Duhovi šuma

Dok su šume bile rijetko dobro u nekim dijelovima vikinškog svijeta - preciznije rečeno na Islandu i Grenlandu, gdje su se naseljenici morali oslanjati na drvo koje je voda naplavila na obale - druga su područja, uključujući Dansku i središnju Švedsku, obilovala šumama. U tim područjima, stabla su vrlo brzo poprimila trajno značajnu auru za lokalnu populaciju. Već u 1. stoljeću rimski povjesničar Tacit pisao je o tome kako germanski narodi na sjeveru štuju svoje bogove u šumama, dok je tisuću godina kasnije kroničar Adam iz Bremena prenio, u svom opisu poganskog hrama u Uppsali, da su tijela ljudi i životinja žrtvovanih bogovima obješena u svetom gaju. Povezanost stabala i nadnaravne prisutnosti pokazala se duboko ukorijenjenom - još u srednjem vijeku, jedan norveški zakon usmjeren uklanjanju ostataka poganskih vjerovanja zabranjivao je ljudima vjerovati da su šume naseljene duhovima.