Afričke priče i legende

Kako su ljudi dobili bubanj

(Malinke – Gvineja, Mali)

Jednom davno, davno, bilo je vrijeme kad ljudi još nisu poznavali bubanj. Bubanj je bio u posjedu čimpanza koje su ga svirale visoko na drveću. Ljudi su čuli zvuk bubnja ali nisu ga nikad vidjeli.

U to vrijeme, živio je veliki lovac So Dyeu. Čimpanze su često dolazile blizu njegovog logora. Jednoga dana, So Dyeu je vidio čimpanze kako jedu voće i zabavljaju se uz ritam bubnja. Pomislio je:

"Ova stvar u koju udaraju je prekrasna. Moram nekako doći do nje.".

Iskopao je jamu i postavio zamku. Sljedećeg dana čuo je strku i zbrku i kreštanje čimpanza. Otišao je do jame i vidio je da je čimpanza bubnjar upao u nju. So Dyeu je uzeo bubanj, vratio se u selo i dao ga poglavaru sela.

Poglavar je rekao:

"Već dugo slušamo zvuk ove stvari ali do sada je nismo vidjeli. Ti si nam je donio i učinio si dobro."

Za uzvrat, So Dyeu je od poglavara sela dobio njegovu kćer za suprugu.

Tako su čimpanze ostale bez bubnja i od tada ljudi sviraju bubanj, a čimpanze mogu udarati samo po svojim grudima.

Ljubomoran suprug

(Vai – Sierra Leone)

Jedan čovjek je bio jako ljubomoran na svoju suprugu koja je imala dva prijatelja. Toliko je bio ljubomoran da je supruzi zaprijetio da će ubiti svakog muškarca kojeg zatekne u svojoj kući.Jednoga dana, rekao je da ide na put u susjedno selo u kojem će se zadržati nekoliko dana, međutim, namjeravao se sakriti u blizini sela i navečer iznenaditi suprugu i njene prijatelje ako ih zatekne u kući.

Ljubomorni suprug je otišao od kuće, a navečer je na vrata pokucao jedan od prijatelja njegove supruge. Žena je rekla prijatelju da više ne dolazi jer je njen suprug jako ljubomoran i rekao je da će ubiti svakoga koga zatekne u svojoj kući. Čim je to izgovorila, ugledala je supruga kako se žurnim korakom vraća kući. U strahu za život prijatelja, žena ga je umotala u tepih i uspravila uz zid pored vrata.

Kad je suprug ušao u kuću, upitao je:

"Što je ovo pored vrata?"

"To je tepih," odgovorila je supruga, "kojeg je ostavio neki čovjek danas popodne i rekao je da će se vratiti po njega. Još nije došao i ne znam što ga je zadržalo."

Uskoro je navratio i drugi prijatelj. Žena ga je dočekala ljutitim riječima:

"Zašto tek sad dolaziš po svoj tepih? Cijelo popodne sam ga morala čuvati za tebe. Odnesi ga iz ove kuće!"

Prijatelj je bio iznenađen čudnim ponašanjem svoje prijateljice, ali vidio je da je suprug u kući i znao je da se radi o nečem ozbiljnom. Bez riječi je stavio tepih na rame i otišao.

Kad su se dovoljno udaljili od sela, čovjek umotan u tepih je viknuo:

"Spusti me!"

Drugi čovjek je iznenađen ispustio tepih na zemlju. Kad se onaj prvi oslobodio, ustao je i rekao:

"Za dlaku si izbjegao smrt. Da nije bilo mene, već bi bio mrtav," i ispričao mu je što je čuo od njihove prijateljice.

Drugi čovjek mu je odgovorio:

"A da ja tebe nisam iznio iz kuće i ti bi sigurno već bio mrtav."

Otac i njegova tri sina

(Vai – Sierra Leone)

Imao je otac tri sina. Jednoga dana, otišao je u susjedno selo i vidio djevojku koju je htio za jednog od svojih sinova. Kad se vratio, rekao je najmlađem sinu da ode u susjedno selo posjetiti djevojku.

Vremena su bila teška i ljudi su teško dolazili do hrane. Kad je najmlađi sin došao u kuću djevojke, lijepo su ga primili, dali su mu kolibu u kojoj će spavati, pokrivač, ali nisu mu dali ništa za jelo. Mladić je bio jako gladan i sjetio se da je na ulazu u selo vidio kasavu. Otišao je do drveta i ubrao jednu kasavu. Kad se vratio, zaboravio je koju su mu kolibu domaćini namijenili i ušao je u kolibu djevojčine majke. Dok je mladić kuhao kasavu govorio je sam sebi:

"Ovi ljudi su jako siromašni. Ništa mi nisu dali za jelo i morao sam ukrasti kasavu."

Kad je pojeo kasavu, mladić je otišao leći i tada mu je djevojčina majka rekla da je u krivoj kolibi. Mladić je shvatio da je majka čula što je govorio, izjurio je iz kolibe i pobjegao kući. Ocu je rekao da ga djevojka ne voli i nije spomenuo što se zapravo dogodilo. Otac je rekao:

"Dobro. Mislim da će joj se svidjeti tvoj srednji brat."

Nakon nekoliko dana, otac je poslao srednjeg sina kojem su dali istu kolibu u kojoj je njegov brat odsjeo. Domaćini su mu dali iste stvari kao i njegovom bratu, lijepo su ga primili, ali nisu mu dali ništa za jelo. Kad se mladić otišao okupati, vidio je bananu i odlučio popeti se na drvo. Ljudi su tamo postavili zamku za divlje životinje i kad je mladić ispružio ruku bio je uhvaćen u zamku. Kad su ljudi došli ubrati banane, oslobodili su mladića, a on je pobjegao kući i rekao ocu da ga djevojka ne voli.

"Dobro," rekao je otac. "Mislim da će joj se svidjeti tvoj stariji brat."

Otac je poslao najstarijeg sina u posjet djevojci. Kao i ostaloj braći, dali su mu istu kolibu, pokrivač, lijepo su ga primili, ali ni njemu nisu ništa dali za jelo. Kad je pala noć, mladić je toliko ogladnio da je krenuo u potragu za hranom. Naišao je na veliku jamu u kojoj je bila kasava ali nije primijetio da je jama jako duboka i da je na dnu puna vode. Spustio se u jamu, međutim, nije mogao izaći. Kad su ga ljudi pronašli i pitali što radi u jami, mladić je rekao da ući plivati. Bacili su mu uže i izvukli ga iz jame, a mladić je bezglavo odjurio kući i rekao ocu da ni njega djevojka ne voli.

"Što! Idem sam vidjeti u čemu je problem!" povikao je otac.

Kad je došao u selo, ljudi su ga lijepo primili, dali su mu istu kolibu kao i njegovim sinovima, ali nisu mu ništa dali za jelo. Sljedećeg jutra, kad se išao okupati, otac je ugledao posudu u kojoj je bilo nekoliko zrna graha. Budući da je bio jako gladan, gurnuo je glavu u posudu ali otvor je bio jako uzak tako da se zaglavio.

Ljudi su pozvali djevojku da vidi što je čovjek učinio. Djevojka je bila toliko posramljena da je skinula prsten sa ruke i neprimjetno ga stavila u posudu. Kad su ljudi razbili posudu da bi oslobodili čovjeka, djevojka je pokazala prsten i rekla da joj ga je čovjek pokušao dohvatiti jer joj je upao u posudu.

Otac je odjurio kući, pozvao sinove i rekao da mu je djevojka rekla da ne voli nikoga iz njihove obitelji.

Borba štapovima

(Vai – Sierra Leone)

Jednom je živio čovjek koji je pobjeđivao sve protivnike u borbi štapovima. Bio je tako dobar borac, da više nije mogao naći protivnika.

Budući da se nitko nije htio s njim boriti, ponudio je svoje tri krave svakome tko ga pobijedi.

K njemu je došao jedan siromašan čovjek, koji se nikada nije borio štapovima ali želio je nekako dobiti tri krave. Pomislio je:

"Sigurno mogu izdržati tri snažna udarca štapom, a kad protivnik zamahne ćetvrti put, početi ću trčati oko njega da bi izbjegao udarce i tako ću ga izmoriti."

Protivnici su stali jedan nasuprot drugoga. Siromašan čovjek je mirno stajao, a njegov protivnik je snažno zamahnuo i udario ga prvi put. Zamahnuo je ponovo i udario ga drugi put, a siromšan čovjek se nije micao.

Tada je šampion u borbi štapovima pomislio:

"Ovaj čovjek je jako miran i uopće se ne miče. Sigurno čeka da ga još jednom udarim i onda će me ubiti."

Zatim je odbacio štap i predao tri krave siromašnom čovjeku.

Riba i Plima

(Vai - Sierra Leone)

Došla je Plima i upitala Ribu:

"Kada zalazi Mjesec?"

Riba je na to rekla Plimi:

"Ma... pusti me na miru. Jako sam žedna i hoću piti."

Plima se začudila:

"Što to govoriš? Pa ti živiš u vodi! Kako onda možeš biti žedna?"

Riba tada reče:

"Došla si i pitaš kada zalazi Mjesec. Mjesec je zašao i ti si se pojavila. Tvoje pojavljivanje povezano je sa zalaskom Mjeseca, a usuđuješ se reći da ja govorim gluposti. Što sad misliš o svom pitanju?"

Pet mrtvaca na plesu

(Krio – Sierra Leone)

Jednoga dana, u selu je bila velika svečanost. Dok se sviralo i plesalo, došli su duhovi iz šume i mrtvaci su ustali iz grobova da bi sudjelovali u plesu.

U tom selu živjelo je pet mladih djevojaka koje su jako voljele muškarce. Pet mrtvaca koji su došli na ples bili su lijepo obučeni i ljudi su primijetili kako nikad prije nisu vidjeli tako lijepo odjevene muškarce.

Čim su mrtvaci došli na ples, pet mladih djevojaka ih je odmah primijetilo i sve su se zaljubile. Djevojke su cijelu noć bile u društvu mrtvaca.

Kad je svečanost završila, djevojke su odlučile da će pratiti svoje mladiće i nisu znale da su oni u stvari mrtvaci.

Djevojke su neko vrijeme hodale s mladićima i onda su četiri djevojke rekle da bi se rado vratile kući.

Mrtvaci su rekli: "Vratite se kući. Ionako ne znate kamo idemo."

Peta djevojka je rekla: "Ja se neću vratiti. Želim znati kamo idete. Na mjestu na kojem ćete vi umrijeti i ja ću umrijeti."

Njene četiri prijateljice su se okrenule i na odlasku su je molile da ide s njima. Međutim, djevojka je bila ustrajna i nije se željela vratiti.

Mrtvaci su s djevojkom nastavili put i nakon nekog vremena došli su do svojih grobova. Okrenuli su se prema djevojci i rekli: "Molimo te, vrati se kući."

Djevojka je ponovo rekla: "Idem s vama. Na mjestu na kojem ćete vi umrijeti i ja ću umrijeti."

Tada je svaki mrtvac došao do svog groba i ostali su tako stajati čekajući da djevojka ode ali ona je i dalje željela ići s njima.

Jedan od mrtvaca je zapjevao:

"Ustajem tehteh

Okrećem se tehteh

Padam kpungbuju

Dižem se yele o

Maanya, nestao sam"

Tada se njegov grob otvorio i mrtvac je nestao u njemu. I preostala četiri mrtvaca su jedan za drugim zapjevala istu pjesmu

"Ustajem tehteh

Okrećem se tehteh

Padam kpungbuju

Dižem se yele o

Maanya, nestao sam"

i djevojka je ostala sama. Tada je legla na grob svog mladića i zapjevala

"Ustajem tehteh

Okrećem se tehteh

Padam kpungbuju

Dižem se yele o

Maanya, nestala sam"

i odjednom se našla u sasvim drugom svijetu u kojem su svi bili bogati. Iz tog svijeta je bogatstvo došlo među živuće.

Mladići su nastavili put s djevojkom. Nakon nekog vremena, zastali su i upitali je: "Hoćeš li učiniti što ti kažemo?"

"Hoću", odgovorila je djevojka.

"Hoćeš li zaista učiniti što ti kažemo?", ponovo su pitali mladići.

"Hoću", odgovorila je djevojka.

Nastavili su putovanje i došli do jedne starice koja je imala veliku ranu na nozi i oko nje se širio neugodan miris.

Mrtvaci su rekli djevojci: "Isperi i previj ranu ovoj starici."

I djevojka je isprala i previla ranu.

Mrtvaci i djevojka su nastavili put i došli do blatne kaljuže.

Mrtvaci su rekli djevojci: "Popij ovu vodu."

I djevojka je popila blatnu vodu.

Zatim su stigli do grada- Bio je to veliki grad u kojem se nalazilo ogromno bogatstvo. Djevojka je tamo bila tri dana, a četvrtog dana je rekla: "Želim se vratiti u svoje selo."

"Želiš se vratiti?", pitali su je.

"Da", odgovorila je djevojka.

Mrtvaci su donijeli tri kovčega. Jedan je bio prljav i neugledan, a druga dva bila su čista i sjajna. U prljavom kovčegu nalazilo se bogatstvo, a u sjajnim kovčezima bile su opasne životinje – leopard, krokodil, lav...

Mrtvaci su rekli djevojci: "Odaberi jedan od ova tri kovčega."

Djevojka je pogledala kovčege i zamislila se. Odabrala je prljav i neugledan kovčeg, uzela ga i otišla. Mrtvaci su otpratili djevojku dio puta.

Kad je djevojka došla kući s velikim kovčegom, svi su bili sretni što se vratila. Kad su otvorili kovčeg ugledali su novac, lijepu odjeću i mnogo vrijednih stvari.

Desilo se da je uskoro u selu opet bila velika svečanost i mrtvaci su ponovo došli na ples. Djevojka je imala prijateljicu koja se na plesu zaljubila u mrtvaca i poželjela je otići s njim. Mrtvaci su je nagovarali da ostane ali djevojka je bila uporna i govorila je da želi umrijeti tamo gdje će njen mladić umrijeti.

Mrtvaci su s djevojkom otišli do grobova. Jedan za drugim zapjevali su pjesmu

"Ustajem tehteh

Okrećem se tehteh

Padam kpungbuju

Dižem se yele o

Maanya, nestao sam"

i otišli su na drugi svijet. I djevojka je zapjevala pjesmu i našla se u drugom svijetu gdje su je čekali mrtvaci s kojima je nastavila putovanje. Hodali su dok nisu došli do starice s ranom na nozi.

"Isperi previj ranu ovoj starici", rekli su mrtvaci.

"Meni govorite?", upitala je djevojka. "Od mene očekujete da isperem i previjem ovu smrdljivu ranu?"

Kad su stigli do blatne kaljuže, mrtvaci su rekli: "Popij ovu vodu."

"Zar mislite da ću ja piti ovu odurnu vodu? Nemojte me gnjaviti takvim glupostima!"

Stigli su u grad. Djevojka je ostala tri dana, a četvrtog dana je rekla da se želi vratiti kući.

Mrtvaci su ponovo donijeli tri kovčega – jedan je bio prljav i neugledan, a druga dva su bila čista i sjajna.

"Odaberi jedan od ova tri kovčega", rekli su mrtvaci.

Djevojka je voljela lijepe stvari i sve što bi je učinilo privlačnom. Zato je odabrala sjajan kovčeg, stavila ga na glavu i otišla. Mrtvaci su je otpratili dio puta.

Kad je djevojka stigla u selo, svi su bili radosni što se vratila. Djevojka je otišla svojoj prijateljici koja se vratila s neuglednim i prljavim kovčegom.

"Pogledaj moj kovčeg", rekla, "kako je samo lijep i sjajan. Potpuno je nov." Zatim je otišla kući i pozvala majku, oca, braću, sestre i sve rođake. Zatvorila je prozore i zaključala vrata.

Kad je otvorila kovčeg, izašao je krokodil i pojeo majku. Iz kovčega je iskočio leopard, a za njim lav i pojeli su djevojku i cijelu obitelj.

Ova mlada djevojka donijela je na ovaj svijet sve nevolje.

Slon i njegovi sljedbenici

(Bura - Nigerija)

Slon je krenuo u šetnju, a hijena, pas i ovan krenuli su za njim jer su htjeli biti njegovi sljedbenici. Slon im reče:

"Hodati ćemo šest dana i nećemo piti vodu"

Nakon nekog vremena, došli su do bare. Hijena tada reče:

"Idem popiti malo vode."

Ovan se odmah pobunio:

"Ne smijemo piti dok nam slon to ne kaže."

Hodali su dalje i, šestoga dana, naišli su na veliko jezero puno riba. Slon tada reče:

"Sada ćemo piti."

Najprije je pio pas, za njim hijena i na kraju ovan. Kad je slon vidio da su svi pili, došao je do jezera i popio svu vodu. Jezero je ostalo suho, a na dnu je bilo mnogo riba. Tada je slon rekao svojim sljedbenicima da donesu granje da bi zapalili vatru i ispekli ribu. Kad je vidio da su pas, hijena i ovan donijeli tek nekoliko grančica, što nije bilo dovoljno za vatru, slon je otišao u šumu i iščupao najveće drvo. Ispekli su ribu i slon reče:

"Sada ćemo jesti."

Najprije je jeo pas, zatim hijena i na kraju ovan. Kad je slon vidio da su se svi najeli, pojeo je svu preostalu ribu.

Sljedbenici su se zahvalili slonu i rekli da će sada sami nastaviti put.

Nakon nekog vremena, hijena je rekla:

"Ja ću biti vaš vođa. Hodati ćemo tri dana i nećemo ništa piti."

Putem su naišli na kalabaš u kojem je bilo malo vode i nekoliko riba. Hijena je rekla psu neka pije vodu. Pas je počeo piti, a budući da je bilo malo vode, hijena mu reče:

"Zar ćeš sam popiti svu vodu?"

Pas se udaljio od kalabaša, a hijena tada reče ovnu:

"Sada možeš ti piti."

Ovan je počeo piti, a hijena mu reče:

"Zar ćeš sam popiti svu vodu?"

Ovan se udaljio od kalabaša, a kad se hijena približila, vidjela je da u kalabašu nema više vode i ostalo je samo nekoliko riba. Tada hijena reče psu:

"Idi po granje da zapalimo vatru i ispečemo ribu."

Pas je donio nekoliko grana i ispekli su ono malo ribe što je ostalo u kalabašu. Hijena reče:

"Sada možete jesti... i ostavite nešto za mene!"

Pas i ovan su počeli jesti, a zabrinuta hijena im reče:

"Zar ćete pojesti svu ribu?"

Pas i ovan su se udaljili, a kad se hijena približila vatri, više nije ostala niti jedna jedina riba za nju.

Pas i ovan su se zahvalili hijeni i rekli da će sada sami nastaviti put.

Lukava djevojka

(Kanuri ,Sierra Leone)

Jedan čovjek imao je prekrasnu kćer koju su svi mladići voljeli zbog njene ljepote.

Jednoga dana, pojavila su se dva mladića, dva suparnika...

"Što želite od mene?", pitala je djevojka."

Mi te volimo, zato smo došli k tebi", rekli su mladići.

Djevojka je otišla ocu i rekla: "Dva mladića su me došla vidjeti."

Otac je ustao, otišao do mladića i pitao ih za razlog njihove posjete.

"Mi smo suparnici i došli smo tvojoj kćeri jer ju želimo za suprugu."

Otac je saslušao mladiće i rekao: "Idite kući prespavati, a kad se sutra vratite, vidjet ćemo tko će uzeti moju kćer za suprugu."

Sljedećeg jutra, mladići su ponovo došli: "Ovdje smo jer si nam jučer rekao da dođemo."

Otac je rekao: "Pričekajte dok na tržnici kupim odjeću, a kad se vratim čuti ćete što ću reći." Zatim je ustao, uzeo šaku školjaka kojima će platiti odjeću i otišao na tržnicu.

Kad se vratio, otac je pozvao mladiće i rekao: "Sinovi moji, vas ste dvojica, a ja imam samo jednu kćer. Kome od vas dvojice ću dati kćer za suprugu? Pogledajte ovu odjeću. Pokidat ću je na dva jednaka dijela i svakome ću dati jedan dio. Prvi od vas dvojice koji će istkati odjeću biti će suprug moje kćeri."

Zatim je pozvao kćer i rekao što je odlučio: "Uzmi ovo predivo i upredi niti za mladiće. Onaj tko prvi završi odjeću biti će tvoj suprug."

Djevojka je poslušala oca, uzela predivo i sjela pored mladića. Ali djevojka je bila lukava, a otac i mladići nisu znali da je ona već odabrala budućeg supruga. Odabrala je onog koji joj se više sviđao i njemu je upredala kratke niti, a drugom mladiću duge niti.

Kad je sunce bilo visoko na nebu, mladići još nisu završili odjeću i djevojka je nastavila upredati niti.

Kasno popodne, mladić koji je tkao odjeću kratkim nitima bio je gotov.

Kad je došao otac i rekao: "Jeste li do sada istkali odjeću?", jedan mladić je ustao i rekao: "Oče moj, pogledaj, moj dio je dovršen."

Otac je pogledao mladiće i rekao: "Sinovi moji, kad ste došli k meni i zatražili ruku moje kćeri, nisam htio biti pristran i zato sam kupio odjeću i pokidao je na dva dijela. Svakome od vas dao sam jedan dio odjeće i pozvao kćer da vam uprede niti da bi mogli istkati odjeću. Rekao sam vam da će onaj tko prvi završi tkanje odjeće dobiti moju kćer za suprugu. Jeste li to razumijeli?"

Mladići su odgovorili: "Oče, razumijeli smo da će onaj tko prvi završi tkanje odjeće dobiti tvoju kćer za suprugu, a onaj drugi je neće dobiti."

Otac je objasnio: "Ovako sam razmišljao - onaj tko prvi završi odjeću, raditi će brzo i biti će sposoban uzdržavati moju kćer, a onaj drugi sigurno neće raditi brzo i sigurno neće moći uzdržavati moju kćer."

Mladići su ustali i otišli kući. Onaj koji je prvi završio odjeću dobio je djevojku za suprugu ali niti mladići niti otac nisu znali da je lukava djevojka sama odabrala onog koji joj se više sviđao.

Kameleonovo prokletstvo

(Zulu)

Nakon što je Stvoritelj završio sa stvaranjem svega, pogledao je i rekao:
To je dobro! Vrlo dobro!"
Posebno je bio zadovoljan s ljudima. Konačno, oni su mu najviše bili nalik.

Vrijeme je prolazilo i Stvoritelj je primijetio da ljudi stalno oštećuju tijela. S vremenom bi koža zarasla ali ostali bi ožiljci. Nakon mnogo godina, tijela ljudi bila su zaista stara.
"Hm", pomislio je,"tijela ljudi se troše. Vrijeme je da im dam novu kožu."
Stvoritelj je pozvao Kameleona i rekao mu:
"Imam jedan paket kojeg moraš dati ljudima. Idi k njima, reci im da sam te ja poslao i daj im ovaj paket! U tebe imam povjerenja jer si odan i brz. Idi sada!"

U to vrijeme, Kameleon je bio brz kao munja. Sjurio se s paketom ispod ruke i zaustavio se pored rijeke da bi utažio žeđ. Međutim, upravo tada je i Zmija bila na rijeci:
"Pozdravljam te, rođače", rekla je Zmija. "Danas si u velikoj žurbi."
"Sawubona Nyoka." ["Vidim te, Zmijo" ili "Zdravo, Zmijo"] "Imam paket kojeg mi je dao Stvoritelj. Nešto za ljude." Zmija je mrzila ljude. Oni su tako uspravno hodali i često bi nagazili Zmiju ili članove njene obitelji a da to ne bi niti primijetili. Izgledalo je kao da Stvoritelj poklanja veću pažnju ljudima jer njima šalje paket, a Zmiji se to nije svidjelo i smislila je plan.
"Dragi rođače, tako se veselim što te ponovo vidim. Dođi k meni na ručak... Ali izgleda kao da ti nikad nemaš vremena... ili mi nismo dovoljno dobro društvo za tebe?"
"Oh, ne, dragi rođače Nyoka. Baš bih volio jednom k tebi doći na ručak."
"Zašto ne sada?"
"Imam zaista hitnu isporuku. Stvoritelj me hitno poslao ljudima... hmmmm... možda drugi put."
"Da, da. Jasno mi je... Hajde, hajde... Samo trči za svojim jako važnim poslom..."

Kameleon je pogledao prema suncu. Bilo je još uvijek visoko na nebu i pomislio je kako ima dovoljno vremena za isporuku paketa.
"Čekaj, rođače Nyoka! Molim te, oprosti mi. Nisam htio biti grub ili nepristojan. Rado ću poći s tobom."

Zmija je pripremila obilat ručak, a Kameleon se toliko najeo da je morao prileći. Zmija je otvorila paket i cijela obitelj se okupila.
"Pogledajte", reče Zmija, "Stvoritelj nam je poslao nove kože! Kad nam se stare kože istroše, jednostavno ćemo ih zamijeniti novima."

Zmija se tako glasno nasmijala da se Kameleon probudio. Ugledao je paket i odmah mu je bilo jasno što se dogodilo. Nikakva preklinjanja nisu pomogla i bio je jako tužan zbog načina kako je prevaren i što nije ispunio očekivanja Stvoritelja.

Od tada, kad zmije ostare, one zamijene kožu, a kameleoni se još uvijek skrivaju pred Stvoriteljem krećući se tako sporo da ih se jedva može primijetiti. A ljudi? Ljudi ne vole zmije i u većini slučajeva, kad ih spaze, dobro ih izbatinaju.

http://drumtidam.info/