ginja. Ni bogovi ni ljudi nisu joj mogli odoljeti. Osim toga, imala je više pomoćnika i pomoćnica: Harite, boginje ljupkosti i ljepote, Hore, boginje godišnjih doba, Peitu, boginju udvaranja i ljubavnog nagovora, Himena, boga ženidbe, i najzad, Erosa, mladog boga ljubavi, čijim se strijelama nije moglo umaći. Budući da ljubav u životu bogova i ljudi ima važnu ulogu, Afrodita je bila jako cijenjena. Onaj tko joj je iskazivao počasti i prinosio žrtve mogao je biti siguran u njenu naklonost. Samo, bila je pomalo nestalna, a sreća koju je pružala često i prolazna Kiparu Pigmalionu je tako oživjela mramorni kip u koji se on bio zaljubio. Svoje ljubimce štitila je na bojištima, u morskim olujama i od spletaka neprijatelja dok je bojažljivogNarcisa, koji je prema kleveti ljubomornih nimfi prezreo njene darove, dovela dotle da se zaljubio u samog sebe i na kraju počinio samoubojstvo. Ali, začudo, sama nije imala sreće u ljubavi: naime, nije znala kako trajno zadržati svoje ljubavnike. Ni brak joj nije bio sretan. Zeus joj je odredio za muža najneuglednijeg boga, hromog i vječito oznojenog božanskog kovača Hefesta. Kao naknadu za to tražila je utjehu kod boga rata Aresa, s kojim je imala petoro djece (Erosa, Anterosa, Dima, Foba i Harmoniju), zatim kod boga vina Dionisa (s kojim je imala sina Prijapa), a uz ostale i kod boga trgovine Hermesa; štoviše, utjehu je tražila i kod običnih smrtnika, dardanskog kralja Anhiza, kojem je rodila sina Eneju, i kod lijepog Adonisa, strastvenog lovca, za kojeg je od Zeusa izmolila besmrtnost. Od njenih uplitanja u burne događaje svijeta mitova najdalekosežnije je posljedice imala njena naklonost prema sinu trojanskog kralja Priama, mladome Parisu. Kao nagradu za to što joj je u sporu sa boginjama Herom i Atenom dao prvenstvo u ljepoti obećala mu je najljepšu od svih smrtnih žena. Ta žena, po nepodijeljenom mišljenju bogova i ljudi, bila je Helena iz Arga, žena spartanskog kralja Menelaja. Afrodita je pomogla Parisu da Helenu odvede u Troju. Menelaj se nije htio odreći svoje žene i tražio je da mu se vrati. Kako je Paris to odbio, Menelaj je uz pomoć svog brata Agamemnona, moćnog mikenskog kralja, podigao sve ahejske kraljeve u kazneni pohod protiv Troje. Pod Agamemnonovim vodstvom otplovilo je sto tisuća Ahejaca preko mora i napalo Troju. Afrodita je pomagala Trojancima, ali borba nije bila njena jača strana. Bilo je, na primjer, dovoljno da je okrzne koplje ahejskog vojskovođe Diomeda pa da plačući uzmakne sa bojišta. U strašnom desetogodišnjem ratu, u kojem su sudjelovali svi tadašnji junaci i gotovo svi bogovi, Paris je na kraju poginuo, a nakon njegove smrti pala je i Troja.
ponedjeljak, 22. veljače 2010.
Afrodita
boginja ljubavi i ljepote, najljepša boginja antičkih mitova Njeno porijeklo je nejasno. P rema Homeru, bila je kći najvišeg boga Zeusa i boginje kiše Dione, a prema Hesiodu, rodila se iz morske pjene, koju je oplodio bog neba Uran, i izašla iz mora na otok Cipar. Bilo kako bilo, Afrodita je, zahvaljujući svojoj ljepoti i čarolijama kojima je vladala, postala jedna od najmoćnijih boginja. Ni bogovi ni ljudi nisu joj mogli odoljeti. Osim toga, imala je više pomoćnika i pomoćnica: Harite, boginje ljupkosti i ljepote, Hore, boginje godišnjih doba, Peitu, boginju udvaranja i ljubavnog nagovora, Himena, boga ženidbe, i najzad, Erosa, mladog boga ljubavi, čijim se strijelama nije moglo umaći. Budući da ljubav u životu bogova i ljudi ima važnu ulogu, Afrodita je bila jako cijenjena. Onaj tko joj je iskazivao počasti i prinosio žrtve mogao je biti siguran u njenu naklonost. Samo, bila je pomalo nestalna, a sreća koju je pružala često i prolazna Kiparu Pigmalionu je tako oživjela mramorni kip u koji se on bio zaljubio. Svoje ljubimce štitila je na bojištima, u morskim olujama i od spletaka neprijatelja dok je bojažljivogNarcisa, koji je prema kleveti ljubomornih nimfi prezreo njene darove, dovela dotle da se zaljubio u samog sebe i na kraju počinio samoubojstvo. Ali, začudo, sama nije imala sreće u ljubavi: naime, nije znala kako trajno zadržati svoje ljubavnike. Ni brak joj nije bio sretan. Zeus joj je odredio za muža najneuglednijeg boga, hromog i vječito oznojenog božanskog kovača Hefesta. Kao naknadu za to tražila je utjehu kod boga rata Aresa, s kojim je imala petoro djece (Erosa, Anterosa, Dima, Foba i Harmoniju), zatim kod boga vina Dionisa (s kojim je imala sina Prijapa), a uz ostale i kod boga trgovine Hermesa; štoviše, utjehu je tražila i kod običnih smrtnika, dardanskog kralja Anhiza, kojem je rodila sina Eneju, i kod lijepog Adonisa, strastvenog lovca, za kojeg je od Zeusa izmolila besmrtnost. Od njenih uplitanja u burne događaje svijeta mitova najdalekosežnije je posljedice imala njena naklonost prema sinu trojanskog kralja Priama, mladome Parisu. Kao nagradu za to što joj je u sporu sa boginjama Herom i Atenom dao prvenstvo u ljepoti obećala mu je najljepšu od svih smrtnih žena. Ta žena, po nepodijeljenom mišljenju bogova i ljudi, bila je Helena iz Arga, žena spartanskog kralja Menelaja. Afrodita je pomogla Parisu da Helenu odvede u Troju. Menelaj se nije htio odreći svoje žene i tražio je da mu se vrati. Kako je Paris to odbio, Menelaj je uz pomoć svog brata Agamemnona, moćnog mikenskog kralja, podigao sve ahejske kraljeve u kazneni pohod protiv Troje. Pod Agamemnonovim vodstvom otplovilo je sto tisuća Ahejaca preko mora i napalo Troju. Afrodita je pomagala Trojancima, ali borba nije bila njena jača strana. Bilo je, na primjer, dovoljno da je okrzne koplje ahejskog vojskovođe Diomeda pa da plačući uzmakne sa bojišta. U strašnom desetogodišnjem ratu, u kojem su sudjelovali svi tadašnji junaci i gotovo svi bogovi, Paris je na kraju poginuo, a nakon njegove smrti pala je i Troja.
ginja. Ni bogovi ni ljudi nisu joj mogli odoljeti. Osim toga, imala je više pomoćnika i pomoćnica: Harite, boginje ljupkosti i ljepote, Hore, boginje godišnjih doba, Peitu, boginju udvaranja i ljubavnog nagovora, Himena, boga ženidbe, i najzad, Erosa, mladog boga ljubavi, čijim se strijelama nije moglo umaći. Budući da ljubav u životu bogova i ljudi ima važnu ulogu, Afrodita je bila jako cijenjena. Onaj tko joj je iskazivao počasti i prinosio žrtve mogao je biti siguran u njenu naklonost. Samo, bila je pomalo nestalna, a sreća koju je pružala često i prolazna Kiparu Pigmalionu je tako oživjela mramorni kip u koji se on bio zaljubio. Svoje ljubimce štitila je na bojištima, u morskim olujama i od spletaka neprijatelja dok je bojažljivogNarcisa, koji je prema kleveti ljubomornih nimfi prezreo njene darove, dovela dotle da se zaljubio u samog sebe i na kraju počinio samoubojstvo. Ali, začudo, sama nije imala sreće u ljubavi: naime, nije znala kako trajno zadržati svoje ljubavnike. Ni brak joj nije bio sretan. Zeus joj je odredio za muža najneuglednijeg boga, hromog i vječito oznojenog božanskog kovača Hefesta. Kao naknadu za to tražila je utjehu kod boga rata Aresa, s kojim je imala petoro djece (Erosa, Anterosa, Dima, Foba i Harmoniju), zatim kod boga vina Dionisa (s kojim je imala sina Prijapa), a uz ostale i kod boga trgovine Hermesa; štoviše, utjehu je tražila i kod običnih smrtnika, dardanskog kralja Anhiza, kojem je rodila sina Eneju, i kod lijepog Adonisa, strastvenog lovca, za kojeg je od Zeusa izmolila besmrtnost. Od njenih uplitanja u burne događaje svijeta mitova najdalekosežnije je posljedice imala njena naklonost prema sinu trojanskog kralja Priama, mladome Parisu. Kao nagradu za to što joj je u sporu sa boginjama Herom i Atenom dao prvenstvo u ljepoti obećala mu je najljepšu od svih smrtnih žena. Ta žena, po nepodijeljenom mišljenju bogova i ljudi, bila je Helena iz Arga, žena spartanskog kralja Menelaja. Afrodita je pomogla Parisu da Helenu odvede u Troju. Menelaj se nije htio odreći svoje žene i tražio je da mu se vrati. Kako je Paris to odbio, Menelaj je uz pomoć svog brata Agamemnona, moćnog mikenskog kralja, podigao sve ahejske kraljeve u kazneni pohod protiv Troje. Pod Agamemnonovim vodstvom otplovilo je sto tisuća Ahejaca preko mora i napalo Troju. Afrodita je pomagala Trojancima, ali borba nije bila njena jača strana. Bilo je, na primjer, dovoljno da je okrzne koplje ahejskog vojskovođe Diomeda pa da plačući uzmakne sa bojišta. U strašnom desetogodišnjem ratu, u kojem su sudjelovali svi tadašnji junaci i gotovo svi bogovi, Paris je na kraju poginuo, a nakon njegove smrti pala je i Troja.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar