači ''div''
Haltia- niži bogovi,tj.duhovi. Dijele se na kotihaltia (kućni duhovi), metsanhaltia (šumski duhovi), maan-haltiat (zemljini duhovi), veden-haltiat (vodeni duhovi) i ilman-haltiat (duhovi zraka)
Ilmarinen (također i Seppo Ilmarinen) – veliki kovač, stvoritelj neba. Izvorno je muški duh zraka i srodan je s Inmar.
Ilmatar – ženski duh zraka; kći prvotnog utjelovljenja stvaralačkog duha. Majka je Väinämöinena.
Jumala – zajedničko ime za glavna božanstava. Izvorno su to ime Finci dali nebu, bogu neba i vrhovnom božanstvu. Kasnije su Taivas i Ukko korišteni kao imena za nebo i za boga neba. Riječ znači ''bog'' i kasnije se koristila za kršćanskog boga. Riječ je derivirana iz riječi ''Jomali'' permskog vrhovnog božanstva. Izvorno riječ ''jumi'' znači ''vječnost''.
Kalevan poika (sin Kaleve) – div junak koji može sravniti šume i pomicati velike doline. Identičan estonskom epskom junaku Kalevipoegu.
Kave (Kaleva) – drevni bog neba, kasnije božanstvo mjesečevog ciklusa. Otac je Väinämöinena.
Kotitonttu – zaštitnik doma.
Kullervo – tragični antiheroj. Model je za Turina Turambara iz Tolkienovog Simarilliona.
Lemminkäinen – drski heroj, doslovno ime znači ''ljubavnik''. Nakon pogibije, majka ga je vratila u život sastavivši mu dijelove tijela.
Lempo – izvorno je duh plodnosti. U kršćanskoj eri je postao sinonim za demona.
Labud Tuonele- prema Kalevali, gigantski labud koji je plivao oko Tuonele. S njime se morao boriti Lemminkainen. Bio je to jedan od zadataka koje mu je zadala Louhi.
Lalli (Laurentius) – Finac koji je ubio biskupa Henryja prema legendi.
Louhi ( također i Loviatar) – Gospodarica Pohjole i gospa Podzemnog svijeta.
Loviatar – božica smrti.
Luonnotar – ženski duh, stvoritelj prirode. Drugo ime za Ilmatar.
Maaemo – doslovno znači ''Zemlja Majka''.
Menninkäinen – vilenjački duh, gnom.
Mielikki – žena Tapia, božica šume.
Nyyrikki – bog lova, sin Tapia.
Näkki – zastrašujući duh voda, izvora i mostova.
Otso – duh medvjeda (jedan od brojnih eufemizama za medvjeda).
Peikko – trol
Pekko (ili Pellonpekko) – bog usjeva, pogotovo hmelja i varenja.
Perkele – glavni demon (kasnije đavao). Izvorno Perkele nije bio đavao već bog groma i može se protumačiti kao ranija verzija Ukka. Srodan je baltičkim Perkonima i germanskom Thoru.
Pallervo – ( i ''Sampsa Pellervoinen'') – bog sjetve.
Pihatonttu – zaštitnik zemljišta, imanja.
Piru – duh, demon. Vjerojatno posuđenica koja znači ''duh''.
Päivätär – božica dana.
Rahko – karelijski bog vremena.
Surma – doslovno znači ''nešto što ubija, kolje'', ogavna zvijer smrti, ljubimac Loviatar. Čuva rijeku smrti u Tuoneli.
Saunatonttu – zaštitnik saune
Suonetar- božica vena i krvnih žila
Seide- uspravno postavljeno kamenje za koje se vjerovalo da posjeduje razne moći.
Tapio – bog šume. Utjelovljen u drvo.
Tellervo – božica šume, kći Tapia i Mielikki.
Tonttu – općenito- dobroćudni zaštitnik. Izvorno zaštitnik kultivirane zemlje, čuvar posjeda.
Tuonetar – kći božanstava iz Podzemnog svijeta.
Turisas – tavastijski bog rata. Isto što i Tyr u nordijskoj mitologiji.
Tuulikki – kći Tapia i Mielikki, božica životinja.
Ukko – bog neba i groma, srodan Thoru .
Vellamo – žena Ahtija, božica mora i oluje.
Vedenemo – ''majka voda'', karelijska božica vode.
Väinämöinen – mudar čovjek i magični bard. Lik u Kalevali.
Yambe-Akka- starica; čuvarica duša mrtvih
Kalevala
Kalevala (Finska) zemlja je mitskog praoca Finaca, snažnog ratnika koji je ubio mnogo divljih zvijeri, veličanstvenog graditelja dvoraca, začetnika zemljoradnje (poljoprivrede), a pored njega pojavljuju se u Kalevali ljudi, bogovi, vještice, vile i čarobnjaci. Tu je i mitski starac – pjevač imena Väinämöinen, a koji je ujedno i mudrac koji poznaje čarobnjačke vještine, kovač Ilmarinen i snažni ratnik Lemminkäinen. Tako u ono doba kada još nije bilo ni Sunca, ni Mjeseca, ni Zvijezda, ni Zemlje, dok je samo postojao Zrak i beskrajno More ispod njega, jedna se božica, kojoj je takva monotonija dosadila, protegnula cijelim svojim prekrasnim tijelom preko morskih valova koji su je nježno ljuljuškali. Tada se na Nebu pojavi veliki orao koji se, umoran od beskrajna i duga leta, spusti na koljeno božice i tu savije svoje gnijezdo, a potom u nj položi šest zlatnih jaja, te jedno željezno. Kada se božica pomakne jaja se otkotrljaju iz gnijezda i razbiju se. Od ljuski zlatnih jaja nastane nebeski svod i površina zemlje, od žumanaca Zvijezde, a od ljuske željeznog jajeta nastanu oblaci koji zaplove Nebom ponad Mora beskrajnog. Božica raspusti svoje prekrasne duge kose, te položi svoju glavu na vodu. Od njezinih bezbrojnih plavih uvojaka nastanu sve finske rijeke i četrdeset tisuća ljepotom očaravajućih finskih jezera. Ah, da, zaboravi Vam Athumanunh napisati ime te božice. Predivnoj božici ime bi Rauni, a kad ona zape za oko bogu oluja Ukkou, postade ona njegova životna suputnica i družica. Tako su božanski par, Ukko i Rauni, bili štovani od karelijskih seljaka kao zaštitnici usjeva. Rauni je zapravo i napravila prvog čovjeka koji učini tundru plodnom zemljom marljivo krčeći šume, sadeći pšenicu i pekući kruh. Kruh, tu božansku hranu koju bogovi poklone ljudima. Ljudi su tako krčili sve više šuma, sve dok nisu posjekli sva stabla osim jedne breze na kojoj se nastaniše orao i ptica kukavica (ovo su tradicionalni simboli finskih seljaka zemljoradnika). Finska mitologija dalje priča o junacima koji su pobijedili Laponce (tada neprijateljski i divlji narod), no, zanimljivo je to da se ti junaci nisu borili mačevima, kopljima i strijelama, već tajnovitim i magičnim runama. Bili su to svitci ispisani runskim znakovima, kombinacija slova i brojki, a kojima se u mitologiji pripisuju čudnovate moći i sposobnost da uzrokuju čarolije, prokletstva i čuda.
_________
Najsvetija životinja bio je medvjed. Ime medvjeda se nikad nije smjelo izgovarati na glas. Smatralo ga se utjelovljenjem predaka i iz istog je razloga nazivan mnogim eufemizmima: mesikämmen (''mead-paw''), otso (''wide brow''), kontio (''dweller of the land'').
Prvo spominjanje finskih vjerovanja u historijskoj znanosti potječe od biskupa Mikaela Agricole u uvodu finskog prijevoda Novog Zavjeta iz 1551. koji opisuje mnoge bogove i duhove Tavastijanaca i Karelijaca. Dublja istraživanja finske mitologije provedena su u 18. stoljeću od svećenika i etnologa Larsa Leevija Laestadiusa. On se uglavnom bavio laponskim vjerovanjima. Najveća istraživanja proveli su povjesničari u 19. stoljeću koji su skupljali staru narodnu poeziju i folklor. Najutjecajniji od njih bio je Elias Lönnrot koji je sastavio Kalevalu, finski nacionalni ep.
Struktura svijeta
Vjerovalo se da je svijet nastao iz velikog ptičjeg jajeta koje je eksplodiralo. Gornji, polukružni pokrov jajeta predstavljao je nebo koje je podupirao stup na sjevernom polu, smješten ispod zvijezde sjevernjače. Kretanje nebeskih tijela objašnjavalo se mišlju da nebeski svod rotira oko zvijezde sjevernjače i oko sebe. Na sjevernom polu se nalazio i vrtlog kroz kojeg su duše nakon smrti odlazole u Tuonelu, zemlju mrtvih. Vjerojatno se vjerovalo da je Zemlja ravna. Na rubovima Zemlje se nalazio Lintukoto, ''dom ptica''. To je bila topla regija gdje su ptice živjele tokom zime. Mliječna staza se zvala Linnunrata, '' staza ptica'' zato što se vjerovalo da ptice prate Mliječnu stazu do svoje zemlje i natrag.
U finskom jeziku se Mliječna staza još uvijek zove Linnunrata. Smatralo se da ptice imaju važnu ulogu donošenja duše čovjeku i njezina odnošenja u trenutku njegove smrti. U nekim područjima bilo je neophodno imati drvenu figuru ptice (Sielulintu,''duša- ptica'') da bi se spriječilo dušu da ne zaluta i izgubi se na putovima snova (prema šamanskim vjerovanjima duša noću izlazi iz tijela i posjećuje različita mjesta).Vodena ptica se često pojavljivala u pričama, kao uostalom i u crtežima i rezbarijama na kamenu, što upućuje na njenu veliku važnost u vjerovanju drevnih Finaca.
Tuonela (također i Manala, Pohjola) je finski zagrobni svijet, podzemni grad za sve mrtve ljude, bez obzira jesu li za života bili dobri ili zli. To je mračno i beživotno mjesto vječnog sna. U Tuonelu su mogli putovati šamani kad su bili u transu i pitati pretke za savjet i vodstvo. Da bi duša mogla ući u Tuonelu morala je prijeći mračnu rijeku, a kada bi imala valjani razlog, brod bi došao i prenio je na drugu stranu. Postojalo je i mjesto Kyöpelinvuori (Raatikko) gdje su odlazile žene koje su umrle kao djevice.
Vrhovno božanstvo
Ukko je bog neba, groma, vremena i usjeva. On je također najznačajniji bog u finskoj mitologiji i finske fraze ''ukkonen'' (grom) ili ''ukonilma'' (Ukkonovo vrijeme) su derivirane iz njegova imena. U Kalevali ga nazivaju i ''ylijumala'' (vrhovni bog) kao boga svih prirodnih pojava. Kad ga se zaziva, pojavljuje se uobličen u neku od prirodnih sila. Ukkovo podrijetlo je najvjerojatnije u baltičkim Perkonima i vuče vezu sa starijim finskim božanstvom neba Ilmarinenom. Nordijski Thor je također povezan s Perkonima. Kako je Ukko preuzeo ulogu boga neba, sudbina Ilmarinena je postala da bude junak- kovač. U Kalevali, Ilmarinenu se pripisuje da je skovao nebo i magični mlin blagostanja tj. Sampo.
Ukkovo oružje je bio čekić, sjekira i mač kojima je uzrokovao grmljavinu. Kad bi Ukko ima odnos sa svojom ženom Akkom (Stara žena) bila bi oluja. On je također uzrokovao oluje vozeći svoja kola po oblacima. Izvorno oružje Ukka je vjerojatno bila vrsta sjekire iz kamenog doba. Ukkov čekić zvao se Vasara i najvjerojatnije u originalu znači isto što i kamena sjekira. Šamani su skupljali kamene sjekire zato što su vjerovali da one posjeduju moći izlječenja i uništavanja. Šara na koži zmije otrovnice,tj. guje, bila je smatrana simbolom groma. Postoje i prikazi na kamenu koji imaju obličje zmije i groma.
Heroji, bogovi i duhovi
Ägräs – zaštitnik bilja, posebno repe, bog vina.
Ahti (ili Ahto) je bog dubina i darovatelj riba. Ćudljivo i mračnjačko božanstvo koje živi na litici okruženoj vodom i oblacima. Upravlja vodenim virovima. Pomalo je ljubomoran na bogove zraka jer misli da ne dobiva dovoljno ljudskog štovanja.
Ajattara (nekad i Ajatar) je zli šumski duh. Ona rađa i doji demone i ako ju netko ugleda razboli se.
Akka (Stara gospa) je ženski duh, ženska polovica boga Ukka. Božica plodnosti, ženske snage i zemljine magije.
Antero Vipunen je mrtav div, zaštitnik drevnog znanja i magije. On je zaspao i urstao u zemlju, pa tako ima pristup svoj njezinoj mudrosti.
Hiisi – demon. U orginalnom značenju – sveti humak (ponekad znači i zao goblin). Moguće je
da zapravo Hiisi nije bio demon ili zao goblin već jedan od najstarijih bogova u Finskoj. U estonskom jeziku ta riječ znači ''div''
Haltia- niži bogovi,tj.duhovi. Dijele se na kotihaltia (kućni duhovi), metsanhaltia (šumski duhovi), maan-haltiat (zemljini duhovi), veden-haltiat (vodeni duhovi) i ilman-haltiat (duhovi zraka)
Ilmarinen (također i Seppo Ilmarinen) – veliki kovač, stvoritelj neba. Izvorno je muški duh zraka i srodan je s Inmar.
Ilmatar – ženski duh zraka; kći prvotnog utjelovljenja stvaralačkog duha. Majka je Väinämöinena.
Jumala – zajedničko ime za glavna božanstava. Izvorno su to ime Finci dali nebu, bogu neba i vrhovnom božanstvu. Kasnije su Taivas i Ukko korišteni kao imena za nebo i za boga neba. Riječ znači ''bog'' i kasnije se koristila za kršćanskog boga. Riječ je derivirana iz riječi ''Jomali'' permskog vrhovnog božanstva. Izvorno riječ ''jumi'' znači ''vječnost''.
Kalevan poika (sin Kaleve) – div junak koji može sravniti šume i pomicati velike doline. Identičan estonskom epskom junaku Kalevipoegu.
Kave (Kaleva) – drevni bog neba, kasnije božanstvo mjesečevog ciklusa. Otac je Väinämöinena.
Kotitonttu – zaštitnik doma.
Kullervo – tragični antiheroj. Model je za Turina Turambara iz Tolkienovog Simarilliona.
Lemminkäinen – drski heroj, doslovno ime znači ''ljubavnik''. Nakon pogibije, majka ga je vratila u život sastavivši mu dijelove tijela.
Lempo – izvorno je duh plodnosti. U kršćanskoj eri je postao sinonim za demona.
Labud Tuonele- prema Kalevali, gigantski labud koji je plivao oko Tuonele. S njime se morao boriti Lemminkainen. Bio je to jedan od zadataka koje mu je zadala Louhi.
Lalli (Laurentius) – Finac koji je ubio biskupa Henryja prema legendi.
Louhi ( također i Loviatar) – Gospodarica Pohjole i gospa Podzemnog svijeta.
Loviatar – božica smrti.
Luonnotar – ženski duh, stvoritelj prirode. Drugo ime za Ilmatar.
Maaemo – doslovno znači ''Zemlja Majka''.
Menninkäinen – vilenjački duh, gnom.
Mielikki – žena Tapia, božica šume.
Nyyrikki – bog lova, sin Tapia.
Näkki – zastrašujući duh voda, izvora i mostova.
Otso – duh medvjeda (jedan od brojnih eufemizama za medvjeda).
Peikko – trol
Pekko (ili Pellonpekko) – bog usjeva, pogotovo hmelja i varenja.
Perkele – glavni demon (kasnije đavao). Izvorno Perkele nije bio đavao već bog groma i može se protumačiti kao ranija verzija Ukka. Srodan je baltičkim Perkonima i germanskom Thoru.
Pallervo – ( i ''Sampsa Pellervoinen'') – bog sjetve.
Pihatonttu – zaštitnik zemljišta, imanja.
Piru – duh, demon. Vjerojatno posuđenica koja znači ''duh''.
Päivätär – božica dana.
Rahko – karelijski bog vremena.
Surma – doslovno znači ''nešto što ubija, kolje'', ogavna zvijer smrti, ljubimac Loviatar. Čuva rijeku smrti u Tuoneli.
Saunatonttu – zaštitnik saune
Suonetar- božica vena i krvnih žila
Seide- uspravno postavljeno kamenje za koje se vjerovalo da posjeduje razne moći.
Tapio – bog šume. Utjelovljen u drvo.
Tellervo – božica šume, kći Tapia i Mielikki.
Tonttu – općenito- dobroćudni zaštitnik. Izvorno zaštitnik kultivirane zemlje, čuvar posjeda.
Tuonetar – kći božanstava iz Podzemnog svijeta.
Turisas – tavastijski bog rata. Isto što i Tyr u nordijskoj mitologiji.
Tuulikki – kći Tapia i Mielikki, božica životinja.
Ukko – bog neba i groma, srodan Thoru .
Vellamo – žena Ahtija, božica mora i oluje.
Vedenemo – ''majka voda'', karelijska božica vode.
Väinämöinen – mudar čovjek i magični bard. Lik u Kalevali.
Yambe-Akka- starica; čuvarica duša mrtvih
Kalevala
Kalevala (Finska) zemlja je mitskog praoca Finaca, snažnog ratnika koji je ubio mnogo divljih zvijeri, veličanstvenog graditelja dvoraca, začetnika zemljoradnje (poljoprivrede), a pored njega pojavljuju se u Kalevali ljudi, bogovi, vještice, vile i čarobnjaci. Tu je i mitski starac – pjevač imena Väinämöinen, a koji je ujedno i mudrac koji poznaje čarobnjačke vještine, kovač Ilmarinen i snažni ratnik Lemminkäinen. Tako u ono doba kada još nije bilo ni Sunca, ni Mjeseca, ni Zvijezda, ni Zemlje, dok je samo postojao Zrak i beskrajno More ispod njega, jedna se božica, kojoj je takva monotonija dosadila, protegnula cijelim svojim prekrasnim tijelom preko morskih valova koji su je nježno ljuljuškali. Tada se na Nebu pojavi veliki orao koji se, umoran od beskrajna i duga leta, spusti na koljeno božice i tu savije svoje gnijezdo, a potom u nj položi šest zlatnih jaja, te jedno željezno. Kada se božica pomakne jaja se otkotrljaju iz gnijezda i razbiju se. Od ljuski zlatnih jaja nastane nebeski svod i površina zemlje, od žumanaca Zvijezde, a od ljuske željeznog jajeta nastanu oblaci koji zaplove Nebom ponad Mora beskrajnog. Božica raspusti svoje prekrasne duge kose, te položi svoju glavu na vodu. Od njezinih bezbrojnih plavih uvojaka nastanu sve finske rijeke i četrdeset tisuća ljepotom očaravajućih finskih jezera. Ah, da, zaboravi Vam Athumanunh napisati ime te božice. Predivnoj božici ime bi Rauni, a kad ona zape za oko bogu oluja Ukkou, postade ona njegova životna suputnica i družica. Tako su božanski par, Ukko i Rauni, bili štovani od karelijskih seljaka kao zaštitnici usjeva. Rauni je zapravo i napravila prvog čovjeka koji učini tundru plodnom zemljom marljivo krčeći šume, sadeći pšenicu i pekući kruh. Kruh, tu božansku hranu koju bogovi poklone ljudima. Ljudi su tako krčili sve više šuma, sve dok nisu posjekli sva stabla osim jedne breze na kojoj se nastaniše orao i ptica kukavica (ovo su tradicionalni simboli finskih seljaka zemljoradnika). Finska mitologija dalje priča o junacima koji su pobijedili Laponce (tada neprijateljski i divlji narod), no, zanimljivo je to da se ti junaci nisu borili mačevima, kopljima i strijelama, već tajnovitim i magičnim runama. Bili su to svitci ispisani runskim znakovima, kombinacija slova i brojki, a kojima se u mitologiji pripisuju čudnovate moći i sposobnost da uzrokuju čarolije, prokletstva i čuda.
_________
ledeni duh
Mada su Bogovi bili dobro zaštićeni u Asgardu, do koga se moglo doći samo prelaskom Bifrost (duga), koga je čuvao Bog-čuvar Heimdall, ipak je postojala velika briga među njima da će divovi uspijeti jednog dana se i probiti , i zato su počeli planirati građenje velikih utvrda oko čitavog Asgarda. Kada se ovo pročulo, na kapijama Asgarda se pojavio nepoznati arhitekt na divnom konju, i zatražio posao gradnje. Kada su ga Bogovi pitali za cijenu, on je odgovorio da će izgraditi neosvojivu tvrđav, ali da zauzvrat traži sunce, mjesec, i Boginju mladosti i ljepote, Freyu.
Bogovi su bili bijesni zbog tog zahtjeva, ali ih je Loki odvratio,predlažući da mu postave nemoguće uvjete za osvajanje nagrade. Njegov plan je bio prihvaćen, i arhitektu je rečeno da će dobiti traženu nagradu, ako završi cijeli posao u toku jedne zime, bez ikakve pomoći osim svog konja Svaldifarea.
Arhitekt prihvati uvjete, i počne graditi zidine fantastičnom brzinom, uz pomoć Svaldifarea, za koga se ispostavilo da je magična životinja fantastičnih sposobnosti. Tri dana pred kraj zime, postalo je očigledno da će arhitekt uspjeti dovršiti zidine, pošto mu je ostao samo jedan portal do završetka posla. Bogovi su se tada okrenuli na Lokija, optužili njega da je kriv za situaciju u kojoj su se našli, i zahtijevali od njega da nađe način da prevari arhitekta kako ne bi morali predajti Freyu.
Loki zaista smisli način: pretvori se u divnu kobilu, iskoči pred Svaldifarea, i počne da njišti pozivajući. Pastuh, naravno, odmah skoči prema kobili, koja mu se stalno izmicala, vukući ga duboko u šumu, sve dok nije postalo očigledno da arhitekt neće uspjeti.
Arhitekt, u stvari veoma moćni Ledeni Duh, strahovito bijesan zbog prevare preuzme svoje uobičajeno obličje, i napadne Asgard, gdje bi uspjeo pobijediti Bogove da ga Tor, koji se upravo vratio sa putovanja, nije pobedio uz pomoć čekića.
Bogovi su bili bijesni zbog tog zahtjeva, ali ih je Loki odvratio,predlažući da mu postave nemoguće uvjete za osvajanje nagrade. Njegov plan je bio prihvaćen, i arhitektu je rečeno da će dobiti traženu nagradu, ako završi cijeli posao u toku jedne zime, bez ikakve pomoći osim svog konja Svaldifarea.
Arhitekt prihvati uvjete, i počne graditi zidine fantastičnom brzinom, uz pomoć Svaldifarea, za koga se ispostavilo da je magična životinja fantastičnih sposobnosti. Tri dana pred kraj zime, postalo je očigledno da će arhitekt uspjeti dovršiti zidine, pošto mu je ostao samo jedan portal do završetka posla. Bogovi su se tada okrenuli na Lokija, optužili njega da je kriv za situaciju u kojoj su se našli, i zahtijevali od njega da nađe način da prevari arhitekta kako ne bi morali predajti Freyu.
Loki zaista smisli način: pretvori se u divnu kobilu, iskoči pred Svaldifarea, i počne da njišti pozivajući. Pastuh, naravno, odmah skoči prema kobili, koja mu se stalno izmicala, vukući ga duboko u šumu, sve dok nije postalo očigledno da arhitekt neće uspjeti.
Arhitekt, u stvari veoma moćni Ledeni Duh, strahovito bijesan zbog prevare preuzme svoje uobičajeno obličje, i napadne Asgard, gdje bi uspjeo pobijediti Bogove da ga Tor, koji se upravo vratio sa putovanja, nije pobedio uz pomoć čekića.
mit o Sifinoj kosi
Recimo, u slučaju Sifine kose, Tor je uhvatio Lokija i prijetio da će ga ubiti sve dok Loki nije obećao da će naći način da popravi ono što je učinio. Loki je tada otišao kod velikog patuljačkog kovača, Dvalina i zamolio ga da napravi ne samo novu kosu za Sif, već i poklone za Odina i Freya koji su također bili jako ljuti na njega. Dvalin je ispunio ove zahtjeve, stvarajući novu, magičnu kosu od niti čistog zlata, za koje je obećao da će postati žive čim dotaknu boginjinu glavu; zatim, preradio je Odinovo koplje tako da nikada ne promaši cilj, i konačno napravio je Freyu magični brod Skidbladnir [mašta], koji je mogao i letjeti i toliko se smanjiti da stane u džep tunike. Loki je bio toliko zadovoljan ovim poklonima da je proglasio Dvalina za najvećeg živog kovača.
Čuvši ovo, patuljak Brok uzvikne da je siguran da bi njegov brat, veliki kovač Sindri, mogao napraviti još bolje poklone za Bogove. Loki, opijen srećom što je uspio neći način da se izvuče od Torovog gnjeva, odmah uzvrati sa izazovom, tražeći od patuljka da dokaže svoje riječi.
Brok je pozvao Sindrija, koji je u svojim pećima zatim napravio Gullinbursta, zlatnog divljeg vepra na kome Frey od tada jaše; magični prsten Draupnir za Odina, simbol plodnosti; i konačno, kao poklon za Tora, veliki čekić, grom, najmoćnije oružje ikada napravljeno.
Svi Bogovi su se okupili za presudu, i mada su svi predmeti bili izuzetni, dodijeli su pobjedu Sindriju, jer će čekić biti vrijedan Bogovima u njihovoj borbi protiv divova.
Čuvši ovo, patuljak Brok uzvikne da je siguran da bi njegov brat, veliki kovač Sindri, mogao napraviti još bolje poklone za Bogove. Loki, opijen srećom što je uspio neći način da se izvuče od Torovog gnjeva, odmah uzvrati sa izazovom, tražeći od patuljka da dokaže svoje riječi.
Brok je pozvao Sindrija, koji je u svojim pećima zatim napravio Gullinbursta, zlatnog divljeg vepra na kome Frey od tada jaše; magični prsten Draupnir za Odina, simbol plodnosti; i konačno, kao poklon za Tora, veliki čekić, grom, najmoćnije oružje ikada napravljeno.
Svi Bogovi su se okupili za presudu, i mada su svi predmeti bili izuzetni, dodijeli su pobjedu Sindriju, jer će čekić biti vrijedan Bogovima u njihovoj borbi protiv divova.
Bladrova smrt
Dogodilo se tako da je počeo sanjati o vlastitoj smrti i to ga je jako tištalo. (Ovdje se izvori razlikuju i prema jednoj je verziji njegova majka Frigg usnula taj san.) Odin odlazi u Niflheim, zemlju mrtvih, gdje se nalazi grob proročice Volve koju prisiljava da ustane iz groba i kaže mu sudbinu njegova sina. Ona kaže da će ga ubiti drugi Odinov sin, slijepi bog Hodr.
Frigg putuje svijetom i od svake žive i mrtve stvari traži da se zakune da neće nauditi Baldru. I tako bi. Baldr postane potpuno neranjiv, a bogovi se zabavljahu bacajući razne predmete na njega. Ali Lokiju se nije sviđalo što je Baldr neranjiv. Kako je mogao mijenjati obličja, preuze lik starice i od Frigg na prijevaru sazna da se imela nije zaklela jer ju je smatrala suviše mladom i bezopasnom.
Jednom, dok se bogovi zabavljaše s Baldrom, Loki napravi strjelicu od imele i nagovori slijepoga Hodra, koji je stajao po strani i nije gađao brata, da i on pokuša pogoditi Baldra. Pogođen imelom, Baldr umire.
Zavladala je neopisiva žalost.
Frigg pošalje svoga drugoga sina Hermoda u Hel da bi Hel ponudio otkupninu za brata. Hermod zajaše Odinova konja Sleipnira i krene na put koji će trajati devet dana i devet noći.
Bogovi su u međuvremenu odnijeli Baldrovo tijelo na njegov brod Hringhorni na kojem su htjeli napraviti lomaču za najboljeg među njima. Pritom je Odin rekao nešto na Baldrovo uho što je ostalo nerazjašnjena tajna. Njegova supruga Nanna u tome trenutku umre od tuge te i nju polože pored Baldra. Tor je maljem Mjollnirom blagoslivljao lomaču, a pod njegovim je nogama trčkarao patuljak Lit ili Šareni te ga je Tor slučajno gurnuo u vatru tako da je izgorio. Na Baldrovu se spaljivanju skupilo mnogo rodova. Odin je na lomaču položio svoj čarobni prsten Draupnir, a do lomače je doveden i Baldrov konj.
Hermod stiže u Hel gdje sretne Baldrada i ostane uz njega preko noći. Ujutro zamoli Hel da Baldra pusti da pođe s njime kući jer bogovi jako tuguju za njim. Hel pristaje da ga pusti iz svoga carstva pod uvjetom da ga sve živo i neživo oplakuje. Hermod se oprosti s Baldrom i Nannom i krene obavijestiti Ase, a na oproštaju mu Baldr dadne prsten Draupnir da ga vrati Odinu kao uspomenu.
Asi razglasiše po cijelom svijetu da sve mora tugovati za Baldrom. I sve je plakalo. Ipak, jedna žena–div po imenu Tokk nije htjela plakati za njim te tako on ostaje u carstvu mrtvih. Mnogi vjeruju da je to bio prerušeni Loki.
Njegova je smrt početak niza nesretnih događaja koji će pogoditi bogove i cijeli svijet, a kulminirat će u Ragnaroku. U trenutku Baldrove smrti, Odin shvaća da je sudbina bogova i svijeta konačna i se više ne može promijeniti.
Saxo Grammaticus priča potpuno drugačiju priču o Baldru. On je pokvareni, zlobni, pohotni polubog koji je bio rival bratu Hodru za ruku Nanne. Nakon mnogih sukoba, Hodr ga je probo mačem. Da bi ga osvetio, Odin siluje lijepu Rind koja rodi Valija koji ubi Hodra.
Frigg putuje svijetom i od svake žive i mrtve stvari traži da se zakune da neće nauditi Baldru. I tako bi. Baldr postane potpuno neranjiv, a bogovi se zabavljahu bacajući razne predmete na njega. Ali Lokiju se nije sviđalo što je Baldr neranjiv. Kako je mogao mijenjati obličja, preuze lik starice i od Frigg na prijevaru sazna da se imela nije zaklela jer ju je smatrala suviše mladom i bezopasnom.
Jednom, dok se bogovi zabavljaše s Baldrom, Loki napravi strjelicu od imele i nagovori slijepoga Hodra, koji je stajao po strani i nije gađao brata, da i on pokuša pogoditi Baldra. Pogođen imelom, Baldr umire.
Zavladala je neopisiva žalost.
Frigg pošalje svoga drugoga sina Hermoda u Hel da bi Hel ponudio otkupninu za brata. Hermod zajaše Odinova konja Sleipnira i krene na put koji će trajati devet dana i devet noći.
Bogovi su u međuvremenu odnijeli Baldrovo tijelo na njegov brod Hringhorni na kojem su htjeli napraviti lomaču za najboljeg među njima. Pritom je Odin rekao nešto na Baldrovo uho što je ostalo nerazjašnjena tajna. Njegova supruga Nanna u tome trenutku umre od tuge te i nju polože pored Baldra. Tor je maljem Mjollnirom blagoslivljao lomaču, a pod njegovim je nogama trčkarao patuljak Lit ili Šareni te ga je Tor slučajno gurnuo u vatru tako da je izgorio. Na Baldrovu se spaljivanju skupilo mnogo rodova. Odin je na lomaču položio svoj čarobni prsten Draupnir, a do lomače je doveden i Baldrov konj.
Hermod stiže u Hel gdje sretne Baldrada i ostane uz njega preko noći. Ujutro zamoli Hel da Baldra pusti da pođe s njime kući jer bogovi jako tuguju za njim. Hel pristaje da ga pusti iz svoga carstva pod uvjetom da ga sve živo i neživo oplakuje. Hermod se oprosti s Baldrom i Nannom i krene obavijestiti Ase, a na oproštaju mu Baldr dadne prsten Draupnir da ga vrati Odinu kao uspomenu.
Asi razglasiše po cijelom svijetu da sve mora tugovati za Baldrom. I sve je plakalo. Ipak, jedna žena–div po imenu Tokk nije htjela plakati za njim te tako on ostaje u carstvu mrtvih. Mnogi vjeruju da je to bio prerušeni Loki.
Njegova je smrt početak niza nesretnih događaja koji će pogoditi bogove i cijeli svijet, a kulminirat će u Ragnaroku. U trenutku Baldrove smrti, Odin shvaća da je sudbina bogova i svijeta konačna i se više ne može promijeniti.
Saxo Grammaticus priča potpuno drugačiju priču o Baldru. On je pokvareni, zlobni, pohotni polubog koji je bio rival bratu Hodru za ruku Nanne. Nakon mnogih sukoba, Hodr ga je probo mačem. Da bi ga osvetio, Odin siluje lijepu Rind koja rodi Valija koji ubi Hodra.
Vuk
Vukovi zauzimaju važno mjesto u skandinavskoj mitologiji. Prema legendi Odin i njegova braća stvoriše svijet. Kako mu bijaše dosadno, za vrijeme svog putovanja, Odin stvori prve vukove. Odin im namijeni zadaću da ga prate na njegovim putovanjima i da mu pomažu u lovu. Nadjene im imena Geri i Freki.
Geri i Freki bijahu odani svom gospodaru Odinu te ga pratiše i čuvahu na njegovim putovanjima. Odin putova s njima po cijelom svijetu. /to objašnjava kako su vukovi rasprostranjeni po cijelom svijetu/ Na svojim putovanjima s Odinom, Geri i Freki ostavljahu svoju odraslu mladunčad koja tako nastaniše cijeli Novi svijet. Način na koji vukovi slavljahu život ispunjavao je Odina radošću.
Odin također stvori dva gavrana, namijenivši im službu izviđanja terena. Nadjene im imena Hugin i Munin. Hugin i Munin bijahu vrlo dobri u pronalaženju plijena, ali uvijek gladni.
Hugin i Munin nikako ne uspijevahu sami uloviti plijen, zato se udružiše sa Frekijem i Gerijem, i zajedničkim radom bijahu dobro hranjeni. / I dan danas vidjet ćete gavrane u društvu njihovih prijatelja vukova. Gavrani i dalje pronalaze plijen za vukove, koji im u znak zahvalnosti ostavljaju dio hrane/
Kad Odin stvori prve ljude, Emblu i Aska / od kojih potječu svi ljudi / naloži im da uče od svog prijatelja vuka. Vukovi ih naučiše kako da se brinu za svoju obitelj, kako da surađuju međusobno u potrazi za hranom, te kako da štite i brane svoju obitelj.
Vuk im je prenio mnogo mudrosti i poučio prve ljude mnogim vještinama, te je u stara vremena bio vrlo poštovan i cijenjen.
Geri i Freki bijahu odani svom gospodaru Odinu te ga pratiše i čuvahu na njegovim putovanjima. Odin putova s njima po cijelom svijetu. /to objašnjava kako su vukovi rasprostranjeni po cijelom svijetu/ Na svojim putovanjima s Odinom, Geri i Freki ostavljahu svoju odraslu mladunčad koja tako nastaniše cijeli Novi svijet. Način na koji vukovi slavljahu život ispunjavao je Odina radošću.
Odin također stvori dva gavrana, namijenivši im službu izviđanja terena. Nadjene im imena Hugin i Munin. Hugin i Munin bijahu vrlo dobri u pronalaženju plijena, ali uvijek gladni.
Hugin i Munin nikako ne uspijevahu sami uloviti plijen, zato se udružiše sa Frekijem i Gerijem, i zajedničkim radom bijahu dobro hranjeni. / I dan danas vidjet ćete gavrane u društvu njihovih prijatelja vukova. Gavrani i dalje pronalaze plijen za vukove, koji im u znak zahvalnosti ostavljaju dio hrane/
Kad Odin stvori prve ljude, Emblu i Aska / od kojih potječu svi ljudi / naloži im da uče od svog prijatelja vuka. Vukovi ih naučiše kako da se brinu za svoju obitelj, kako da surađuju međusobno u potrazi za hranom, te kako da štite i brane svoju obitelj.
Vuk im je prenio mnogo mudrosti i poučio prve ljude mnogim vještinama, te je u stara vremena bio vrlo poštovan i cijenjen.
mit o nastanku svijeta
Svijet je, kao što govore mitovi, nastao iz golemog ponora Ginnungagap, Beskrajne praznine. Ginnungagap je na jugu graničio s Muspellom, prebivalištem vatre, a to je mjesto plamenim mačem čuvao vatreni div Surt. Na sjeveru se nalazila smrznuta zemlja Niflheim, koja je kasnije postala zemljom mrtvih. Ondje je dvadeset rijeka naviralo iz kotla imenom Hvergelmir, izlijevajući svoje vode u Ginnungagap. U njegovim su se neistraženim dubinama one smrzavale, postupno ispunjavajući ogromni ponor. Kako se led uzdizao, tako ga je doticala vrelina Muspella, a iz tog je spoja nastala vlaga koja se na neki način pretvorila u glinu. Naposljetku je ta glina oživjela u obliku Ymira, praiskonskog diva mraza. Kako bi Ymir imao od čega živjeti, nastalo je još jedno stvorenje - ogromna krava imenom Audhumla, Hraniteljica, iz čijeg je vimena krenulo mlijeko. Kako bi se nahranila, Audhumla je mogla samo lizati slano inje. Dok je to radila, pod njezinim jezikom počeli su se pojavljivati obrisi čovjeka. To je bio Buri, Proizvođač, a on je kasnije postao djedom Odina, najvećeg vikinškog boga.
Nakon toga, proces stvaranja se ubrzao, jer je i Ymir iz vlastitog znoja stvorio par, točnije prvi par divova, neumoljivih neprijatelja bogova. Kao predstavnici dobra i zla, te su dvije rase bile osuđene na vječite sukobe. Ipak, i oni su se mogli međusobno družiti s vremena na vrijeme - Odin je bio plod veze Burijevog sina Bora i žene diva.
Unatoč svom miješanom porijeklu, Odin se odrastajući, pretvorio u pravu pokoru za rasu divova, planirajući sa svojom dvojicom braće uništiti Ymira, čija je krv napravila takvu poplavu da je potopila cijelo njegovo potomstvo divova, osim jednog jedinog para. Ti su preživjeli pobjegli u Jotunheim - doslovce Dom divova - gdje su začeli novu rasu čiji je jedini cilj bio istrijebiti Odina i svu njegovu rodbinu.
Dovršivši taj čin uništenja, Odin i njegova braća okrenuli su se stvaranju. Od Ymirova tijela napravili su svijet kakvog danas poznajemo; od njegove krvi nastala su mora i rijeke, od njegovog mesa kopno, od kostiju planine, a od lubanje nebo. Četiri jaka patuljka, Sjever, Jug, Istok i Zapad postavljeni su kako bi podupirali kutove nebeskog svoda, dok su bogovi po njemu rasipali iskrice iz Muspella od kojih su nastale zvijezde. Sunce i mjesec stavljeni su u kočije kako bi neprestano slijedili jedno drugo nebom, naganjani od dva strašna vuka, Skolla (''Gađenje'') i Hatija (''Mržnja''), koji će na kraju vremena proždrijeti nebeska svjetla.
Stvorivši fizički svijet, Odin i njegova braća potom su stvorili bića koja će ga nastanjivati. Prvo su nastali patuljci, koji su izrasli iz ličinki koje su napale Ymirovo istrunulo tijelo; bogovi su im dali svijest i naselili ih ispod zemlje da traže zlato. U nekim mitovima, ti su patuljci pobrkani s Vilenjacima tame, zamišljenima slično, kao rudarima koji prebivaju u tami. Za razliku od njih, Vilenjaci svjetla prebivali su u carstvu Alfheim, u blizini samih bogova. Nakon patuljaka, trojica su bogova stvorili ljude - iz naplavina koje su pronašli na obali mora. Ljudima su dodijelili centralno područje, Midgard, zbog zaštite okruženo ogradom napravljenom od Ymirovih obrva. Tek nakon što su dovršili Midgard, izgradili su i vlastiti dom Asgard, ispunivši ga velikim dvoranama i palačama. Do Asgarda se moglo stići jedino preko mosta koji je čuvao Heimdall, božanski stražar. Most se zvao Bifrost, a ljudima je izgledao poput duge.
Geografija vikinškog kozmosa nikada nije bila egzaktna, razlikujući se u pojedinostima od mita do mita. Ipak, bila je dosljedna u prikazu mnoštva različitih svjetova. Prema tradiciji, postojalo je ukupno devet svjetova, uključujući svjetove ljudi, divova i više od jedne rase bogova. Najnižim od svih svjetova vladala je Hel, mračna božica podzemlja, koja je bila napola živa žena a napola istrunulo truplo. Devet svjetova nisu supostojali u miru; ponekada bi njihovi stanovnici stvarali saveze, ali češće su se sukobljavali i radili smicalice jedni drugima. I u tom je smislu kozmos odražavao stvarni svijet kakav su Vikinzi poznavali - nemirno mjesto promjenjivih saveza i sukobljenih carstava, prepun opasnosti i pod kontrolom neumoljive sudbine.
Nakon toga, proces stvaranja se ubrzao, jer je i Ymir iz vlastitog znoja stvorio par, točnije prvi par divova, neumoljivih neprijatelja bogova. Kao predstavnici dobra i zla, te su dvije rase bile osuđene na vječite sukobe. Ipak, i oni su se mogli međusobno družiti s vremena na vrijeme - Odin je bio plod veze Burijevog sina Bora i žene diva.
Unatoč svom miješanom porijeklu, Odin se odrastajući, pretvorio u pravu pokoru za rasu divova, planirajući sa svojom dvojicom braće uništiti Ymira, čija je krv napravila takvu poplavu da je potopila cijelo njegovo potomstvo divova, osim jednog jedinog para. Ti su preživjeli pobjegli u Jotunheim - doslovce Dom divova - gdje su začeli novu rasu čiji je jedini cilj bio istrijebiti Odina i svu njegovu rodbinu.
Dovršivši taj čin uništenja, Odin i njegova braća okrenuli su se stvaranju. Od Ymirova tijela napravili su svijet kakvog danas poznajemo; od njegove krvi nastala su mora i rijeke, od njegovog mesa kopno, od kostiju planine, a od lubanje nebo. Četiri jaka patuljka, Sjever, Jug, Istok i Zapad postavljeni su kako bi podupirali kutove nebeskog svoda, dok su bogovi po njemu rasipali iskrice iz Muspella od kojih su nastale zvijezde. Sunce i mjesec stavljeni su u kočije kako bi neprestano slijedili jedno drugo nebom, naganjani od dva strašna vuka, Skolla (''Gađenje'') i Hatija (''Mržnja''), koji će na kraju vremena proždrijeti nebeska svjetla.
Stvorivši fizički svijet, Odin i njegova braća potom su stvorili bića koja će ga nastanjivati. Prvo su nastali patuljci, koji su izrasli iz ličinki koje su napale Ymirovo istrunulo tijelo; bogovi su im dali svijest i naselili ih ispod zemlje da traže zlato. U nekim mitovima, ti su patuljci pobrkani s Vilenjacima tame, zamišljenima slično, kao rudarima koji prebivaju u tami. Za razliku od njih, Vilenjaci svjetla prebivali su u carstvu Alfheim, u blizini samih bogova. Nakon patuljaka, trojica su bogova stvorili ljude - iz naplavina koje su pronašli na obali mora. Ljudima su dodijelili centralno područje, Midgard, zbog zaštite okruženo ogradom napravljenom od Ymirovih obrva. Tek nakon što su dovršili Midgard, izgradili su i vlastiti dom Asgard, ispunivši ga velikim dvoranama i palačama. Do Asgarda se moglo stići jedino preko mosta koji je čuvao Heimdall, božanski stražar. Most se zvao Bifrost, a ljudima je izgledao poput duge.
Geografija vikinškog kozmosa nikada nije bila egzaktna, razlikujući se u pojedinostima od mita do mita. Ipak, bila je dosljedna u prikazu mnoštva različitih svjetova. Prema tradiciji, postojalo je ukupno devet svjetova, uključujući svjetove ljudi, divova i više od jedne rase bogova. Najnižim od svih svjetova vladala je Hel, mračna božica podzemlja, koja je bila napola živa žena a napola istrunulo truplo. Devet svjetova nisu supostojali u miru; ponekada bi njihovi stanovnici stvarali saveze, ali češće su se sukobljavali i radili smicalice jedni drugima. I u tom je smislu kozmos odražavao stvarni svijet kakav su Vikinzi poznavali - nemirno mjesto promjenjivih saveza i sukobljenih carstava, prepun opasnosti i pod kontrolom neumoljive sudbine.
Norne
Norne (staronordijski norn, plural: nornir) su suđenice. Spominju se tri Urd ili Prošlost, Verdandi ili Sadašnjost i Skuld ili Budućnost. Skuld je ujedno i valkira.
Osim njih ima još puno drugih norne koje određuju sudbinu ljudi, ali i bogova. Neke su norne dobre, neke manje dobre, a neke su zle. One pletu niti sudbine svakoga, a o duljini niti ovisi trajanje nečijega života. Predestinacija je vrlo karakteristična za sve u nordijskoj mitologiji, pa tako norne upravljaju i sudbinama bogova, pri čemu im neće reći kakva je ona. Ipak, neki bogovi znaju kakva je sudbina, to su na primjer Odin, vrhovni bog i njegova supruga Frigg. Unatoč tome, niti jedno od njih je ne može promijeniti. Frigg je pokušala kada je umro njezin sin Baldr, ali joj na koncu nije uspjelo. Odin zna da je sudbina bogova da svoj kraj dočekaju u konačnom boju Ragnaroku gdje će gotovo svi izginuti.
Norne žive u dvorani u podnožju svjetskoga drveta, jasena Yggdrasila, kod vrela Urd. Tamo svakoga dana vodom i kalom iz vrela prskaju jasen da mu se grane ne osuše.
Navedene norne su, čini se, sestre i potiču od pradiva Ymira kojeg su ubili Odin i braća mu Ve i Vili i od njegova tijela načinili svijet.
Ostale norne potječu od različitih rodova, bilo bogova, vila ili patuljaka:
URD
Njezino ime znači Prošlost. Druge dvije se zovu Verdandi i Skuld. Nazvana je i disa smrti. I čini se da je smatrana najvažnijom od njih tri.
Njih tri žive u jednoj dvorani pokraj vrela Urd kraj jasena Yggdrasila. Neki tvrde da su sestre i potomci prvoga diva Ymira.
Ima još puno norni, dapače, svakom čovjeku dolaze pri rođenju da bi mu skrojile sudbinu. Nisu sve norne dobre, a neke su i zle.
VERANDI
Verdandi znači Sadašnjost.
Sve tri žive u jednoj dvorani pokraj svjetskoga drveta, jasena Yggdrasila, odmah kraj vrela Urd a čini se da su sestre i da potječu od pradiva Ymira.
Ima puno norni i nisu uvijek dobre. Svakome čovjeku one određuju sudbinu.
Neke potječu od bogova, neke od vile, neke od patuljaka, kako se govori u ovim stihovima:
(Fáfnismál, 13) (Fáfnismál, 13)
Sundrbornar miök Različitog porijekla
hygg ek at nornir sé, sjećam se da su Norne,
eigut þær ætt saman; iako su istovrsne;
sumar eru áskunnar, jedne su od roda Asa,
sumar eru álfkunnar druge su od vila,
sumar dœtr Dvalins a neke su kćeri Dvalinnove.
SKULD
Njezino ime znači Budućnost. Osim što je norna, ona je i valkira i dovodi pale ratnike u Odinov dvor Valhalu.
Zajedno s Urd i Verdandi živi u dvorani kraj vrela Urd pokraj svjetskoga drveta Yggdrasila, a smatra se da su sestre, a da im je predak prvi div Ymir od čijeg su tijela Odin i braća mu Ve i Vili načinili svijet.
Osim njih tri postoji još puno norni. Neke su dobre, neke nisu, a neke su zle. Svakome čovjeku pri rođenju kroje sudbinu.
Neke potječu od bogova, neke od vila, neke od patuljaka o čemu svjedoče i sljedeći stihovi:
(Fáfnismál, 13) (Fáfnismál, 13)
Sundrbornar miök Različitog porijekla
hygg ek at nornir sé, sjećam se da su Norne,
eigut þær ætt saman; iako su istovrsne;
sumar eru áskunnar, jedne su od roda Asa,
sumar eru álfkunnar druge su od vila,
sumar dœtr Dvalins a neke su kćeri Dvalinnove.
(prevela Dora Maček)
Osim njih ima još puno drugih norne koje određuju sudbinu ljudi, ali i bogova. Neke su norne dobre, neke manje dobre, a neke su zle. One pletu niti sudbine svakoga, a o duljini niti ovisi trajanje nečijega života. Predestinacija je vrlo karakteristična za sve u nordijskoj mitologiji, pa tako norne upravljaju i sudbinama bogova, pri čemu im neće reći kakva je ona. Ipak, neki bogovi znaju kakva je sudbina, to su na primjer Odin, vrhovni bog i njegova supruga Frigg. Unatoč tome, niti jedno od njih je ne može promijeniti. Frigg je pokušala kada je umro njezin sin Baldr, ali joj na koncu nije uspjelo. Odin zna da je sudbina bogova da svoj kraj dočekaju u konačnom boju Ragnaroku gdje će gotovo svi izginuti.
Norne žive u dvorani u podnožju svjetskoga drveta, jasena Yggdrasila, kod vrela Urd. Tamo svakoga dana vodom i kalom iz vrela prskaju jasen da mu se grane ne osuše.
Navedene norne su, čini se, sestre i potiču od pradiva Ymira kojeg su ubili Odin i braća mu Ve i Vili i od njegova tijela načinili svijet.
Ostale norne potječu od različitih rodova, bilo bogova, vila ili patuljaka:
URD
Njezino ime znači Prošlost. Druge dvije se zovu Verdandi i Skuld. Nazvana je i disa smrti. I čini se da je smatrana najvažnijom od njih tri.
Njih tri žive u jednoj dvorani pokraj vrela Urd kraj jasena Yggdrasila. Neki tvrde da su sestre i potomci prvoga diva Ymira.
Ima još puno norni, dapače, svakom čovjeku dolaze pri rođenju da bi mu skrojile sudbinu. Nisu sve norne dobre, a neke su i zle.
VERANDI
Verdandi znači Sadašnjost.
Sve tri žive u jednoj dvorani pokraj svjetskoga drveta, jasena Yggdrasila, odmah kraj vrela Urd a čini se da su sestre i da potječu od pradiva Ymira.
Ima puno norni i nisu uvijek dobre. Svakome čovjeku one određuju sudbinu.
Neke potječu od bogova, neke od vile, neke od patuljaka, kako se govori u ovim stihovima:
(Fáfnismál, 13) (Fáfnismál, 13)
Sundrbornar miök Različitog porijekla
hygg ek at nornir sé, sjećam se da su Norne,
eigut þær ætt saman; iako su istovrsne;
sumar eru áskunnar, jedne su od roda Asa,
sumar eru álfkunnar druge su od vila,
sumar dœtr Dvalins a neke su kćeri Dvalinnove.
SKULD
Njezino ime znači Budućnost. Osim što je norna, ona je i valkira i dovodi pale ratnike u Odinov dvor Valhalu.
Zajedno s Urd i Verdandi živi u dvorani kraj vrela Urd pokraj svjetskoga drveta Yggdrasila, a smatra se da su sestre, a da im je predak prvi div Ymir od čijeg su tijela Odin i braća mu Ve i Vili načinili svijet.
Osim njih tri postoji još puno norni. Neke su dobre, neke nisu, a neke su zle. Svakome čovjeku pri rođenju kroje sudbinu.
Neke potječu od bogova, neke od vila, neke od patuljaka o čemu svjedoče i sljedeći stihovi:
(Fáfnismál, 13) (Fáfnismál, 13)
Sundrbornar miök Različitog porijekla
hygg ek at nornir sé, sjećam se da su Norne,
eigut þær ætt saman; iako su istovrsne;
sumar eru áskunnar, jedne su od roda Asa,
sumar eru álfkunnar druge su od vila,
sumar dœtr Dvalins a neke su kćeri Dvalinnove.
(prevela Dora Maček)
Divovi
Nordijski divovi su podijeljeni na tri vrste: planinski (kameni), ledeni i vatreni. Vatreni obitavaju u svijetu koji se zove Muspelheim, a ledeni i planinski u svijetu Jotunheim. Kralj Jotunheima i gospodar ledenih i planinskih divova je Thrym, dok je gospodar vatrenih Surt.
Kao stvorovi hladnoće i tame, divovi nisu mogli podnijeti sunce, pretvarajući se u kamen ako bi ih dotakle njegove zrake. Tu su karakteristiku dijelili s patuljcima, koji su živjeli ispod zemlje, gdje sunčeve zrake nikada ne dopiru. Patuljke se smatralo vrhunskim obrtnicima - odgovornima za stvaranje takvih čudesa kao što je bio Thorov čekić Mjollnir. I trolovi su svoje domove imali ispod zemlje, iako su u kasnijim narodnim pričama humci u kojima su živjeli imali vrhove koji su se mogli otvoriti i podići na stupove kako bi im ulazila sunčeva svjetlost.
Angerboda
Ženski mrazni div, supruga boga Lokia. Rodila je troje djece: Jormungand (midgardska zmija koja ne narasla tako velika da je okružila cijelu zemlju), Fenrir ili Fenris (vuk Ragnarok) i Hel ili Hella (kraljica smrti).
Bergelmir i njegova žena su jedini mrazni divovi koji su uspjeli preživjeti utapljanje u krvi nakon što su Odin i njegova braća ubili Ymira.
Ymir
Ymir je ledeni div koji je stvorio svijet. Kad su ga bogovi Odin, Vili i Ve ubili, od njegove su krvi stvorili tamni ocean, od njegovih kostiju planine i od mozga oblake. Od crvi koji su se našli u njegovom tijelu stvorili su se prvi patuljuci, te su pobjegli u skrovište planina.
Surt
Surt je predvodnik vatrenih divova u nordijskoj mitologiji. Legenda kaže da kad dođe Ragnarok, smak svijeta, on će povesti svoje divove u vojske zla. Svojim će plamtećim mačem zapaliti drvo svijeta, Yggdrasil i pomoći će Lokiju pri uništenju bogova.
Thyrm
Kralj Jotunheima, Thrym je radio mnoge probleme bogovima. Jednom je ukrao Thorov čekić, Mjollnir, i rekao je da će ga vratiti samo ako mu daju Freyu za ženu. Bogovi nisu htjeli dati Freyu, ali Loki je imao plan. Maskirao je Thora u prekrasnu božicu i otišao je s njim do Jotunheima. Thrym je pripremio golemo vjenčanje, a među poklonima se nalazio Mjollnir. Kad je vjenčanje započelo Thrym je prerušenom Thoru predao čekić. Thor ga je automatski zavitlao i njime je razvalio glave mnogim divovima. On i Loki su brže bolje pobjegli, ali Loki nikad nije zaboravio trenutak u kojem je Thor bio žena. A nikad ni Thoru neće dopustiti da zaboravi.
Bestla
Majka Odina i njegove braće Vilia i Vea, pripada rasi divova, njen suprug je Bor.
Bragi
Bog poezije i riječitosti, sin Odina i divkinje Gunnlode. Bio je oženjen za Idun (Iduna) čuvaricu "jabuka besmrtnosti".
Bragi
Lokijev otac. Div koji prevozi mrtve preko voda podzemnog svijeta. Udario je Laufey gromom nakon čega je ona rodila Lokija.
Frey, Freyr
sin Niorda i njegove sestre Nerthus, vladar kiše, sunca, bogatstva, stvaranja, bog iz Vanira. Brat blizanac Freye. Bog mira, plodnosti i vremena. Njegova žena je Gerd (Gerda), divkinja u koju se je zaljubio nakon što ju je skrivečki promatrao sa Odinove visoke stolice. Dao je svoj mač slugama kao nagradu ako mu dovedu Gerdu. Rezultat toga je da Frey neće imati oružje u bitci Ragnarok i morati će se boriti protiv Surta samo rogom. Frey ima brod, Skidbladnir, koji se može sklopiti i nositi.
Gefion, Gefinn, Gefjon
U skandinavskoj mitologiji su postojale dvije zene s ovim imenom. Jedna je bila divkinja kojoj je obećano toliko zemlje koliko mogu izorati četiri vola u jednom danu. Tako je začela četiri sina koji su izgledali kao volovi. Kada su sinovi odrasli, dovela ih je natrag u Švedsku, gdje su izorali dio te zemlje, odvojili ga i odvukli na novu lokaciju, gdje je nastao otok Zealand. Druga Gefion, boginja, prodala je svoj djevičnjak za dragulj, ali je uspjela vratiti svoju nevinost. Posluživala je Friggu. Sve djevojke koji bi umrle kao djevice odlazile bi Gefjoni. Ona je bila donositeljica dobre sreće i prosperiteta.
Geirrod
Mrazni div koji je imao dvije kćeri Gjalp i Greip. Thorov neprijatelj. Uhvatio je Lokia (dok je on letio u obliku jastreba). Loki mu je u zamjenu za slobodu obećao da će dovesti Thora u Geirrodov dvorac bez njegovog magičnog pojasa i čekića. Loki je učinio kako je obećao, ali na putu prema Geirrodu zastali su da odmore kod divkinje Grid. Ona je Thoru rekla da je sve to zamka i dala mu svoj magični pojas, željezne rukavice i magične stvari. Thor je pomoću tih stvari uspio ubiti Geirroda, njegove kćeri i sve druge mrazne divove.
Gonlod
Majka poezije, divkinja koja je posjedovala kotao inspiracije koji joj je bog Doin prijevarom uzeo. Prema nekim legendama ona je i majka Gragia, boga svih pjesnika.
Grid
Vidarova majka, divkinja, upozorila je Thora na Geirroda, te mu dala oružje i neke naprave za obranu (čarobni opasač, željezni ogrtač, Gridov štap). Prešao je rijeku Vimur s Lokijem.
Hrungnir
Najjači od svih mraznih divova, imao je kameno srce sa tri šiljka na vrhu, glava i štit su mu također bili od kamena, div se natjecao s Odinom tko ima boljeg konja. Utrkivali su se do vrata Asgarda i Odin je pobjedio. Aesiri su diva pozvali na medovinu i on se napio te počeo pričati kako može napraviti mnogo nemogućih stvari kao npr. Pomaknuti Valhallu, spaliti Asgard, ubiti bogove, oteti Freyu...Međutim to je razjarilo Thora (kojeg nije bilo teško razljutiti) te je pozvao diva na dvoboj i ubio ga.
Hymir je bio morski div, suprug Hrode, koji živi u blizini ruba nebesa. Posjedovao je ogromni kotao koji su Aesiri htjeli za sebe jer je u njega moglo stati dovoljno piva za sve bogove. Thor je bio zadužen za pribavljanje kotla. U finalnoj bitci protiv bogova, Hymir će upravljati zastrašujućim brodom Naglfarom, koji je u potpunosti napravljen od noktiju mrtvaca. Naglfar će osloboditi poplava koja će prethoditi Ragnaroku nakon čega će se na brod ukrcati divovi sa Hymirom na čelu i zaploviti prema bojnom polju Vigrond. HYMIR- Div s kojim je Thor jednom išao u ribolov, bacio ga je iz čamca.
Skadi, Skade
Mrazna divkinja, utjelovljenje zime. Kada su bogovi ubili njenog oca Thiassija zbog krađe zlatnih jabuka od Idun, Skadi je htjela osvetiti svog oca pa se je naoružala i otišla bogovima zahtijevajući supruga i trbuh pun smijeha za kompenzaciju. Bogovi su smatrali da bi bilo mudro dopustiti joj da odabere muža među njima. Mogla je izabrati muža po volji ali gledajući mu samo noge. Izabrala je starijeg boga Niorda, a zapravo je htjela mladog i privlačnog Baldera. Trbuh pun smijeha nabavio je Loki. Brak između Njorda i Skadi nije bio sretan. Ona je htjela živjeti u očevom domu u planinama (THRYMHEIM), a Njord je želio živjeti u svojoj palači na morskoj obali. Dogovorili su se da će prvih devet dana provesti u planinama, a drugih devet dana uz obalu. Ovaj dogovor nije ispao kako treba pa su živjeli odvojeno. Na kraju je Skadi ostavila Njorda zbog boga Ulla.
Surtr, Surt
Surtr (crn) je bio div koji je živio na krajnjem jugu i čiji je plamteći mač čuvao Muspelheim. U Ragnaroku, on je taj koji će zapaliti devet svijetova, svi bogovi, mrazni divovi, živi , mrtvi, patuljci, čudovišta i životinje će biti zapaljeni. Tada će zemlja potonuti u kozmičko more i drugi svijet će se izdići, cijeli zelen i svjež. To će biti rođenje novog, boljeg svijeta.
Thrym je bio mrazni div koji je stekao Thorov magični čekić. Bogovi su se uplašili jer je to bilo jedino oružje koje ih je moglo zaštiti od mraznih divova. Thrym je poručio bogovima da će vratiti čekić u zamjenu za Freyinu ruku. Loki je smislio plan na koji su bogovi pristali. On i Thor su krenuli u Thrymirov dvorac, Thor prerušen u Freyu, a Loki kako njena sluškinja. Zahvaljujući Lokijevom lukavstvu, Thor je došao do magičnog čekića i njime poubijao sve mrazne divove koji su mu stali na put.
Kao stvorovi hladnoće i tame, divovi nisu mogli podnijeti sunce, pretvarajući se u kamen ako bi ih dotakle njegove zrake. Tu su karakteristiku dijelili s patuljcima, koji su živjeli ispod zemlje, gdje sunčeve zrake nikada ne dopiru. Patuljke se smatralo vrhunskim obrtnicima - odgovornima za stvaranje takvih čudesa kao što je bio Thorov čekić Mjollnir. I trolovi su svoje domove imali ispod zemlje, iako su u kasnijim narodnim pričama humci u kojima su živjeli imali vrhove koji su se mogli otvoriti i podići na stupove kako bi im ulazila sunčeva svjetlost.
Angerboda
Ženski mrazni div, supruga boga Lokia. Rodila je troje djece: Jormungand (midgardska zmija koja ne narasla tako velika da je okružila cijelu zemlju), Fenrir ili Fenris (vuk Ragnarok) i Hel ili Hella (kraljica smrti).
Bergelmir i njegova žena su jedini mrazni divovi koji su uspjeli preživjeti utapljanje u krvi nakon što su Odin i njegova braća ubili Ymira.
Ymir
Ymir je ledeni div koji je stvorio svijet. Kad su ga bogovi Odin, Vili i Ve ubili, od njegove su krvi stvorili tamni ocean, od njegovih kostiju planine i od mozga oblake. Od crvi koji su se našli u njegovom tijelu stvorili su se prvi patuljuci, te su pobjegli u skrovište planina.
Surt
Surt je predvodnik vatrenih divova u nordijskoj mitologiji. Legenda kaže da kad dođe Ragnarok, smak svijeta, on će povesti svoje divove u vojske zla. Svojim će plamtećim mačem zapaliti drvo svijeta, Yggdrasil i pomoći će Lokiju pri uništenju bogova.
Thyrm
Kralj Jotunheima, Thrym je radio mnoge probleme bogovima. Jednom je ukrao Thorov čekić, Mjollnir, i rekao je da će ga vratiti samo ako mu daju Freyu za ženu. Bogovi nisu htjeli dati Freyu, ali Loki je imao plan. Maskirao je Thora u prekrasnu božicu i otišao je s njim do Jotunheima. Thrym je pripremio golemo vjenčanje, a među poklonima se nalazio Mjollnir. Kad je vjenčanje započelo Thrym je prerušenom Thoru predao čekić. Thor ga je automatski zavitlao i njime je razvalio glave mnogim divovima. On i Loki su brže bolje pobjegli, ali Loki nikad nije zaboravio trenutak u kojem je Thor bio žena. A nikad ni Thoru neće dopustiti da zaboravi.
Bestla
Majka Odina i njegove braće Vilia i Vea, pripada rasi divova, njen suprug je Bor.
Bragi
Bog poezije i riječitosti, sin Odina i divkinje Gunnlode. Bio je oženjen za Idun (Iduna) čuvaricu "jabuka besmrtnosti".
Bragi
Lokijev otac. Div koji prevozi mrtve preko voda podzemnog svijeta. Udario je Laufey gromom nakon čega je ona rodila Lokija.
Frey, Freyr
sin Niorda i njegove sestre Nerthus, vladar kiše, sunca, bogatstva, stvaranja, bog iz Vanira. Brat blizanac Freye. Bog mira, plodnosti i vremena. Njegova žena je Gerd (Gerda), divkinja u koju se je zaljubio nakon što ju je skrivečki promatrao sa Odinove visoke stolice. Dao je svoj mač slugama kao nagradu ako mu dovedu Gerdu. Rezultat toga je da Frey neće imati oružje u bitci Ragnarok i morati će se boriti protiv Surta samo rogom. Frey ima brod, Skidbladnir, koji se može sklopiti i nositi.
Gefion, Gefinn, Gefjon
U skandinavskoj mitologiji su postojale dvije zene s ovim imenom. Jedna je bila divkinja kojoj je obećano toliko zemlje koliko mogu izorati četiri vola u jednom danu. Tako je začela četiri sina koji su izgledali kao volovi. Kada su sinovi odrasli, dovela ih je natrag u Švedsku, gdje su izorali dio te zemlje, odvojili ga i odvukli na novu lokaciju, gdje je nastao otok Zealand. Druga Gefion, boginja, prodala je svoj djevičnjak za dragulj, ali je uspjela vratiti svoju nevinost. Posluživala je Friggu. Sve djevojke koji bi umrle kao djevice odlazile bi Gefjoni. Ona je bila donositeljica dobre sreće i prosperiteta.
Geirrod
Mrazni div koji je imao dvije kćeri Gjalp i Greip. Thorov neprijatelj. Uhvatio je Lokia (dok je on letio u obliku jastreba). Loki mu je u zamjenu za slobodu obećao da će dovesti Thora u Geirrodov dvorac bez njegovog magičnog pojasa i čekića. Loki je učinio kako je obećao, ali na putu prema Geirrodu zastali su da odmore kod divkinje Grid. Ona je Thoru rekla da je sve to zamka i dala mu svoj magični pojas, željezne rukavice i magične stvari. Thor je pomoću tih stvari uspio ubiti Geirroda, njegove kćeri i sve druge mrazne divove.
Gonlod
Majka poezije, divkinja koja je posjedovala kotao inspiracije koji joj je bog Doin prijevarom uzeo. Prema nekim legendama ona je i majka Gragia, boga svih pjesnika.
Grid
Vidarova majka, divkinja, upozorila je Thora na Geirroda, te mu dala oružje i neke naprave za obranu (čarobni opasač, željezni ogrtač, Gridov štap). Prešao je rijeku Vimur s Lokijem.
Hrungnir
Najjači od svih mraznih divova, imao je kameno srce sa tri šiljka na vrhu, glava i štit su mu također bili od kamena, div se natjecao s Odinom tko ima boljeg konja. Utrkivali su se do vrata Asgarda i Odin je pobjedio. Aesiri su diva pozvali na medovinu i on se napio te počeo pričati kako može napraviti mnogo nemogućih stvari kao npr. Pomaknuti Valhallu, spaliti Asgard, ubiti bogove, oteti Freyu...Međutim to je razjarilo Thora (kojeg nije bilo teško razljutiti) te je pozvao diva na dvoboj i ubio ga.
Hymir je bio morski div, suprug Hrode, koji živi u blizini ruba nebesa. Posjedovao je ogromni kotao koji su Aesiri htjeli za sebe jer je u njega moglo stati dovoljno piva za sve bogove. Thor je bio zadužen za pribavljanje kotla. U finalnoj bitci protiv bogova, Hymir će upravljati zastrašujućim brodom Naglfarom, koji je u potpunosti napravljen od noktiju mrtvaca. Naglfar će osloboditi poplava koja će prethoditi Ragnaroku nakon čega će se na brod ukrcati divovi sa Hymirom na čelu i zaploviti prema bojnom polju Vigrond. HYMIR- Div s kojim je Thor jednom išao u ribolov, bacio ga je iz čamca.
Skadi, Skade
Mrazna divkinja, utjelovljenje zime. Kada su bogovi ubili njenog oca Thiassija zbog krađe zlatnih jabuka od Idun, Skadi je htjela osvetiti svog oca pa se je naoružala i otišla bogovima zahtijevajući supruga i trbuh pun smijeha za kompenzaciju. Bogovi su smatrali da bi bilo mudro dopustiti joj da odabere muža među njima. Mogla je izabrati muža po volji ali gledajući mu samo noge. Izabrala je starijeg boga Niorda, a zapravo je htjela mladog i privlačnog Baldera. Trbuh pun smijeha nabavio je Loki. Brak između Njorda i Skadi nije bio sretan. Ona je htjela živjeti u očevom domu u planinama (THRYMHEIM), a Njord je želio živjeti u svojoj palači na morskoj obali. Dogovorili su se da će prvih devet dana provesti u planinama, a drugih devet dana uz obalu. Ovaj dogovor nije ispao kako treba pa su živjeli odvojeno. Na kraju je Skadi ostavila Njorda zbog boga Ulla.
Surtr, Surt
Surtr (crn) je bio div koji je živio na krajnjem jugu i čiji je plamteći mač čuvao Muspelheim. U Ragnaroku, on je taj koji će zapaliti devet svijetova, svi bogovi, mrazni divovi, živi , mrtvi, patuljci, čudovišta i životinje će biti zapaljeni. Tada će zemlja potonuti u kozmičko more i drugi svijet će se izdići, cijeli zelen i svjež. To će biti rođenje novog, boljeg svijeta.
Thrym je bio mrazni div koji je stekao Thorov magični čekić. Bogovi su se uplašili jer je to bilo jedino oružje koje ih je moglo zaštiti od mraznih divova. Thrym je poručio bogovima da će vratiti čekić u zamjenu za Freyinu ruku. Loki je smislio plan na koji su bogovi pristali. On i Thor su krenuli u Thrymirov dvorac, Thor prerušen u Freyu, a Loki kako njena sluškinja. Zahvaljujući Lokijevom lukavstvu, Thor je došao do magičnog čekića i njime poubijao sve mrazne divove koji su mu stali na put.
Valkire
U nordijskoj mitologiji, valkire (staronordijski valkyrja - "one koje biraju pale u borbi") lijepe su ratnice i niža božanstva koje služe Odinu i odvode najhrabrije ratnike u Valhalu nakon što preminu, gdje se pali heroji zatim pripremaju za konačnu borbu (Ragnarok).
Valkire su božice sudbine, koje se prikazuju kao žene uz tkalačke stanove. Za razliku od grčkih majora, valkire su imale vlast nad životom i smrti samo u bitci, one određuju koja će strana pobjediti. Izabrale ratnike odvodile su u Valhalu. Valkire su se pojavljivale u obliku vukova, gavrana, jastrebova, labudova ili žena.
Odin ih je slao na bojna polja da pokupe odabrane mrtve borce (koji su časno i hrabro poginuli). Gunn, Rota i Skuld uvijek su išle u izvidnicu i odlučivale su tko će poginuti. Prelijepe ratnice često su prenosile Odinove poruke. Prema mitu, kada valkire krenu na svojim krilatim konjima, oklopi im tako sjaje da stvaraju Auroru Borealis (sjeverno svjetlo).
Najpoznatija valkira vjerojatno je Brunhilda, koja nije izvršila Odinovu volju već je učinila ono što je sama smatrala ispravnim pa joj je kazna bila da se zaljubi u prvog muškarca kojeg ugleda. Preklinjala je Odina da promijeni kaznu pa je on napokon odlučio da je osudi na san u dvorcu okruženom vatrom sve dok je junak ne probudi pa će tako taj biti onaj kojeg će prvog ugledati i njezina ljubav. To joj je bila velika utjeha jer je znala da je samo hrabar muškarac može spasiti, bez obzira koliko će vremena proći. Prema mitu, valkira ne bi mogla podnijeti da se zaljubi u nevrijednu osobu. Odavde potječe priča o uspavanoj ljepotici Trnoružici i ovo je dio poznate Sage o Niebelunzima.
Dužnost Valkira je i odlučiti o ishodu bitke. Smatralo se lošim znakom vidjeti gavrana prije bitke.
Neke od poznatijih valkira:
Brunhilda - poznata iz epa Prsten Nibelunga
Gudr
Rota
Jord - Thorova majka, te božica i personifikacija same Zemlje
Rindr - Valijeva majka, te božica i princeza istoka
Freya - božica ljubavi, ljepote i rata, Gospodarica ubijenih, mogla bi biti glavna Valkira.
Valkire su božice sudbine, koje se prikazuju kao žene uz tkalačke stanove. Za razliku od grčkih majora, valkire su imale vlast nad životom i smrti samo u bitci, one određuju koja će strana pobjediti. Izabrale ratnike odvodile su u Valhalu. Valkire su se pojavljivale u obliku vukova, gavrana, jastrebova, labudova ili žena.
Odin ih je slao na bojna polja da pokupe odabrane mrtve borce (koji su časno i hrabro poginuli). Gunn, Rota i Skuld uvijek su išle u izvidnicu i odlučivale su tko će poginuti. Prelijepe ratnice često su prenosile Odinove poruke. Prema mitu, kada valkire krenu na svojim krilatim konjima, oklopi im tako sjaje da stvaraju Auroru Borealis (sjeverno svjetlo).
Najpoznatija valkira vjerojatno je Brunhilda, koja nije izvršila Odinovu volju već je učinila ono što je sama smatrala ispravnim pa joj je kazna bila da se zaljubi u prvog muškarca kojeg ugleda. Preklinjala je Odina da promijeni kaznu pa je on napokon odlučio da je osudi na san u dvorcu okruženom vatrom sve dok je junak ne probudi pa će tako taj biti onaj kojeg će prvog ugledati i njezina ljubav. To joj je bila velika utjeha jer je znala da je samo hrabar muškarac može spasiti, bez obzira koliko će vremena proći. Prema mitu, valkira ne bi mogla podnijeti da se zaljubi u nevrijednu osobu. Odavde potječe priča o uspavanoj ljepotici Trnoružici i ovo je dio poznate Sage o Niebelunzima.
Dužnost Valkira je i odlučiti o ishodu bitke. Smatralo se lošim znakom vidjeti gavrana prije bitke.
Neke od poznatijih valkira:
Brunhilda - poznata iz epa Prsten Nibelunga
Gudr
Rota
Jord - Thorova majka, te božica i personifikacija same Zemlje
Rindr - Valijeva majka, te božica i princeza istoka
Freya - božica ljubavi, ljepote i rata, Gospodarica ubijenih, mogla bi biti glavna Valkira.
Zmije i zmajevi
Zmije nisu uobičajene u Skandinaviji, stoga je česta pojava zmija u mitovima vjerojatno više povezana sa svjetskim trendovima u prepričavanju priča nego sa svakodnevnim životom. Iako su imale svoju mitsku ulogu, zmije su često bile miješanje sa umajevima, čak i u stvarnom životu - dugi brodovi koji su prevozili vikinške napadače bili su poznati kao drakari tj. zmajevi brodovi, no najmoćniji među njima, sagrađen 998. godine za norveškog kralja Olafa Tryggvasona, nazivao se Duga zmija. U vikinškim mitovima, zmije su imale gotovo isključivo negativne konotacije. Živjele su u jamama, pa su stoga bile povezivane s podzemnim svijetom, a time i s mrtvima. Njihovog otrova svi su se plašili - Loki je bio kažnjen što je ubio Baldura tako što je morao ležati svezan dok mu je zmijski otrov kapao na lice. Najveća prijetnja Stablu svijeta nije bila samo zmija Nidhogg, nego i brojne druge zmije koje su napadale njegovo korijenje; drevne pjesme nabrajaju ih nekoliko.
Uloga zmajeva bila je daleko složenija. Oni su pobuđivali strah, baš kao i zmije, no na mnogo višoj razini; njihov vatreni dah mogao je spaliti štit u tren oka, a njihove ljuske bile su neprobojne za mačeve, tako da su ranjivi bili jedino njihovi meki trbusi. Isto kao i zmije živjeli su ispod zemlje, u njihovom slučaju u grobnim humcima iz brončanog doba, često veličine omanjih brda, koji su bili česti u krajoliku sjevera. Zbog svog podzemnog karaktera, mogli su se iz svojih jazbina pojaviti tek nakon zalaska sunca - nepoznati ojesnik jednome od njih obrača se kao ''starom noćnom letaču''.
Zmajevi su imali vrlo specifičnu ulogu u germanskoj i skandinavskoj mitologiji kao čuvari zakopanog blaga - što je bio odraz stvarnih hrpa dragocjenih grobnih predmeta koji su se često nalazili u humcima za koje se smatralo da su dom zmajeva. Ponekada se u književnosti doimaju gotovo kao utjelovljenje žudnje za zlatom. Primjerice, u Sagi o Sigurdu, Fafnir se nako što je ubio vlastitog oca kako bi postao vlasnikom ukletog blaga patuljka Andvarija, fizički pretvara u zmaja kako bi mogao neprestano bdjeti nad blagom. Međutim, koliko god se odbojnima činili, zmajevi su bili riznice ezoteričnog znanja. Fafnir je navodno bio beskrajno mudar i znao je unaprijed što će se dogoditi u Ragnaroku, dok je, slučajno okusivši zmajevu krv, Sigurd stekao sposobnost razumijevanja jezika ptica.
Uloga zmajeva bila je daleko složenija. Oni su pobuđivali strah, baš kao i zmije, no na mnogo višoj razini; njihov vatreni dah mogao je spaliti štit u tren oka, a njihove ljuske bile su neprobojne za mačeve, tako da su ranjivi bili jedino njihovi meki trbusi. Isto kao i zmije živjeli su ispod zemlje, u njihovom slučaju u grobnim humcima iz brončanog doba, često veličine omanjih brda, koji su bili česti u krajoliku sjevera. Zbog svog podzemnog karaktera, mogli su se iz svojih jazbina pojaviti tek nakon zalaska sunca - nepoznati ojesnik jednome od njih obrača se kao ''starom noćnom letaču''.
Zmajevi su imali vrlo specifičnu ulogu u germanskoj i skandinavskoj mitologiji kao čuvari zakopanog blaga - što je bio odraz stvarnih hrpa dragocjenih grobnih predmeta koji su se često nalazili u humcima za koje se smatralo da su dom zmajeva. Ponekada se u književnosti doimaju gotovo kao utjelovljenje žudnje za zlatom. Primjerice, u Sagi o Sigurdu, Fafnir se nako što je ubio vlastitog oca kako bi postao vlasnikom ukletog blaga patuljka Andvarija, fizički pretvara u zmaja kako bi mogao neprestano bdjeti nad blagom. Međutim, koliko god se odbojnima činili, zmajevi su bili riznice ezoteričnog znanja. Fafnir je navodno bio beskrajno mudar i znao je unaprijed što će se dogoditi u Ragnaroku, dok je, slučajno okusivši zmajevu krv, Sigurd stekao sposobnost razumijevanja jezika ptica.
Patuljci i čudoviša
Vikinški kozmos bio je prenapučen. Ljudi su živjeli u njemu ne samo uz svije odvojene božanske obitelji, nego i uz divove, vilenjake i patuljke. Iako su divovi u vikinškoj mitologiji definirani po svojoj ulozi kao neprijatelji bogova, odnosi između tih dvaju rasa bili su daleko od isključivo neprijateljskih. Zapravo, postojale su brojne priče o vezama između bogova i žena divova. Sam Thor rođen je u vezi Odina i Jord, dok su Frey i Freyja potomci veze boga Njorda iz obitelji Vanir i Skadi, žene diva. Divovi bi s vremena na vrijeme mogli pokazati i dobrotu, kao što su je pokazali prema mladom princu Agnaru, pravičnom nasljedniku kraljevstva kojemu je brat uzurpirao tron; otišavši u Jotunheim, Agnar je pronašao zaklon i ljubazno ponašanje koje nije pronašao među ljudima. Općenito, divovi su u mitovima prikazivani kao dosadni i spori - Loki bi ih redovito nadmudrio. Divovi su prije svega bili vrijedni strahopoštovanja zbog svoje ogromne veličine, jer su se uzdizali čak i iznad bogova - u jednoj smiješnoj epizodi Thor i Loki zamijenili su odbačenu rukavicu diva za kuću, provodeći cijelu noć u jednom od njezinih prstiju.
Divlji i neotesani, trolovi su živjeli u Jotunheimu, zajedno s divovima, često radeći kao njihovi sluge. Vilenjaci su, s druge strane, bili mnogo složenijeg porijekla. Imali su određeni obredni značaj, jer su im vlasnici kuća prinosili žrtve na početku zime, očigledno u sklopu obreda plodnosti. Njihove su karakteristike bile suprotstavljene do ekstrema; Vilenjaci svjetla smatrani su gotovo jednako lijepima kao bogovi, dok su Vilenjaci tame bili izobličeni i odvratni. Sjećanje na obje tradicije preživjelo je u folkloru kasnijih vremena, u obliku vila i goblina.
Divlji i neotesani, trolovi su živjeli u Jotunheimu, zajedno s divovima, često radeći kao njihovi sluge. Vilenjaci su, s druge strane, bili mnogo složenijeg porijekla. Imali su određeni obredni značaj, jer su im vlasnici kuća prinosili žrtve na početku zime, očigledno u sklopu obreda plodnosti. Njihove su karakteristike bile suprotstavljene do ekstrema; Vilenjaci svjetla smatrani su gotovo jednako lijepima kao bogovi, dok su Vilenjaci tame bili izobličeni i odvratni. Sjećanje na obje tradicije preživjelo je u folkloru kasnijih vremena, u obliku vila i goblina.
Duhovi šuma
Dok su šume bile rijetko dobro u nekim dijelovima vikinškog svijeta - preciznije rečeno na Islandu i Grenlandu, gdje su se naseljenici morali oslanjati na drvo koje je voda naplavila na obale - druga su područja, uključujući Dansku i središnju Švedsku, obilovala šumama. U tim područjima, stabla su vrlo brzo poprimila trajno značajnu auru za lokalnu populaciju. Već u 1. stoljeću rimski povjesničar Tacit pisao je o tome kako germanski narodi na sjeveru štuju svoje bogove u šumama, dok je tisuću godina kasnije kroničar Adam iz Bremena prenio, u svom opisu poganskog hrama u Uppsali, da su tijela ljudi i životinja žrtvovanih bogovima obješena u svetom gaju. Povezanost stabala i nadnaravne prisutnosti pokazala se duboko ukorijenjenom - još u srednjem vijeku, jedan norveški zakon usmjeren uklanjanju ostataka poganskih vjerovanja zabranjivao je ljudima vjerovati da su šume naseljene duhovima.
Vili
Vili ili Lodur (staronordijski Vili i Lóðurr) je bog u nordijskoj mitologiji. Braća su mu vrhovni bog Odin te Ve ili Henir. Njegovo ime znači »Volja«.
Sin je Bora, unuk Burija kojeg je na početku iz leda oslobodila krava Audhumla. Majka mu je Bestla, kći diva Boltorna.
Trojica su braće zaslužna za stvaranje svijeta i ljudi. Ubili su zloga mraznoga diva Ymira i od njegova tijela načinili zemlju, od njegove krvi sve vode, od kosti planine; šljunak i kamenje od zubi i čeljusti. Od glave su napravili nebo, od mozga oblake.
Braća su potom stvorila i prve ljude. Zbilo se to za vrijeme jedne šetnje obalom kada su ugledali dva naplavljena debla. Odin im podari život, Vili oblik, pokretljivost i krv, a Ve razum, govor i osjetila. Bili su to Ask (Jasen) i Embla (Brijest).
Vili je, zajedno sa svojim bratom Veom, predak porodice bogova Vana, bogova zdravlja i plodnosti. Odin je predak skupini Asa, bogova rata. Poslije su dvije skupine zaratile, no kako niti jedna nije mogla pobijediti, svi su odlučili da prestanu sa sukobima.
Poznata je i priča prema kojoj su braća Vili i Ve živjeli u poligamnoj vezi s božicom Frigg, suprugom Odinovom za vrijeme njegova dužeg izbivanja.
Karakteriziran je kao promišljen, ali i ponosan i temperamentan.
Sin je Bora, unuk Burija kojeg je na početku iz leda oslobodila krava Audhumla. Majka mu je Bestla, kći diva Boltorna.
Trojica su braće zaslužna za stvaranje svijeta i ljudi. Ubili su zloga mraznoga diva Ymira i od njegova tijela načinili zemlju, od njegove krvi sve vode, od kosti planine; šljunak i kamenje od zubi i čeljusti. Od glave su napravili nebo, od mozga oblake.
Braća su potom stvorila i prve ljude. Zbilo se to za vrijeme jedne šetnje obalom kada su ugledali dva naplavljena debla. Odin im podari život, Vili oblik, pokretljivost i krv, a Ve razum, govor i osjetila. Bili su to Ask (Jasen) i Embla (Brijest).
Vili je, zajedno sa svojim bratom Veom, predak porodice bogova Vana, bogova zdravlja i plodnosti. Odin je predak skupini Asa, bogova rata. Poslije su dvije skupine zaratile, no kako niti jedna nije mogla pobijediti, svi su odlučili da prestanu sa sukobima.
Poznata je i priča prema kojoj su braća Vili i Ve živjeli u poligamnoj vezi s božicom Frigg, suprugom Odinovom za vrijeme njegova dužeg izbivanja.
Karakteriziran je kao promišljen, ali i ponosan i temperamentan.
Ve
Ve ili Henir (staronordijski Vé i Hœnir) bog je u nordijskoj mitologiji. Brat je vrhovnoga boga Odina i boga Vilija, koji se još zove i Lodur. Njegovo ime znači »svetište«.
Roditelji su mu Bor i Bestla.
(Grímnismál, 40−41) (Grímnismál, 40−41)
Ór Ymis holdi Iz Ymirova mesa
var iörð of sköput, stvorena je zemlja,
en ór sveita siár, od krvi mora,
biörg ór beinum, brda od kostiju,
baðmr ór hári, drveće od kose,
en ór hausi himinn. od lubanje nebo.
En ór hans brám A od obrva učiniše
gerðu blíð regin blaženi bogovi
Miðgarð manna sonum, Midgard za sinove ljudi,
en ór hans heila a od Ymirova mozga
vóro þau hin harðmóðgu surovi su stvoreni
ský öll of sköput. oblaci svi.
(prevela Dora Maček)
Sudjelovao je u stvaranju svijeta. Trojica braće su ubili mraznoga diva Ymira i od njegova tijela stvorili svijet: od mesa zemlju, od krvi rijeke, jezera i mora, od kostiju planine, od zubi šljunak i kamenje. Od glave načiniše nebo i postave ga ponad zemlje, a od Ymirova mozga napraviše oblake.
Nakon stvaranja svijeta stvorili su i ljude. Za vrijeme jedne šetnje obalom spazili su dvije naplavine drveta. Odin im udahne život, Vili oblik, pokretljivost i krv, a Ve razum, govor i osjetila. Bili su to Ask (Jasen) i Embla (Brijest).
Ve je, kao i Vili predak bogova iz skupine Vana, bogova zdravlja i plodnosti, dok je Odin predak Asa, bogova rata.
Čuje se i priča po kojoj su braća Ve i Vili prisvojili Odinovu suprugu Frigg i svu njegovu imovinu dok je on izbivao u svijetu ljudi. Po njegovu su mu povratku sve vratili.
Slovi kao miran i tih, te odgovoran bog.
Roditelji su mu Bor i Bestla.
(Grímnismál, 40−41) (Grímnismál, 40−41)
Ór Ymis holdi Iz Ymirova mesa
var iörð of sköput, stvorena je zemlja,
en ór sveita siár, od krvi mora,
biörg ór beinum, brda od kostiju,
baðmr ór hári, drveće od kose,
en ór hausi himinn. od lubanje nebo.
En ór hans brám A od obrva učiniše
gerðu blíð regin blaženi bogovi
Miðgarð manna sonum, Midgard za sinove ljudi,
en ór hans heila a od Ymirova mozga
vóro þau hin harðmóðgu surovi su stvoreni
ský öll of sköput. oblaci svi.
(prevela Dora Maček)
Sudjelovao je u stvaranju svijeta. Trojica braće su ubili mraznoga diva Ymira i od njegova tijela stvorili svijet: od mesa zemlju, od krvi rijeke, jezera i mora, od kostiju planine, od zubi šljunak i kamenje. Od glave načiniše nebo i postave ga ponad zemlje, a od Ymirova mozga napraviše oblake.
Nakon stvaranja svijeta stvorili su i ljude. Za vrijeme jedne šetnje obalom spazili su dvije naplavine drveta. Odin im udahne život, Vili oblik, pokretljivost i krv, a Ve razum, govor i osjetila. Bili su to Ask (Jasen) i Embla (Brijest).
Ve je, kao i Vili predak bogova iz skupine Vana, bogova zdravlja i plodnosti, dok je Odin predak Asa, bogova rata.
Čuje se i priča po kojoj su braća Ve i Vili prisvojili Odinovu suprugu Frigg i svu njegovu imovinu dok je on izbivao u svijetu ljudi. Po njegovu su mu povratku sve vratili.
Slovi kao miran i tih, te odgovoran bog.
Frigg
Odinova je supruga, majka je Baldra, Hodra i Hermoda. Čini se da potječe iz skupine Vana, a ženom Odinovom postala je nakon sporazuma između Asa i Vana da se više neće međusobno boriti. Roditelji bi joj mogli biti bog Fjorgyn i Nott (Noć); polusestra je boga Njorda po majci. Smatrana je vrhovnom božicom Asa.
Božica Saga s kojom Odin pije iz zlatnih šalica u njezinoj palači, mogla bi biti upravo Frigg,što znači da joj je Saga drugo ime.
Smatra se božicom braka, majčinstva, plodnosti. Mogla je vidjeti budućnost, ali je nije mogla izmijeniti, niti je običavala govoriti o onome što bi vidjela.
Jedino je ona smjela sjesti na Odinovo prijestolje Hildskjalf s kojega se vidio cijeli svijet. Iako su u braku, Frigg ne živi zajedno s Odinom, nego ima vlastitu palaču, Fensalir ili »Močvarne dvorane«.
Njezine su pratilje:
* božica Fulla koja nosi Frigginu kutiju i brine se o njezinim cipelama; usto zna i sve njezine tajne;
* božica Hlin što znači Čuvarica; ona čuva ljude koje Frigg želi spasiti od neke nedaće;
* božica Gna koja za Frigg obavlja poslove na drugome svijetu
Sačuvano je nekoliko priča u kojima sudjeluje i Frigg. Prema jednoj je živjela s Odinovom braćom Vilijem i Vejom u poliandričnoj vezi za vrijeme dugoga Odinova izbivanja, kada su mislili da se on više neće vratiti. Po povratku su mu braća predala vlast, a Frigg mu se vratila kao zakonita supruga.
No možda je najpoznatija ona o smrti njezinoga sina Baldra kojega ona svom majčinskom upornošću pokušava spasiti iako zna da se proročanstvo ne može izmijeniti; prvo traži od svake žive i nežive stvari da se zakune da ga neće ozlijediti, a kada on ipak pogine, šalje glasnika ka samoj božici Hel da ga otkupi i, pokušava nagovoriti cijeli svijet, i sve stvari na njemu ponaosob da žale za njim kako bi ga Hel vratila. Zamalo joj uspije, ali jedna divica, čini se prerušen Loki odbija tugovati i Baldr ostaje mrtav.
U nordijskoj mitologiji djevica Fulla ili Fylla je Friggin glasnik. Njoj bi se molilo za zagovor kod Frigge. Prikazivana je kao mlada žena sa dugom, gustom kosom koju su joj vezivali u hramu zlatnom vrpcom. Dobila je prsten od Nanne iz Hela.
Hlin je boginja utjehe, brani ljude od Frigginih čudnih želja, od nasilja, i izbjeglištva.
Gna je božanstvo vjetra, glasnik nebesa i nebeske kraljice Frigge, poslana od Frigge na razne dijelove svijeta da izvršava njezine poslove, ona jaši na konju Hofvarpnir
Freya
Freya nije bila samo božica ljubavi, nego i rođenja, smrti i plodnosti - cijelog ciklusa ljudskog života. Kaopripadnica roda Vanir, došla je u Asgard sa svojim ocem Njordom o bratom blizancem Freyom kao dio nagodbe koja je uslijedila nakon rata s Aesirom. Povezivana je s luksuzom i ljubavlju prema lijepim stvarima, a poznato je da nije uvijek bila sramežljiva kada je odabirala način kako ih dobiti - primjerice, pristala je spavati s četvoricom patuljaka kako bi dobila ogrlicu Brisingamen, neprocjenjive vrijednosti. No, bila je i hrabra - jedino je ona bila spremna servirati medovinu pijanom divu Hrungniru kada je on zaprijetio da će uništiti Asgard - a njezine se ljutnje trebalo plašiti.
Kao utjelovljenje seksualne želje, bila je štovana zbog svoje lascivne, strastvene prirode. Loki ju je optužio da je spavala sa svim bogovima, uključujući i vlastitog brata, a žena div Hyndla optužila ju je da ganja muškarce poput koze koja se tjera. Zauzvrat, ona je pobuđivala žudnju u bićima svih vrsta - u jednoj priči div Thrym ukrao je Thorov čekić, Mjollnir, planirajući ga zamijeniti za Freyu. Drugi mit pričao je kako je div koji je izgradio utvrde Asgarda kao plaću tražio sunce, mjesec i Freyu - trojstvo za koje se smatralo da predstavlja sve snage svjetlosti, života i rasta.
Freya je bila popularna božica, a njezin je kult bio raširen posvuda. Ponekada su je promatrali kao simbol strasti, ali i suosjećanja - poput lika Bogorodice, ali i Venere. Nazivana i ''Božica prelijepa u suzama'', pričalo se da plače suzama od zlata zbog mušićavosti njezina supruga lutalice Odura, slabije poznatog lika iz nordijskog panteona, za kojeg se ponekad smatralo da je sam Odin, skriven pod drugim imenom. Kao zaštitnicu razmnožavanja, zazivali su je ne samo ljubavnici željni pojačati svoju vezu, nego i žene pri porodu te pri obredima imenovanja novorođenčadi.
No, postojala je i grublja strana Freyine prirode. Ponekada je lovila na bojnim poljima, dijeleći pola ubijenih s Odinom i dočekujući ratnike koje je sama odabrala u svojim dvorima Folkvanger. Također, isto kao i Odin, bavila se magijom - moćnim činima zvanim seid. ''Najrenomiranija od svih božica'', kako stoji u Proznoj eddi, bila je figura moći, ali i ljepote, strastvene prirode i ekstremno uporna kada je trebalo istjerati svoju volju.
Frey
Bog je plodnosti, mira i zadovoljstva među smrtnicima. Freyr je jedna od najvažnijih karika u Germanskoj mitologiji. Zove se još i Yngvi. Iz božanske je skupine Vana. Sin je boga Njorda, brat božice Freyje. S divicom Gerd ima sina Fjolnera.
Jedan je od Vanir, sin Njorda i brat Freye. Nakon što je u Ragnaröku ostao bez oružja, ubio ga je div vatre Surtr
Posjedovao je tri dragocjenosti. Prva je čarobni mač koji se sam borio protiv neprijatelja, ali ga je dao svome slugi Skirniru da mu isprosi lijepu Gerd, kćer divova Gymira i Aurbode. Neki vjeruju da je to bila zavjera divova: da se Frey zaljubi u najljepšu ženu, Gerd, a oni tako od njega uzmu mač koji će oslabiti bogove pri Ragnaroku.
Preostale su mu još dvije dragocjenosti. Jedna je zlatni vepar Gullinborsti ili Slidrugtanni koji vozi njegova kola i osvjetljava put svojom sjajnom grivom. Njega su načinili patuljci Eitri i Brokk.
Posljednja je dragocjenost brod Skidbladnir, najveći i najbolji brod, na koji su mogli stati svi bogovi, a u jedra bi mu uvijek puhao povoljan vjetar, a mogao je ploviti i po zemlji. Kada ne bi plovio, smotao bi ga poput maramice i stavio u džep. Skidblandir su napravili Ivaldijevi sinovi, također patuljci.
Freyev se konj zove Blodughofi, stan Alfheim. Ima i troje slugu: Skirnira, Byggvira i Beylu.
U Ragnaroku će ga poraziti Surt, vatreni div, koji će svojim mačem spržiti cijelu zemlju i tad će vjerojatno požaliti što je onako nesmotreno poklonio svoj čarobni mač.
Snorri Sturluson smatra da je Frey, to jest Yngvi, izravni predak Ynglinga, švedskih drevnih vladara.
Kao bog plodnosti, rukovodio je kišom i suncem i tako bio odgovoran za ljetinu. Bio je jedan od štovanijih, ako ne i najštovaniji bog u srednjovjekovnom nordijskom svijetu. Iako je uglavnom nemoguće sa sigurnošću reći koji je bog predstavljen pojedinim kipićima što su pronađeni arheološkim iskapanjima, proučavatelji se slažu da je bog s uzdignutim falosom upravo Frey, bog plodnosti.
Jedan je od Vanir, sin Njorda i brat Freye. Nakon što je u Ragnaröku ostao bez oružja, ubio ga je div vatre Surtr
Posjedovao je tri dragocjenosti. Prva je čarobni mač koji se sam borio protiv neprijatelja, ali ga je dao svome slugi Skirniru da mu isprosi lijepu Gerd, kćer divova Gymira i Aurbode. Neki vjeruju da je to bila zavjera divova: da se Frey zaljubi u najljepšu ženu, Gerd, a oni tako od njega uzmu mač koji će oslabiti bogove pri Ragnaroku.
Preostale su mu još dvije dragocjenosti. Jedna je zlatni vepar Gullinborsti ili Slidrugtanni koji vozi njegova kola i osvjetljava put svojom sjajnom grivom. Njega su načinili patuljci Eitri i Brokk.
Posljednja je dragocjenost brod Skidbladnir, najveći i najbolji brod, na koji su mogli stati svi bogovi, a u jedra bi mu uvijek puhao povoljan vjetar, a mogao je ploviti i po zemlji. Kada ne bi plovio, smotao bi ga poput maramice i stavio u džep. Skidblandir su napravili Ivaldijevi sinovi, također patuljci.
Freyev se konj zove Blodughofi, stan Alfheim. Ima i troje slugu: Skirnira, Byggvira i Beylu.
U Ragnaroku će ga poraziti Surt, vatreni div, koji će svojim mačem spržiti cijelu zemlju i tad će vjerojatno požaliti što je onako nesmotreno poklonio svoj čarobni mač.
Snorri Sturluson smatra da je Frey, to jest Yngvi, izravni predak Ynglinga, švedskih drevnih vladara.
Kao bog plodnosti, rukovodio je kišom i suncem i tako bio odgovoran za ljetinu. Bio je jedan od štovanijih, ako ne i najštovaniji bog u srednjovjekovnom nordijskom svijetu. Iako je uglavnom nemoguće sa sigurnošću reći koji je bog predstavljen pojedinim kipićima što su pronađeni arheološkim iskapanjima, proučavatelji se slažu da je bog s uzdignutim falosom upravo Frey, bog plodnosti.
Njord
Zaštitnik je mora, plovidbe, mornara i oluja u nordijskoj mitologiji. Njegov otac je Yngvi, a supruga mu je Skadi, a kažu i da je Friggin polubrat. Sa asvojom neimenovanom sestrom ima božicu Freyju i boga Freya.
Kada je došao Asima, oženio se kćerkom diva Tjazija koja se zvala Skadi no nisu živjeli zajedno jer on nije volio brda, a ona nije voljela more.
Njordova imena: Njörðr, Njord, Njordr, Niord, Niordr, Njörd i Njördr.
Kada je došao Asima, oženio se kćerkom diva Tjazija koja se zvala Skadi no nisu živjeli zajedno jer on nije volio brda, a ona nije voljela more.
Njordova imena: Njörðr, Njord, Njordr, Niord, Niordr, Njörd i Njördr.
Hodr
Majka mu je božica Frigg. Nenamjerno je usmrtio svoga brata Baldra, najljepšeg i najdražeg među bogovima.
Sve su stvari, i žive i nežive, obećale Frigg da neće naškoditi Baldru. Nije to učinila jedino imela jer ju je Frigg smatrala suviše mladom i bezopasnom da bi od nje tražila zakletvu. Tako su bogovi običavali provoditi vrijeme gađajući Baldra što ih je silno zabavljalo budući da je ovaj bio neranjiv. Hodr nije sudjelovao u takvim igrama jer je bio slijep. Priđe mu jednoga dana Loki i ponudi mu se da mu pomogne da i on pogodi brata. Dadne mu u ruke strjelicu od imele (za koju je saznao da se nije zaklela) i pomogne mu da je odapne u pravome smjeru. Baldr, pogođen, odmah umre.
Sve su stvari, i žive i nežive, obećale Frigg da neće naškoditi Baldru. Nije to učinila jedino imela jer ju je Frigg smatrala suviše mladom i bezopasnom da bi od nje tražila zakletvu. Tako su bogovi običavali provoditi vrijeme gađajući Baldra što ih je silno zabavljalo budući da je ovaj bio neranjiv. Hodr nije sudjelovao u takvim igrama jer je bio slijep. Priđe mu jednoga dana Loki i ponudi mu se da mu pomogne da i on pogodi brata. Dadne mu u ruke strjelicu od imele (za koju je saznao da se nije zaklela) i pomogne mu da je odapne u pravome smjeru. Baldr, pogođen, odmah umre.
Vidar
Sin je vrhovnoga boga Odina i divice Grid.
Jak je gotovo kao i bog Tor, njegov polubrat po ocu, i navodno je drugi po jačini od svih bogova. Pri teškoćama se bogovi često pouzdavaju u njega.
Opisuje ga se i kao izuzetno tiha boga.
U Ragnaroku će osvetiti svoga oca tako što će ubiti vuka Fenrisulfa koji će prije toga proždrijeti Odina.
Snorri Sturlusona u svojoj Mlađoj eddi napominje da Vidar ima čvrstu cipelu. Naime, prema jednoj je verziji Vidar, nakon što Fenrisulf proguta Odina, dođe pred vuka i jednom mu nogom prigazi donju čeljust, to je mogao jer je njegova cipela napravljena od komadića kože što ih ljudi režu s peta ili prstiju svojih cipela. Rukom mu uhvati slobodnu čeljust i razdere ga.
Prema drugoj je verziji, onoj iz pjesme iz Viđenja proročice (Völuspá), pjesmi iz Starije edde, usmrtio čudovišnoga vuka tako što mu je zabio mač usred srca.
Nakon propasti svijeta, bit će jedan od nekoliko preživjelih koji će živjeti u novome svijetu.
Jak je gotovo kao i bog Tor, njegov polubrat po ocu, i navodno je drugi po jačini od svih bogova. Pri teškoćama se bogovi često pouzdavaju u njega.
Opisuje ga se i kao izuzetno tiha boga.
U Ragnaroku će osvetiti svoga oca tako što će ubiti vuka Fenrisulfa koji će prije toga proždrijeti Odina.
Snorri Sturlusona u svojoj Mlađoj eddi napominje da Vidar ima čvrstu cipelu. Naime, prema jednoj je verziji Vidar, nakon što Fenrisulf proguta Odina, dođe pred vuka i jednom mu nogom prigazi donju čeljust, to je mogao jer je njegova cipela napravljena od komadića kože što ih ljudi režu s peta ili prstiju svojih cipela. Rukom mu uhvati slobodnu čeljust i razdere ga.
Prema drugoj je verziji, onoj iz pjesme iz Viđenja proročice (Völuspá), pjesmi iz Starije edde, usmrtio čudovišnoga vuka tako što mu je zabio mač usred srca.
Nakon propasti svijeta, bit će jedan od nekoliko preživjelih koji će živjeti u novome svijetu.
Tyr
Tyr je najsmioniji bog, a odlučuje o ishodu rata. Njegovu žensku stranu simboliziraju valkire. O njemu se malo zna, čak nije sigurno ni je li Odinov sin ili sin diva Hymira.
Izgubio je ruku prilikom vezivanja divljega vuka Fenrisulfa (Fenrira), sina Lokijeva. Bogovi su znali da će im Lokijeva čudovišna djeca praviti probleme te se odlučiše osigurati. Tyr je bio jedini koji se usudio nositi mu hranu, a pritom je primijetio da vuk svakoga dana raste nevjerojatnom brzinom, kako su sva proročanstva ukazivala na oprez, bogovi ga odlučiše okovati. Prvo načiniše okove Leding, no vuk se oslobodi iz njih. Potom načiniše okove Dromi, no vuk se oslobodi iz njih. Tada bogovi uvidješe da neće moći sami okovati vuka te Odin pošalje glasnika Skirnira da ode patuljcima i da im da da oni naprave okove. Patuljci su bili najvještiji majstori i načinili su sve dragocjenosti što su ih bogovi posjedovali. Patuljci naprave okove Gleipnir, što znači »otvoreni«, i to od šest sastojaka: od mačjeg paperja i ženske brade, od korijenja planina, od medvjeđih tetiva, od ribljeg daha i ptičje pljuvačke. Okovi su naizgled bili poput svilene čipke. Bogovi pozvaše Fenrisulfa na otok Lyngvi, gdje su ga planirali zatočiti. No vuk je bio sumnjičav i slutio prijevaru, te je zatražio da jedan od bogova stavi ruku u njegove ralje kao zalog da će ga bogovi osloboditi iz uza. Tu su se bogovi zatekli, jer je bilo jasno da ga ne žele pustiti, a to znači da će netko ostati bez ruke. I nitko nije htio dati ruku sve dok Tyr ne ispruži desnicu i stavi je Fenrisulfu u čeljust. Vuk se pokušao osloboditi okova, ali nije išlo, i što je jače trzao, okov se više zatezao. I svima je to bilo smiješno, osim Tyru. On je ostao bez ruke.
Izgubio je ruku prilikom vezivanja divljega vuka Fenrisulfa (Fenrira), sina Lokijeva. Bogovi su znali da će im Lokijeva čudovišna djeca praviti probleme te se odlučiše osigurati. Tyr je bio jedini koji se usudio nositi mu hranu, a pritom je primijetio da vuk svakoga dana raste nevjerojatnom brzinom, kako su sva proročanstva ukazivala na oprez, bogovi ga odlučiše okovati. Prvo načiniše okove Leding, no vuk se oslobodi iz njih. Potom načiniše okove Dromi, no vuk se oslobodi iz njih. Tada bogovi uvidješe da neće moći sami okovati vuka te Odin pošalje glasnika Skirnira da ode patuljcima i da im da da oni naprave okove. Patuljci su bili najvještiji majstori i načinili su sve dragocjenosti što su ih bogovi posjedovali. Patuljci naprave okove Gleipnir, što znači »otvoreni«, i to od šest sastojaka: od mačjeg paperja i ženske brade, od korijenja planina, od medvjeđih tetiva, od ribljeg daha i ptičje pljuvačke. Okovi su naizgled bili poput svilene čipke. Bogovi pozvaše Fenrisulfa na otok Lyngvi, gdje su ga planirali zatočiti. No vuk je bio sumnjičav i slutio prijevaru, te je zatražio da jedan od bogova stavi ruku u njegove ralje kao zalog da će ga bogovi osloboditi iz uza. Tu su se bogovi zatekli, jer je bilo jasno da ga ne žele pustiti, a to znači da će netko ostati bez ruke. I nitko nije htio dati ruku sve dok Tyr ne ispruži desnicu i stavi je Fenrisulfu u čeljust. Vuk se pokušao osloboditi okova, ali nije išlo, i što je jače trzao, okov se više zatezao. I svima je to bilo smiješno, osim Tyru. On je ostao bez ruke.
Heimdall
Ubraja se u skupinu Asa iako, čini se, nije potpuno sigurno da je Odinov sin. Zvao se još i Hallinskidi ili Gullintanni (Zlatozubi) jer su mu zubi od zlata. Nazivan je i bijelim bogom. Jedan je od najenigmatičnijih staronordijski bogova; govori se da je sin devet majki koje su jedna drugoj sestre. Kako Snorri Sturluson u svojoj eddi citira nesačuvanu Pjesmu o Heimdallu:
Níu em ek mœðra mögr, Ja sam devet majki dijete,
.ix. em ek systra sonr. devet sam sestara sin.
(prevela Dora Maček)
Živi u Himinbjorgu (Nebeskom gradu) na rubu svijeta Asa pokraj mosta od ognjene duge Bifrosta koji povezuje svijet bogova Asgard sa svijetom ljudi Midgardom. Heimdall čuva taj most od divova, a time i sve bogove i cijeli svijet. Ima nevjerojatan sluh te čuje kako raste trava i ovčje runo. Proročica tvrdi da mu je sluh skriven ispod svjetskog drveta Yggdrasila. Vidi jednako dobro i danju i noću i to na daljino od sto milja. Potrebno mu je manje sna no ptici.
Često ga optužuju da pretjeruje u pijenju medovine.
Níu em ek mœðra mögr, Ja sam devet majki dijete,
.ix. em ek systra sonr. devet sam sestara sin.
(prevela Dora Maček)
Živi u Himinbjorgu (Nebeskom gradu) na rubu svijeta Asa pokraj mosta od ognjene duge Bifrosta koji povezuje svijet bogova Asgard sa svijetom ljudi Midgardom. Heimdall čuva taj most od divova, a time i sve bogove i cijeli svijet. Ima nevjerojatan sluh te čuje kako raste trava i ovčje runo. Proročica tvrdi da mu je sluh skriven ispod svjetskog drveta Yggdrasila. Vidi jednako dobro i danju i noću i to na daljino od sto milja. Potrebno mu je manje sna no ptici.
Često ga optužuju da pretjeruje u pijenju medovine.
Bragi
Bragi je sin Odina. Nije poznato tko mu je majka. Čini se da nije Frigg, ali nema pravih dokaza ni da bi to mogla biti Gunnlod, kći diva Suttunga od kojeg je Odin ukrao medovinu pjesništva, a koja se ponekad spominje u toj ulozi. Bragijeva supruga Idun, s kojom ima nekoliko djece, čuva magične jabuke koje bogovi moraju jesti kada počnu starjeti kako bi ostali mladi do Ragnaroka.
Po priči, Idun je oteo div Tjatse. Bragi se nije jako žurio da je traži, ali kako su bogovi počeli stariti bez njenih jabuka, naredili su bogu Lokiju (pošto je on mogao mijenjati oblik) da je vrati. Loki se pretvorio u sokola i ušao u dvoranu kod diva, potom je pretvorio Idun u lješnjak i ponio je zajedno sa jabukama. Kada je Tjatse to vidio pretvorio se u orla i počeo ih slijediti, ali bogovi su pritekli u pomoć i spalili mu krila tako da je pao i poginuo.
Bragi je smatran bogom poezije i govorništva. U Valhali navodno sjedi do Odina i svojevrsni je glasnogovornik.
Nema dokaza o kultu ovoga boga. Razlog tomu može biti što je i sam Odin smatran bogom pjesništva. Tako čak i ime »Bragi« može biti jedno od Odinovih brojnih imena. Treba spomenuti i prvog poznatog skalda Bragija Boddasona zbog čijega imena neki znanstvenici smatraju da su bog i pjesnik ista osoba, odnosno, da je nastao svojevrsni kult stvarne osobe, a predaja ga je postupno smjestila još dalje u prošlost, u vrijeme pretkršćanskih bogova.
Nije samo to nedorečeno kod Bragija. Postoje i polemike vezane za pojam »bragr« koji označava pjesništvo. Iako Snorri Sturluson u Proznoj eddi kaže da je pjesništvo dobilo ime po bogu, moglo je biti upravo obrnuto, da je bog dobio ime prema onome što radi.
»(…) hann kann mest af skáldskap, ok af honum er bragr kallaðr skáldskapr (…)«
»On zna najviše od sviju o pjesništvu, i po njemu se ono zove bragr.« (prevela Dora Maček)
Po priči, Idun je oteo div Tjatse. Bragi se nije jako žurio da je traži, ali kako su bogovi počeli stariti bez njenih jabuka, naredili su bogu Lokiju (pošto je on mogao mijenjati oblik) da je vrati. Loki se pretvorio u sokola i ušao u dvoranu kod diva, potom je pretvorio Idun u lješnjak i ponio je zajedno sa jabukama. Kada je Tjatse to vidio pretvorio se u orla i počeo ih slijediti, ali bogovi su pritekli u pomoć i spalili mu krila tako da je pao i poginuo.
Bragi je smatran bogom poezije i govorništva. U Valhali navodno sjedi do Odina i svojevrsni je glasnogovornik.
Nema dokaza o kultu ovoga boga. Razlog tomu može biti što je i sam Odin smatran bogom pjesništva. Tako čak i ime »Bragi« može biti jedno od Odinovih brojnih imena. Treba spomenuti i prvog poznatog skalda Bragija Boddasona zbog čijega imena neki znanstvenici smatraju da su bog i pjesnik ista osoba, odnosno, da je nastao svojevrsni kult stvarne osobe, a predaja ga je postupno smjestila još dalje u prošlost, u vrijeme pretkršćanskih bogova.
Nije samo to nedorečeno kod Bragija. Postoje i polemike vezane za pojam »bragr« koji označava pjesništvo. Iako Snorri Sturluson u Proznoj eddi kaže da je pjesništvo dobilo ime po bogu, moglo je biti upravo obrnuto, da je bog dobio ime prema onome što radi.
»(…) hann kann mest af skáldskap, ok af honum er bragr kallaðr skáldskapr (…)«
»On zna najviše od sviju o pjesništvu, i po njemu se ono zove bragr.« (prevela Dora Maček)
Baldr
Baldr je u Skandinavskoj mitologiji, bog nevinosti, ljepote, radosti, čistoće i Odinov je drugi sin. Njegova žena se zove Nanna, a njegov sin se zove Forsti. Baldr je imao brod, najveći brod svih vremena, zvani Hringhorni, i dvor pod nazivom Bridablik.
Baldr je najviše poznat zbog mita o njegovoj smrti. Njegova smrt je prvi u lancu događaja koji će na kraju dovesti do uništenja bogova tokom Ragnaroka. Baldr će se uskrsnuti u ovom novom svijetu.
On je sanjao san o svojoj vlastitoj smrti (ili je njegova majka imala iste snove). Pošto su snovi obično proročki oni su ga rastuživali i njegova majka je natjerala svaki predmet na zemlji da se zakune da nikada neće povrijediti Baldra. Svi predmeti osim jednog, beznačajne imele su se zakleli. Frigg je mislila da je previše nevažna i neprijeteća da bi se mučila da joj kaže da se zakune. Kada je Loki, bog prevare, čuo o ovome on je napravio magično koplje od ove biljke (u kasnijim verzijama strijelu). Požurio je do mjesta gdje su se ostali bogovi zabavljali bacajući predmete na Baldra, koji bi se od njega odbijali bez da ga povrijede. Loki je koplje dao Baldrovom bratu, slijepom bogu Höðr, koji je nenamjerno ubio svog brata sa njim. Za ovaj čin, Odin i divovkinja Rindr su rodili (napravili) Valija koji je odrastao za jedan dan i zaklao Höðra.
Baldr je ceremonijalno zapaljen na svom brodu, Hringhornu, najvećem brodu svih vremena. Dok je nošen do broda, Odin mu je šapnuo na uho. To je bila ključna zagonetka koju bi postavljao Odin (prerušen) divu Vafthurthniru (ta zagonetka naravno nije imala odgovor) u Vafthruthnismalu (zagonetka se isto pojavljuje i u zagonetkama Gestumblindija u Herver sagi). Patuljka Litra je Tor šutnuo u pogrebnu vatru i tako ga živoga zapalio. Nanna, Baldrova žena se bacila u pogrebnu vatru kako bi dočekala kraj Ragnaroka kada će se opet sjediniti sa svojim mužem (alternativno, umrla je od tuge). Baldrov konj sa svom svojom opremom je isto tako bačen u vatru. Brod je gurnula u more Hyrrokin, divkinja, koja je došla jašući na vuku i gurnula je brod takvom snagom da je vatra uhvatila kotače i zemlja se zatreslati.
Po Frigginom zahtjevu, koji je dostavio glasnik Hermod, Hel je obečao da pusti Baldra iz podzemnog svijeta ako svi živi predmeti za njim zaplaču. Svi su zaplakali osim divikinje Þökk (Thökk) koja je odbila da plače za zaklanim bogom. I tako je Baldr ostao u podzemnom svijetu, da se nevrati do Ragnaroka kada će on i njegov brat Höðr biti pomireni i vladat svijetom zajedno sa Torovom djecom.
Kada su bogovi otkrili da je divkinja ustvari bila prerušeni Loki, ulovili su ga i zavezali za tri kamena. Onda su zavezali zmiju iznad njega, čiji bi otrov njemu kapao po licu. Njegova žena Sigyn bi sakupljala otrov u ćasu, ali bi sa vremena na vrijeme morala da se okrene da prospe otrovm u tim trenutcima bi otrov kapao na Lokija, koji bi vrištao od bola i tako proizvodio zemljotrese. On će se osloboditi kada bude vrijeme da napadne bogove tokom Ragnaroka.
Loki
Loki je bio kompleksan lik, varalica koji će se u vrijeme konačnog sukoba u Ragnaroku pretvoriti u simbol čistog zla. Postoje različite verzije priče o Lokijevom porijeklu. Najvjerojatnije je bio sin diva; ulazak u Asgard postigao je osvojivši Odinovo prijateljstvo - njih su dvojica postali braćom po krvi. Prepreden i zgodan, bio je jednako tako zloban i lukav. Snorri Sturluson, glavni izvor za vikinške mitove, naziva ga ''klevetnikom Aesira i zagovarateljem prevare''.
Neke od priča o Lokiju slijede poznati model priče o varalici u kojem pojedinac koji je pretjerano mudar dobije ono što je zaslužio. Tako je jednom, izgubivši okladu koja ga je mogla stajati i glave, završio zašivenih usana - što je prikladna sudbina za pretjeranu slatkorječivost. Međutim, u drugim bi prigodama njegova domišljatost spasila Aesir od katastrofe. Primjerice, kada je div tražio sunce, mjesec i Freyu kao plaću za izgradnju zida oko Asgarda, Loki ga je spriječio da dovrši zadatak na vrijeme, što je onemogućilo da traži nagradu.
Lokijeva strategija u toj situaciji bila je da se pretvori u kobilu kako bi odvratio pozornost konja koji je nosio divove zalihe. Ta priča ilustrira njegovu magičnu moć promjene lika - a u ovom slučaju i spola. Priča također prikazuje njegovu ulogu u mitovima kao začetnika monstruoznog potomstva, jer je iz zajednice pastuha i te kobile rođen Odinov osmonogi pastuh Sleipnir. Ostalo Lokijevo potomstvo imalo je zle moći; žena div Angrboda rodila mu je zastrašujući porod - Hel, kraljicu mrtvih; Zmiju svijeta Jormunganda i proždrljivog vuka Fenrira.
Sudbina Jormunganda i Fenrira je da će oni imati odlučnu ulogu u Ragnaroku, kao i sam Loki. U toj posljednjoj inkarnaciji, on će jednom zauvijek otkriti svoju pravu osobnost - personificirano zlo, koje će prekinuti sve veze reda kako bi ponovno zavladao kaos.
Neke od priča o Lokiju slijede poznati model priče o varalici u kojem pojedinac koji je pretjerano mudar dobije ono što je zaslužio. Tako je jednom, izgubivši okladu koja ga je mogla stajati i glave, završio zašivenih usana - što je prikladna sudbina za pretjeranu slatkorječivost. Međutim, u drugim bi prigodama njegova domišljatost spasila Aesir od katastrofe. Primjerice, kada je div tražio sunce, mjesec i Freyu kao plaću za izgradnju zida oko Asgarda, Loki ga je spriječio da dovrši zadatak na vrijeme, što je onemogućilo da traži nagradu.
Lokijeva strategija u toj situaciji bila je da se pretvori u kobilu kako bi odvratio pozornost konja koji je nosio divove zalihe. Ta priča ilustrira njegovu magičnu moć promjene lika - a u ovom slučaju i spola. Priča također prikazuje njegovu ulogu u mitovima kao začetnika monstruoznog potomstva, jer je iz zajednice pastuha i te kobile rođen Odinov osmonogi pastuh Sleipnir. Ostalo Lokijevo potomstvo imalo je zle moći; žena div Angrboda rodila mu je zastrašujući porod - Hel, kraljicu mrtvih; Zmiju svijeta Jormunganda i proždrljivog vuka Fenrira.
Sudbina Jormunganda i Fenrira je da će oni imati odlučnu ulogu u Ragnaroku, kao i sam Loki. U toj posljednjoj inkarnaciji, on će jednom zauvijek otkriti svoju pravu osobnost - personificirano zlo, koje će prekinuti sve veze reda kako bi ponovno zavladao kaos.
Thor
Najjači među bogovima, Thor, također je bio bog koji je izazivao najviše divljenja. Njegov ogroman crvenobradi lik s plamtećim očima i žestokom naravi izgledao je kao slika i prilika hrabrog vikinškog ratnika. Slavljen zbog svojih podviga u kojima je ubijao divove, bio je štovan kao glavni zaštitnik Asgarda i Midgarda i čuvar reda pred silama kaosa.
Sin Odina i Jord (''Zemlja''), živio je sa svojom suprugom Sif na imanju s 540 soba, najvećem koje je ikada sagrađeno. Putovao je u kočiji koju su vukle dvije koze, Škripozuba i Stisnizuba, koje su imale čarobne moći - mogle su biti ubijene i pojedene ako bi ponestalo hrane, no dok bi im kosti ostale netaknute, one bi se povratile u život. Ostalo dragocjeno vlasništvo Thora činili su njegov čekić Mjollnir i pojas koji je imao magičnu moć povećavanja njegove snage za pola kad bi ga stavio na sebe.
U mitovima Thor prvenstveno slovi kao čvrst neprijatelj divova; nekoliko mitova prenosi njegove pothvate u potrazi za neprilikama u Jotunheimu. Primjerice, ubio je moćnog Geirroda, uhvativši grumen rastopljenog željeza koji je div bacio na njega i bacivši ga natrag takvom snagom da je prošao ne samo kroz Geirroda, nego i kroz stup iza kojega se skrivao, pa još i dalje, kroz vanjski zid kuće. Ipak, njegovi odnosi prema rasi divova nisu bili uvijek neprijateljski. Čak je imao i dva sina sa ženom divom, Jarnsaxom od Željeznog noža, a proreknuto je da će njih dvojica preživjeti Ragnarok i nasljediti čekić Mjollnir u novom dobu koje će uslijediti.
U stvarnom svijetu Thor je bio povezivan s prirodnim uvjetima, a prije svega s olujama; za grmljavinu se govorilo da je to buka njegove kočije dok prolazi nebom. Putnici su zazivali njegovu zaštitu kad god bi krenuli na putovanja, a svaki put kada bi sijevnulo, ljudi bi se prisjetili njegove moći. Možda zbog toga što je bio povezan s putnicima, kult Thora obuhvatio je cijeli vikinški svijet. Prema svjedočenjima toponima i osobnih imena, on je bio najpopularniji među bogovima; ne manje od četvrtine ukupne populacije Islanda u vikinškim vremenima imalo je imena u kojima se nalazila riječ Thor. Predsjedao je Althingom, godišnjom skupštinom na Islandu, koja je započinjala s radom na njegov dan, četvrtak (Thursday) - ondje, ali i na drugim mjestima u Skandinaviji, zakletve su se izricale nad njegovim prstenom. U hramu u Uppsali, njegova se statua nalazi na središnjoj poziciji, između Odina i Frey, a kada je kršćanski misionar pokušao uništiti tu postavu, platio je za to glavom. Odin je bio bog sjevernjačke aristokracije, ali za većinu populacije - zemljoradnike, obrtnike i slične ljude - Thor je bio vrhovni vladar i lik kojem su se obraćali za pomoć kad god bi zaprijetila opasnost.
Thorov čekić Mjollnir jedno je od šest blaga koje su bogovima izradili patuljci, majstori obrtnici vikinškog svijeta. Ostala blaga bila su Odinovo koplje Gungnir, koje nije promašivalo metu, i njegov samoobnavljajući prsten Draupnir; te kao darovi za Freya, divlja svinja sa zlatnom grivom i čekinjama, te veličanstveni brod koji je mogao jedriti i kopnom i morem, a mogao se presložiti na veličinu džepnog rupčića. Međutim, klan Aesir smatrao je čekić najvećim od svih darova zbog njegove vrijednosti, ali i zbog toga što je predstavljao moćno oružje protiv neprijatelja - ne samo da bi zdrobio sve po čemu bi udario, nego bi se svaki puta čarolijom vratio Thoru u ruku svaki put kada bi ga on bacio. Za njegove štovatelje, smanjeni oblik čekića je postao popularnom amajlijom. Amajlije u obliku čekića ljudi su povezivali s ulogom Thora kao boga oluja; u mitovima se Mjollnir ponekada poistovjećuje s gromovima za koje se smatralo da ih baca Thor, a neki znanstvenici povezali su ime s ruskom riječju molnija, što znači ''munja''.
Sin Odina i Jord (''Zemlja''), živio je sa svojom suprugom Sif na imanju s 540 soba, najvećem koje je ikada sagrađeno. Putovao je u kočiji koju su vukle dvije koze, Škripozuba i Stisnizuba, koje su imale čarobne moći - mogle su biti ubijene i pojedene ako bi ponestalo hrane, no dok bi im kosti ostale netaknute, one bi se povratile u život. Ostalo dragocjeno vlasništvo Thora činili su njegov čekić Mjollnir i pojas koji je imao magičnu moć povećavanja njegove snage za pola kad bi ga stavio na sebe.
U mitovima Thor prvenstveno slovi kao čvrst neprijatelj divova; nekoliko mitova prenosi njegove pothvate u potrazi za neprilikama u Jotunheimu. Primjerice, ubio je moćnog Geirroda, uhvativši grumen rastopljenog željeza koji je div bacio na njega i bacivši ga natrag takvom snagom da je prošao ne samo kroz Geirroda, nego i kroz stup iza kojega se skrivao, pa još i dalje, kroz vanjski zid kuće. Ipak, njegovi odnosi prema rasi divova nisu bili uvijek neprijateljski. Čak je imao i dva sina sa ženom divom, Jarnsaxom od Željeznog noža, a proreknuto je da će njih dvojica preživjeti Ragnarok i nasljediti čekić Mjollnir u novom dobu koje će uslijediti.
U stvarnom svijetu Thor je bio povezivan s prirodnim uvjetima, a prije svega s olujama; za grmljavinu se govorilo da je to buka njegove kočije dok prolazi nebom. Putnici su zazivali njegovu zaštitu kad god bi krenuli na putovanja, a svaki put kada bi sijevnulo, ljudi bi se prisjetili njegove moći. Možda zbog toga što je bio povezan s putnicima, kult Thora obuhvatio je cijeli vikinški svijet. Prema svjedočenjima toponima i osobnih imena, on je bio najpopularniji među bogovima; ne manje od četvrtine ukupne populacije Islanda u vikinškim vremenima imalo je imena u kojima se nalazila riječ Thor. Predsjedao je Althingom, godišnjom skupštinom na Islandu, koja je započinjala s radom na njegov dan, četvrtak (Thursday) - ondje, ali i na drugim mjestima u Skandinaviji, zakletve su se izricale nad njegovim prstenom. U hramu u Uppsali, njegova se statua nalazi na središnjoj poziciji, između Odina i Frey, a kada je kršćanski misionar pokušao uništiti tu postavu, platio je za to glavom. Odin je bio bog sjevernjačke aristokracije, ali za većinu populacije - zemljoradnike, obrtnike i slične ljude - Thor je bio vrhovni vladar i lik kojem su se obraćali za pomoć kad god bi zaprijetila opasnost.
Thorov čekić Mjollnir jedno je od šest blaga koje su bogovima izradili patuljci, majstori obrtnici vikinškog svijeta. Ostala blaga bila su Odinovo koplje Gungnir, koje nije promašivalo metu, i njegov samoobnavljajući prsten Draupnir; te kao darovi za Freya, divlja svinja sa zlatnom grivom i čekinjama, te veličanstveni brod koji je mogao jedriti i kopnom i morem, a mogao se presložiti na veličinu džepnog rupčića. Međutim, klan Aesir smatrao je čekić najvećim od svih darova zbog njegove vrijednosti, ali i zbog toga što je predstavljao moćno oružje protiv neprijatelja - ne samo da bi zdrobio sve po čemu bi udario, nego bi se svaki puta čarolijom vratio Thoru u ruku svaki put kada bi ga on bacio. Za njegove štovatelje, smanjeni oblik čekića je postao popularnom amajlijom. Amajlije u obliku čekića ljudi su povezivali s ulogom Thora kao boga oluja; u mitovima se Mjollnir ponekada poistovjećuje s gromovima za koje se smatralo da ih baca Thor, a neki znanstvenici povezali su ime s ruskom riječju molnija, što znači ''munja''.
Odin
Odin nije bio samo vrhovno vikinško božanstvo, on je osim toga bio i najsloženiji i najviše tajanstven lik vikinškog panteona. Poznat kao ''Otac svega'' zbog svog sudjelovanja u stvaranju ljudskog roda, bio je doslovno i otac nekoliko članova obitelji Aesir, uključujući Baldura i, prema nekim izvorima, Thora. Dok je Thor kao zaštitni znak imao čekić, Odin je imao čarobno koplje, Gungnir, koje su mu izradili patuljci kako bi nepogrešivo pogodio svoju metu. Također je posjedovao i najboljeg konja, osmonogog Sleipnira, a pratio ga je i par gavrana, Huggin i Munin - doslovce Misao i Pamćenje - koji su istraživali vikinški kozmos, po povratku ga izvještavajući što su vidjeli.
Zapravo, malo toga bi promaklo i Odinu samom, jer je on sa svog prijestolja visoko na planini Hlidskjaf mogao vidjeti svih devet svjetova, promatrajući sve što se događa na njima. U potrazi za detaljnijim informacijama lutao bi Midgardom prerušen, ljudima izgledajući poput visokog čovjeka sa sijedom bradom u dugom ogrtaču i šeširu širokog oboda.
Zbog svog dubokog poznavanja svijeta, bio je bog kojega su sljedbenici poštovali i plašili ga se, ali ga nisu voljeli. Za Odina, znanje je bilo moć, a u mitovima, on bi se često mnogo mučio kako bi došao do znanja. Imao je jedno oko, jer je drugo žrtvovao kako bi dobio nacrt iz Zdenca znanja. Kao bog poezije, pjesničku je inspiraciju crpio pijući medovinu do koje je dolazio poprimajući oblik zmije koja se doslovce uvlačila u podrum gdje ju je čuvao gramzljivi div; potom bi, poput varalice zaveo kćer diva koja je čuvala medovinu i iskapio bačve do dna.
Najzagonetnija od svih dogodovština bila je muka koju je podnio kako bi doznao tajnu runa. Kako govori Hávamál, visio je devet noći na Yggdrasilu, ranjen kopljem i ''predan Odinu, samome sebi'', prije no što je uspio ugrabiti svoju nagradu. Značenje najvjerojatnije govori kako se dragovoljno predao i od sebe načinio žrtvu. Jednako tako bi ratne i druge zarobljenike nudili njemu kako bi dobili blagodati, što je u njegovom slučaju bila tajna ezoteričnog znanja. Trajanje njegove muke moglo bi također biti važno, jer je brojka devet imala važno značenje u Odinovom kultu. Kroničar Adam iz Bremena koji je djelovao u 11. stoljeću pisao je da se glavni obred u velikom hramu u Uppsali u Švedskoj, gdje je bio štovan Odin, održavao svakih devet godina i da je trajao devet dana, tijekom kojih bi bilo ubijeno po devet žrtava svake dostupne vrste, uključujući i ljudsku.
Ljudi su očigledno prihvaćali takve krvožedne obrede jer se smatralo da Odin jamči uspjeh, posebice u ratu. Ako je Thor bio arhetip vikinškog ratnika, Odin je bio smatran vrhovnim bogom rata, ''Ocem pobjeda''. Kao takav, bio je zaštitnik cijele aristokratske ratničke klase, a posebice kraljevskih kuća u Danskoj i Norveškoj. Osim toga, bio je inspiracija divljim nordijskim ratnicima, sljedbenicima Odina koji su njegovali mahnitost u borbi kao vid zastrašivanja protivnika. Samo njegovo ime, koje znači ''bijesan'' ili ''pijan'', ukazuje na karakteristike koje su htjeli pokazati. Odin je bio vlasnik Valhale, Dvorane poginulih, kamo su poginule ratnike odvodili s bojnog polja.
Postoje indikacije, uglavnom nastale na osnovu toponima, da se Odinov kult razmjerno kasno proširio sjeverno od Baltika, šireći se prema gore iz sjeverne Njemačke i Jutlanda ne mnogo prije početka Vikinškog doba. Čini se da je bio posebno slab u jugozapadnoj Norveškoj, odakle potječe većina naseljenika atlantskih otoka. Možda iz tog razloga, kao i zbog povezanosti s kraljevskim kućama, taj kult nije nikada u potpunosti zaživio na Islandu na kojem nije bilo kraljevske obitelji; ondje je Odin smatran zaštitnikom poezije, ali nisu mu prinošene žrtve.
Čak i kada nije bio izravno štovan, duh Odina progonio je nordijski svijet. U mitovima je neprestano prisutan, pojavljujući se često kao deus ex machina i intervenirajući neočekivano ali odlučno u živote ljudi. U najboljem slučaju, bio je nepouzdan saveznik, koji bi ratniku jednog dana omogućio pobjedu da bi ga već sljedećeg napustio. Zlokoban i sveznajući, predstavljao je silu kojoj su se dodvoravali ambiciozni, jer niti jedan drugi bog nije imao veće moći, no ipak nitko nije mogao računati na njegovu dobru volju kao konstantu. Promjenjivih raspoloženja i tajanstvenih djela, bio je utjelovljenje sudbine nesigurnim ljudskim bićima u nepredvidivom, često divljem svijetu.
Zapravo, malo toga bi promaklo i Odinu samom, jer je on sa svog prijestolja visoko na planini Hlidskjaf mogao vidjeti svih devet svjetova, promatrajući sve što se događa na njima. U potrazi za detaljnijim informacijama lutao bi Midgardom prerušen, ljudima izgledajući poput visokog čovjeka sa sijedom bradom u dugom ogrtaču i šeširu širokog oboda.
Zbog svog dubokog poznavanja svijeta, bio je bog kojega su sljedbenici poštovali i plašili ga se, ali ga nisu voljeli. Za Odina, znanje je bilo moć, a u mitovima, on bi se često mnogo mučio kako bi došao do znanja. Imao je jedno oko, jer je drugo žrtvovao kako bi dobio nacrt iz Zdenca znanja. Kao bog poezije, pjesničku je inspiraciju crpio pijući medovinu do koje je dolazio poprimajući oblik zmije koja se doslovce uvlačila u podrum gdje ju je čuvao gramzljivi div; potom bi, poput varalice zaveo kćer diva koja je čuvala medovinu i iskapio bačve do dna.
Najzagonetnija od svih dogodovština bila je muka koju je podnio kako bi doznao tajnu runa. Kako govori Hávamál, visio je devet noći na Yggdrasilu, ranjen kopljem i ''predan Odinu, samome sebi'', prije no što je uspio ugrabiti svoju nagradu. Značenje najvjerojatnije govori kako se dragovoljno predao i od sebe načinio žrtvu. Jednako tako bi ratne i druge zarobljenike nudili njemu kako bi dobili blagodati, što je u njegovom slučaju bila tajna ezoteričnog znanja. Trajanje njegove muke moglo bi također biti važno, jer je brojka devet imala važno značenje u Odinovom kultu. Kroničar Adam iz Bremena koji je djelovao u 11. stoljeću pisao je da se glavni obred u velikom hramu u Uppsali u Švedskoj, gdje je bio štovan Odin, održavao svakih devet godina i da je trajao devet dana, tijekom kojih bi bilo ubijeno po devet žrtava svake dostupne vrste, uključujući i ljudsku.
Ljudi su očigledno prihvaćali takve krvožedne obrede jer se smatralo da Odin jamči uspjeh, posebice u ratu. Ako je Thor bio arhetip vikinškog ratnika, Odin je bio smatran vrhovnim bogom rata, ''Ocem pobjeda''. Kao takav, bio je zaštitnik cijele aristokratske ratničke klase, a posebice kraljevskih kuća u Danskoj i Norveškoj. Osim toga, bio je inspiracija divljim nordijskim ratnicima, sljedbenicima Odina koji su njegovali mahnitost u borbi kao vid zastrašivanja protivnika. Samo njegovo ime, koje znači ''bijesan'' ili ''pijan'', ukazuje na karakteristike koje su htjeli pokazati. Odin je bio vlasnik Valhale, Dvorane poginulih, kamo su poginule ratnike odvodili s bojnog polja.
Postoje indikacije, uglavnom nastale na osnovu toponima, da se Odinov kult razmjerno kasno proširio sjeverno od Baltika, šireći se prema gore iz sjeverne Njemačke i Jutlanda ne mnogo prije početka Vikinškog doba. Čini se da je bio posebno slab u jugozapadnoj Norveškoj, odakle potječe većina naseljenika atlantskih otoka. Možda iz tog razloga, kao i zbog povezanosti s kraljevskim kućama, taj kult nije nikada u potpunosti zaživio na Islandu na kojem nije bilo kraljevske obitelji; ondje je Odin smatran zaštitnikom poezije, ali nisu mu prinošene žrtve.
Čak i kada nije bio izravno štovan, duh Odina progonio je nordijski svijet. U mitovima je neprestano prisutan, pojavljujući se često kao deus ex machina i intervenirajući neočekivano ali odlučno u živote ljudi. U najboljem slučaju, bio je nepouzdan saveznik, koji bi ratniku jednog dana omogućio pobjedu da bi ga već sljedećeg napustio. Zlokoban i sveznajući, predstavljao je silu kojoj su se dodvoravali ambiciozni, jer niti jedan drugi bog nije imao veće moći, no ipak nitko nije mogao računati na njegovu dobru volju kao konstantu. Promjenjivih raspoloženja i tajanstvenih djela, bio je utjelovljenje sudbine nesigurnim ljudskim bićima u nepredvidivom, često divljem svijetu.
NORDIJSKA MITOLOGIJA
Nordijska mitologija dio je germanske mitologije (tzv. sjevernogermanska mitologija), ali je poznatija od mitologije ostalih germanskih naroda. Razlog tomu je činjenica da su narodi Skandinavije i Islanda pokršteni kasnije pa su, prema tome, duže njegovali svoja pretkršćanska vjerovanja. Zbog toga je nordijska mitologija daleko bogatija materijalom za proučavanje što je utjecalo da se danas u većini jezika termin nordijska mitologija koristi u širem smislu, za mitologiju svih germanskih naroda.
Najveći dio izvora nastao je na Islandu između 12. i 14. stoljeća na staroislandskom ili staronordijskom jeziku, a koji je u to vrijeme bez većih poteškoća bio razumljiv i u Skandinaviji.
Nordijska se mitologija razvijala do otprilike 12. st. kada je kršćanstvo iskorjenjuje, ali se i posljednja 2–3 stoljeća njezinog razvoja odigravaju u sredini u kojoj postoji određeni kršćanski utjecaj. Važna je i činjenica da gotovo svi izvori potječu iz vremena nakon pokrštavanja i da su njihovi zapisivači kršćani koji zapisuju materijal i njima samima dalek, kako u vremenskom smislu, doslovce nekoliko stoljeća, tako i u percepciji i shvaćanju toga pogleda na svijet. Tu su i česte nepodudarnosti pa čak i kontradiktornosti među izvorima. Sve su to činjenice zbog kojih nikada nećemo imati potpunu i cjelovitu sliku o nordijskoj mitologiji. No, s druge strane, ona zasigurno nikada nije ni bila cjelovita. Kao što se sjevernogermanska razlikuje od mitologija ostalih Germana, a u starijim razdobljima su te razlike bile manje od onih u kasnijim razdobljima, vrlo je vjerojatno da postoje, naravno manje, i razlike na nordijskom području. Naime, na prostoru koji zauzima približno 1.000.000 km2, u vrijeme kad se religija čuvala i prenosila usmenim putem i kad je postojalo mnogo bogova, pojedina su mjesta gajila kult različitih bogova, što potvrđuju i toponimi i arheološki nalazi. Prema tome, sasvim je vjerojatno da su pojedini mitovi na pojedinim područjima imali različitu sudbinu, čuvali su se, mijenjali ili zaboravljali.
BOGOVI
Postoje dvije skupine bogova: Asi, bogovi rata i Vani, bogovi blagostanja, zdravlja i plodnosti. Oni su dugo međusobno ratovali, no kako niti jedni nisu mogli pobijediti, odlučiše sklopiti primirje te razmijeniše taoce. Asi su dobili Njorda i njegovu djecu, Freya i Freyju, te Kvasira, najmudrijeg diva. Vani dobiše Henira koji je trebao biti dobar vojskovođa i Mimira koji ga je u svemu podučavao i bez kojeg se Henir nije snalazio. Shvativši da su prevareni, Vani odrubljuju glavu Mimiru i šalju je Asima. Odin je sačuvao Mimirovu glavu konzervirajući je uz pomoć raznih trava i čarolija, a ona mu je govorila mnoge mudre stvari.
Asi
Odin, često zvan i Svih Otac, smatra se najstarijim i najmoćnijim od svih bogova.
Tor ili Vignir najstariji je Odinov sin.
Baldr je među bogovima najomiljeniji. Sin je Odina i Frigg, suprug Nanne, otac Forsetija.
Bragi je sin Odina i Gunnlög, kćeri diva Suttunga.
Heimdall, Hallinskidi ili Gullintanni poprilično je enigmatičan bog; govori se da je sin devet majki koje su jedna drugoj sestre.
Tyr je bog rata.
Loki, zvan i Lopt i Hvedrung, zapravo nije bog iako živi s njima u Asgardu.
Vidar je sin Odina i žene–diva Grid. On je najjači bog nakon Tora. Osvetit će smrt očevu tako što će ubiti vuka Fenrisulfa.
Hodr je slijepi bog, ubio je svog brata Baldra.
Vani
Njord je bog mora.
Frey; zove se još i Frö, Atridi i Menglad, a nekad se zvao i Yngvi.
Freyja, Mardell ili Syr božica je ljubavi i ljepote.
Frigg ili Hlin Odinova je žena, majka je mnogih bogova.
Henir (Ve) i Lodur (Vili) Odinova su braća koja su mu pomogla stvoriti svijet i ljude.
Ull je bog zime; Sifin je sin i Torov posinak. Najbolji je klizač i strijelac.
OSTALA BIĆA
Divovi: Postoje dvije vrste divova: mrazni divovi i vatreni divovi. Obje vrste su u neprestanom sukobu s bogovima. Unatoč tome, česti su brakovi između divova i bogova.
Vilenjaci elvovi (staronord. álfar, engl. elves) žive u blatu ili u stijenama. Prinosila im se krv bika pri žrtvovanju bogovima u čast.
Fylgjur ('priviđenja') mogu poprimiti oblik žene ili životinje, a može ih se izuzetno rijetko vidjeti, izuzev u snovima ili u trenutku smrti.
Dise (staronord. dísir) su njima bliska bića koja se predstavljaju kao ženski duhovi čuvari.
Landvœttir (duhovi zemlje).
Patuljci (dvergar) bili su vrlo mudri i sposobni; oni su načinili gotovo sve blago i gotovo sve čarobne predmete što ih bogovi posjeduju, npr. Torov malj Mjollnir, Odinov prsten Draupnir, Freyev brod Skidbladnir i druge. Prema nekima, stvorili su ih bogovi; drugi kažu da su se javili još na početku kao crvi u Ymirovu mesu. Živjeli su u planinskim pećinama i uglavnom su bili prijateljski raspoloženi prema ljudima.
Trolovi su zla demonska bića srodna divovima.
Valkire (staronord. valkyrje) su lijepe djevojke koje Odin šalje na bojno polje da odaberu ratnike od kojih polovica pripada njemu, a polovica Freyji. One odlučuju o pobjednicima, a s njima jaše i najmlađa norna, Skuld. Valkire također poslužuju ratnike u Valhali (Valhall).
Yggdrasil ili "Stablo Svijetova". Divovsko stablo koje je spajalo svih devet svjetova germanske kozmologije. Nazivano je i "pepelno drvo" koje dobiveno od modernog Skandinavskog. Ásgard, Álfheim i Vanaheim nalaze se na granama stabla. U jednoj "kutiji" koja je prolazila kroz centar Miðgarð, oko Jotunheima ispod kojeg se nalaze Nidavellir ili Svartálfheim. Njegova tri korijena dopirala su do mjesta Helheim, Niflheim i Muspelheim, a samo prvi svijet imao je proljeće.
9 svijetova koje štiti Yggdrasil:
Alfheim ili Ljossalfsheim, dom "svjetlih" vilenjaka
Asgard, dom aesirskih bogova
Jotunheim, svijet divova
Midgard, dom ljudske vrste
Muspelheim, zemlja vatre
Nidavellir, dom patuljaka
Niflheim, predio vječne hladnoće i beskonačne noći, dom nevrijednih mrtvih
Svartalfsheim, dom "tamnih" vilenjaka
Vanaheim, dom Vanira
Ragnarök ("sudbina bogova") je bitka za kraj svijeta. Najvjerovatnije su se borili bogovi (Æsir - vođa Odin) i zli (vatreni divovi, Jotuni i razne zvijeri i bića - vođa Loki). Ne samo da će svi sudionici borbe preminuti, a i neka nedužna bića nego će gotovo cijeli svijet biti uništen.
U nordijskoj mitologiji, Bifrost je most koji vodi iz zemlje smrtnika, tj. Midgarda u zemlju bogova, Asgard. Most je zapravo duga a njegov zaštitnik je bog Heimdall. Stvorili su ga Asi a uništen je u ragnaroku.
Valhala (Valhall) je ogromna rajska dvorana, dvorac boga Odina. U njoj borave ratnici poginuli u boju. Valhala ima 540 dveri kroz koja svako jutro izlaze tisuće ratnika kako bi se borili; tako vježbaju za konačnu borbu, Ragnarök. Nakon bitke jedu meso vepra Sehrimnira koji svaku večer ponovno oživi. Koza Heidrun stoji na Valhali i hrani se lišćem i grančicama drveta koje se nazivlje Lerad; iz njena vimena teče medovina koju piju ratnici. Poslužuju ih lijepe Valkire (Valkyrje), one i biraju koji će ratnici iz borbe doći u Valhalu, naime, samo polovica palih ratnika pripada Odinu; druga polovica pripada božici Freyji. Asgard je raj ratnika i sjedište bogova. U njega vodi stotine vrata. Grede su tamo od koplja, a crepovi od štitova. Ratnici izlaze samo da bi se borili. Valhala je ogromna dvorana u kojoj stoluje Odin. Tu okuplja sve svoje ratnike na velike gozbe. Valkire ih poslužuju
Najveći dio izvora nastao je na Islandu između 12. i 14. stoljeća na staroislandskom ili staronordijskom jeziku, a koji je u to vrijeme bez većih poteškoća bio razumljiv i u Skandinaviji.
Nordijska se mitologija razvijala do otprilike 12. st. kada je kršćanstvo iskorjenjuje, ali se i posljednja 2–3 stoljeća njezinog razvoja odigravaju u sredini u kojoj postoji određeni kršćanski utjecaj. Važna je i činjenica da gotovo svi izvori potječu iz vremena nakon pokrštavanja i da su njihovi zapisivači kršćani koji zapisuju materijal i njima samima dalek, kako u vremenskom smislu, doslovce nekoliko stoljeća, tako i u percepciji i shvaćanju toga pogleda na svijet. Tu su i česte nepodudarnosti pa čak i kontradiktornosti među izvorima. Sve su to činjenice zbog kojih nikada nećemo imati potpunu i cjelovitu sliku o nordijskoj mitologiji. No, s druge strane, ona zasigurno nikada nije ni bila cjelovita. Kao što se sjevernogermanska razlikuje od mitologija ostalih Germana, a u starijim razdobljima su te razlike bile manje od onih u kasnijim razdobljima, vrlo je vjerojatno da postoje, naravno manje, i razlike na nordijskom području. Naime, na prostoru koji zauzima približno 1.000.000 km2, u vrijeme kad se religija čuvala i prenosila usmenim putem i kad je postojalo mnogo bogova, pojedina su mjesta gajila kult različitih bogova, što potvrđuju i toponimi i arheološki nalazi. Prema tome, sasvim je vjerojatno da su pojedini mitovi na pojedinim područjima imali različitu sudbinu, čuvali su se, mijenjali ili zaboravljali.
BOGOVI
Postoje dvije skupine bogova: Asi, bogovi rata i Vani, bogovi blagostanja, zdravlja i plodnosti. Oni su dugo međusobno ratovali, no kako niti jedni nisu mogli pobijediti, odlučiše sklopiti primirje te razmijeniše taoce. Asi su dobili Njorda i njegovu djecu, Freya i Freyju, te Kvasira, najmudrijeg diva. Vani dobiše Henira koji je trebao biti dobar vojskovođa i Mimira koji ga je u svemu podučavao i bez kojeg se Henir nije snalazio. Shvativši da su prevareni, Vani odrubljuju glavu Mimiru i šalju je Asima. Odin je sačuvao Mimirovu glavu konzervirajući je uz pomoć raznih trava i čarolija, a ona mu je govorila mnoge mudre stvari.
Asi
Odin, često zvan i Svih Otac, smatra se najstarijim i najmoćnijim od svih bogova.
Tor ili Vignir najstariji je Odinov sin.
Baldr je među bogovima najomiljeniji. Sin je Odina i Frigg, suprug Nanne, otac Forsetija.
Bragi je sin Odina i Gunnlög, kćeri diva Suttunga.
Heimdall, Hallinskidi ili Gullintanni poprilično je enigmatičan bog; govori se da je sin devet majki koje su jedna drugoj sestre.
Tyr je bog rata.
Loki, zvan i Lopt i Hvedrung, zapravo nije bog iako živi s njima u Asgardu.
Vidar je sin Odina i žene–diva Grid. On je najjači bog nakon Tora. Osvetit će smrt očevu tako što će ubiti vuka Fenrisulfa.
Hodr je slijepi bog, ubio je svog brata Baldra.
Vani
Njord je bog mora.
Frey; zove se još i Frö, Atridi i Menglad, a nekad se zvao i Yngvi.
Freyja, Mardell ili Syr božica je ljubavi i ljepote.
Frigg ili Hlin Odinova je žena, majka je mnogih bogova.
Henir (Ve) i Lodur (Vili) Odinova su braća koja su mu pomogla stvoriti svijet i ljude.
Ull je bog zime; Sifin je sin i Torov posinak. Najbolji je klizač i strijelac.
OSTALA BIĆA
Divovi: Postoje dvije vrste divova: mrazni divovi i vatreni divovi. Obje vrste su u neprestanom sukobu s bogovima. Unatoč tome, česti su brakovi između divova i bogova.
Vilenjaci elvovi (staronord. álfar, engl. elves) žive u blatu ili u stijenama. Prinosila im se krv bika pri žrtvovanju bogovima u čast.
Fylgjur ('priviđenja') mogu poprimiti oblik žene ili životinje, a može ih se izuzetno rijetko vidjeti, izuzev u snovima ili u trenutku smrti.
Dise (staronord. dísir) su njima bliska bića koja se predstavljaju kao ženski duhovi čuvari.
Landvœttir (duhovi zemlje).
Patuljci (dvergar) bili su vrlo mudri i sposobni; oni su načinili gotovo sve blago i gotovo sve čarobne predmete što ih bogovi posjeduju, npr. Torov malj Mjollnir, Odinov prsten Draupnir, Freyev brod Skidbladnir i druge. Prema nekima, stvorili su ih bogovi; drugi kažu da su se javili još na početku kao crvi u Ymirovu mesu. Živjeli su u planinskim pećinama i uglavnom su bili prijateljski raspoloženi prema ljudima.
Trolovi su zla demonska bića srodna divovima.
Valkire (staronord. valkyrje) su lijepe djevojke koje Odin šalje na bojno polje da odaberu ratnike od kojih polovica pripada njemu, a polovica Freyji. One odlučuju o pobjednicima, a s njima jaše i najmlađa norna, Skuld. Valkire također poslužuju ratnike u Valhali (Valhall).
Yggdrasil ili "Stablo Svijetova". Divovsko stablo koje je spajalo svih devet svjetova germanske kozmologije. Nazivano je i "pepelno drvo" koje dobiveno od modernog Skandinavskog. Ásgard, Álfheim i Vanaheim nalaze se na granama stabla. U jednoj "kutiji" koja je prolazila kroz centar Miðgarð, oko Jotunheima ispod kojeg se nalaze Nidavellir ili Svartálfheim. Njegova tri korijena dopirala su do mjesta Helheim, Niflheim i Muspelheim, a samo prvi svijet imao je proljeće.
9 svijetova koje štiti Yggdrasil:
Alfheim ili Ljossalfsheim, dom "svjetlih" vilenjaka
Asgard, dom aesirskih bogova
Jotunheim, svijet divova
Midgard, dom ljudske vrste
Muspelheim, zemlja vatre
Nidavellir, dom patuljaka
Niflheim, predio vječne hladnoće i beskonačne noći, dom nevrijednih mrtvih
Svartalfsheim, dom "tamnih" vilenjaka
Vanaheim, dom Vanira
Ragnarök ("sudbina bogova") je bitka za kraj svijeta. Najvjerovatnije su se borili bogovi (Æsir - vođa Odin) i zli (vatreni divovi, Jotuni i razne zvijeri i bića - vođa Loki). Ne samo da će svi sudionici borbe preminuti, a i neka nedužna bića nego će gotovo cijeli svijet biti uništen.
U nordijskoj mitologiji, Bifrost je most koji vodi iz zemlje smrtnika, tj. Midgarda u zemlju bogova, Asgard. Most je zapravo duga a njegov zaštitnik je bog Heimdall. Stvorili su ga Asi a uništen je u ragnaroku.
Valhala (Valhall) je ogromna rajska dvorana, dvorac boga Odina. U njoj borave ratnici poginuli u boju. Valhala ima 540 dveri kroz koja svako jutro izlaze tisuće ratnika kako bi se borili; tako vježbaju za konačnu borbu, Ragnarök. Nakon bitke jedu meso vepra Sehrimnira koji svaku večer ponovno oživi. Koza Heidrun stoji na Valhali i hrani se lišćem i grančicama drveta koje se nazivlje Lerad; iz njena vimena teče medovina koju piju ratnici. Poslužuju ih lijepe Valkire (Valkyrje), one i biraju koji će ratnici iz borbe doći u Valhalu, naime, samo polovica palih ratnika pripada Odinu; druga polovica pripada božici Freyji. Asgard je raj ratnika i sjedište bogova. U njega vodi stotine vrata. Grede su tamo od koplja, a crepovi od štitova. Ratnici izlaze samo da bi se borili. Valhala je ogromna dvorana u kojoj stoluje Odin. Tu okuplja sve svoje ratnike na velike gozbe. Valkire ih poslužuju
Pretplati se na:
Postovi (Atom)