Smatra se da svi bogovi i sva živa bića vode porijeklo iz vrela okeana, koji je opasao svijet, a da je Tetija bila majka sve njegove djece.
Međutim orfičari pričaju o tome da se crnokriloj boginji noći, pred kojom i sam Zevs osjeća strah, udvarao Vjetar, pa je ona snijela srebrno jaje u utrobi Mraka iz kojeg se izlegao Eros, koji je pokrenuo svijet iz mirovanja. Eros je je bio hemafrodit i imao je četiri glave (jednu teleću, jednu lavlju, jednu zmijsku i jednu ovnujsku) i zlatna krilca na leđima. Noć je živjela sa njim u pećini, nadjenuvši mu imena Erikepaj (onaj koji se hrani vrijesom) i prikazivala se u triadi kao Noć, Red i Pravda. Ispred pećine je sjedila neizbježna majka Rea, udarajući u brončani doboš, skrećući pažnju ljudi na svoja proročanstva. Eros je stvorio zemlju, nebo, Sunce, Mjesec, ali je Trojna boginja vladala svijetom, sve dok njezin skiptar nije preuzeo Uran.
Orfički mit je verzija sa utjecajem mističke doktrine o ljubavi (Eros) i teorije o odnosu polova. Srebrno jaje koje je snijela Noć jeste mjesec, jer je srebro mjesečev metal. eros ili Fan je bog sunca, kojeg su orfici učinili simbolom svjetlosti, a njegove četri glave u vidu simboličkih životinja predstavljaju godišnja doba. Neki su čak Erosa poistovjećivali sa transcedentnim bogom Iaom: Zevs (ovan) Proljeće; Helios (lav) Ljeto; Had (zmija) Zima; Dionis (bik) Nova godina. Prenošenje skiptra noći na Urana prati prodiranje patrijarhata.
OLIMPIJSKI MIT O STVARANJU SVIJETA
Na početku stvaranja, uzdigne se Majka Zemlja (Gea) iz Haosa i rodila u snu Urana. Gledajući je s ljubavlju sa planine, Uran prosu plodnu kišu na njezine tajne pukotine, i ona porodi travu, cvijeće i drveće, zajedno sa zvjerinjem i pticama. Ova kiša učini da poteku rijeke i da se šupljine ispune vodom, te tako nastadoše mora i jezera. Njezina prva djeca bila su poluljudi – storuki džinovi Brijarej, Gig i Kot. Zatim se pojaviše i tri jednooka kiklopa, koji su bili graditelji džinovskih zidova i majstori kovači, najprije u Trakiji, a kasnije na Kritu i u Zikiji. Kiklopi su živjeli u vulkanskim grotlima Etne sve dok ih Apolon nije poubijao da bi osvetio smrt Asklepija.
Ovaj patrijarhalni mit o Uranu prihvaćen je tek u vriejme olimpijskog religioznog sistema. Uran, čije ime znači “nebo”, zauzeo je, izgleda, položaj prvoga Oca pošto je poistovijećen sa indoiranskim pastirskim božanstvom Varunom, jednim arijskim muškim trojstvom. Njegovo grčko ime je oblik muškog roda od Ur-ana “kraljica planina”, “kraljica ljeta”, “kraljiva vjetrova” ili “kraljica divljih volova”. Uranova ženidba s Majkom Zemljom je u prenesenom značenju predstavljeno doseljavanje Helena u Sjevernu Grčku, koji su starosjedioce također smatrali Varuninom djecom, iako su Veliku Majku, počeli smatrati i njegovom majkom.
PELAŠKI MIT O STVARANJU SVIJETA
U početku bijaše sveopšti haos iz kojeg gola izađe boginja Eurinoma. Ali, kako nije našla ništa čvrsto na što bi stala, odvoji vodu od neba i poče plesati na talasima. Plesala je tako krećući se prema jugu, a vjetar koji je pri tome stvarala, učini joj se kao nešto novo i naročito – kao nadahnuće za stvaranje. Okrećući se oko sebe, ona dohvati sjeverni vjetar, protrlja ga rukama i gle čuda! Pojavi se velika zmija Ofion. Da bi se zagrijala, Eurnoma poče da igra sve žešće i žešće, što kod Ofiona izazva seksualnu želju, pa on obavi njezine božanske udove i spoji se s njom. Tako Eurinoma zatrudni i uze po tome lik golubice i, ležeći na talasima jedno vrijeme, snese sveopšte jaje. Ofion, zaljubljeno gledajući svoje potomstvo, obavi se oko jajeta i poče da ga zagrijava sve dok se ono nije rasprsnulo i iz njega nisu izašla Eurinomina djeca –sve što postoji: Sunce, Mjesec, planete, zvijezde, zemlja sa svojim planinama, rijekama, drvećem, biljakama i životinjama. Eurinoma i Ofion odlučiše započeti zajednički život na Olimpu, koji je ujedno i postao mjesto njihovih sve češćih bračnih razmirica. Naime Ofion je stalno omalovažavao svoju suprugu, hvališući se da zapravo samo njemu pripada zasluga za stvaranje svemira. Ne mogavši više izdržati Eurinoma ga prignječi petom, izbi mu sve zube i posla ga u mračno podzemlje da tamo čami zauvijek. Ostavši sama, odluči se posvetiti daljnjem dotjerivanju svoje tvorevine. Tako stvori sedam planetarnih sila i nad svakom od njih postavi po jednu Titanku i Titana – Teu i Hiperiona za Sunce, Fojbu i Atlanta za Mjesec; Dijonu i Krija za Mars; Metidu i Koreja za Merkur; Temidu i Eurimedonata za Jupiter; Tetidu i Okeana za Veneru; Reu i Krona za Saturn.
Prvi čovjek bijaše Pelazg, praotac svih Pelazga; on je iznikao iz zemlje Arkadije, a za njim nikoše još neki. Pelazg ih nauči da grade kolibe, da se hrane žirom i da od svinjske kože šiju tunike kakve još nose siromašni ljudi u Euboji i Fokidi.
1. Ovaj mit proizišao je iz prastarog vjerskog sistema u kojem nije bilo ni bogova, ni sveštenika, nego je postojala samo sveopšta boginja i njezine sveštenice, pošto je žena bila vladajući pol, a muškarci samo njezine preplašene žrtve. Očinstvo praktično nije ni postojalo, a oplođenje žene se pripisivalo vjetru, a moglo da je da uslijedi i slučajnim gutanjem insekta; smatralo se da žena može da se oplodi ako jede grah. Nasljedstvo je prenošeno isključivo po majčinoj liniji, dok se zmija smatrala za reinkarnaciju iz mrtvih. Eurinoma (“velika lutalica”) bio je naziv za boginju vidljivog Mjeseca; njezino sumersko ime bilo je Jahu (“uvažena golubica”), naziv koji je prešao na Jehovu kao tvorca.
2. Ofioni ili Borej je zmija tvorac – tzv. Demijurg. Pojavljuje se i u Egipatskim i u Hebrejskim mitovima, a u ranoj umjetnosti Sredozemlja boginja se stalno pojavljuje u njegovoj pratnji. Pelazgi, narod rođen od zemlje, tvrdili su za sebe da su nastali su od njegovih skrhanih zuba. Porijeklom su najvjerovatnije neolitski ljudi, u Grčku dospojeli iz Palestine oko 3500.g pr. Kr. a sedamsto godina kasnije su ih tu zatekli indoevropski Heleni.
Nema komentara:
Objavi komentar