Tanat ili Tanatos u grčkoj mitologiji bog je smrti, a ujedno i njezina personifikacija. U psihoanalizi, tanatos je volja za smrću kao antonim erosu kao volji za životom. U rimskoj mitologiji je zvan Mors.
U ranom mitološkom prikazivanju, bio je moćno ilustriran oružan mačem, s čupavom bradom i bijesnim licem. Njegov su dolazak pratile bol i tuga. Poslije je Tanatos prikazivan na ljepši način, kao prekrasan mlad čovjek, a brojni su ga rimski sarkofazi prikazivali kao krilata dječaka, slična Erosu. Tanatosa su onda prikazivali kao mlada čovjeka s crnim krilima i ugašenom ili napola ugašenom bakljom. Često je bio u društvu sa svojim bratom, bogom sna Hipnom.
Ima srce od željeza i crna, ledena krila, a često ga se prikazivalo kako nosi leptira. Tanatos je sin Ereba, Tame i Nikte, Noći, brat Hipna, Sna.
Tanatos kao bog smrti ne zna za sućut ili milosrđe. Kad bi osobi došao dan smrti (određen sudbinom) Tanatos bi doletio do nje, ugrabio joj dušu i predao je Hadu.
Samo su dva puta ljudi izigrali Tanatosa: Heraklo ga je svladao i preoteo mu dušu Admetove žene Alkestide, a Sizif ga je vezao i i zatvorio u željeznu bačvu ili u podrum. Zeus je naredio Aresu da ga oslobodi jer su ljudi prestali bogovima prinositi žrtve. Druga inačica mita govori da ga je gnjevni Ares sam oslobodio jer više nije mogao uživati u krvoproliću bitaka budući da nitko nije umirao.
Na Zeusovu su zapovijed Hipno i Tanatos odnijeli Sarpedonovo tijelo s bojišta.
Pan u grčkoj mitologiji bog je pastira, stada, njiva, šuma, polja odnosno "paše i stoke", njihov zaštitnik i zaštitnik lovaca, stoga ga se naziva i zaštitnikom prirode. Osim toga ljubitelj je glazbe i najbolji plesač među bogovima. Pan je prema većini izvora sin nimfe Driope i boga Hermesa. Panov je pandan u rimskoj mitologiji Faun.
Panovo štovanje počelo je u Arkadiji koja je bila i ostala prijestolnica njegova kulta. Arkadijski su lovci znali bičevati i kažnjavati njegov kip ako bi bili razočarani lovom.
Uvođenje Panova kulta primjerice u Ateni ima povijesnu potvrdu u poznatom događaju iz kojeg se vidi koliko su Grci vjerovali u svoje mitove. Prije maratonske bitke Atenjani su poslali Filipida da otrči u Spartu i zatraži pomoć, no Filipid je na putu susreo Pana. Za Pana je rečeno u himni u Hermesovu čast da je imao kozje noge, dva roga, bio bučan i nasmijan, što ukazuje na to da je Hermes bio poprimio obličje ne smrtnika nego jarca. Križanci poput Pana ili su odraz zbrke slojeva ili preobrazbe kralja u svetu životinju. Čini se da je Pan zapravo primitivniji oblik onoga arkadijskog boga stada od koga se razvio i Hermes. Pan je jedino božanstvo za koje se vjerovalo da je smrtan.
Kad je, za vrijeme vladavine cara Tiberija, egipatski Tamus plovio prema Italiji, tri puta čuo je glas koji mu je naložio da poruči svima da je veliki Pan mrtav. Zbog toga je u srednjem vijeku, u raznim teološkim razmatranjima, taj veliki Pan izjednačen sa Sotonom ili Kristom. Njegov se kult proširio po cijelom grčkom tlu jer se vjerovalo da je pomogao Atenjanima da pobijede na Maratonu.
Dok je Hermes čuvao u Arkadiji stada nekog smrtnika, ugledao je lijepu nimfu Driopu, i poželio je njezinu ljubav. Plod te ljubavi bilo je čudesno dijete. Već kao beba rodio se s kozjim nogama, rogat i bradat. Njegov izgled toliko je uplašio njegovu majku da ju je obuzeo dotada nezapamćen strah, pa se takav strah još i danas naziva panični strah.
Stari su Grci također vjerovali da strah i uznemirenost izaziva Pan svojim izgledom, ali i svojom pojavom plašio je ljude tj. izazivao paniku, pa je po njemu nastala riječ panika. Naime, nimfa Driopa, Panova majka, jednostavno je pobjegla glavom bez obzira i ostavila malog Pana samog.
No, otac Hermes ostao je hladne glave, obradovao se i prihvatio sina takvog kakav je, uvio ga u zečju kožu te ga poveo sa sobom na Olimp i ponosno ga pokazao bogovima. Na Olimpu bogovi toliko su se smijali i rugali Panovu izgledu da je nesretnik jednostavno pobjegao iz obilja i sigurnosti Olimpa u mračne i opasne arkadijske šume.
Katkad ga se smatra i Zeusovim sinom. Usto postoji i inačica da je Antinoj zaveo Penelopu pa ju je Odisej vratio ocu Ikaru te je u Mantiniji u Arkadiji rodila Hermesu Pana.
U nekim se izvorima kao majka javlja i Kalista, potom Eneida ili Tibrida ili Penelopa koju je posjetio u ovnovljevu obliku ,a čak i Odisejeva Penelopa (postoji i inačica da je otac jedan od njezinih prosaca). Prema nekim izvorima, Pan je Eterov i Eneidin sin ili ga se smatra sinom Urana i Geje.
Provodio je veseo i bezbrižan život, osobito na visovima i gorskim vrhuncima. Pan je, skriven od svih, odrastao u tim šumama čuvajući stada, svirao je na fruli i povremeno boraveći u društvu satira i nimfi. Tako se i danas instrument Panova frula naziva po njemu.
Kako je svirao pučke napjeve na svojoj drvenoj svirali, a kako su ga mnogi i hvalili da mu je svirka lijepa i ugodna, Panu su hvale udarile u glavu. Tako se Pan stao na sve strane hvaliti da je on bolji glazbenik i od samog Apolona, boga glazbe. I kralj Mida volio je pobjeći iz svoje palače i razmišljati u miru šume gdje je često Pan svirao na svojoj fruli. Koliko su hvale Panu udarile u glavu vidi se u natjecanju] između njega i Apolona. Apolona su sa svojom lirom proglasili pobjednikom, a kralj Mida presudio je u korist Pana što je naljutilo Apolona. Za kaznu ga je "nagradio" magarećim ušima, a on je to pokušao sakriti krunom tako napravljenom da mu je sakrivala uši.
Pan je volio biti i u društvu Dioniza, boga vina, te je uživao u njegovim veselicama. Drugi bog čije je Pan društvo obožavao bio je bog Apolon kojeg je Pan poučio tajnama proricanja iako je znao da će kasnije Apolon utemeljiti proročište u Delfima koje će biti suparničko njegovu proročištu u Arkadiji.
Pan je bio vrlo sklon smrtnim ljudima, a najviše je volio pastire kojima je čuvao stada od svih opasnosti. Pan je bio živahan, okretan, hitar i prijetvoran. Mnogo pomogao u borbi između bogova s Olimpa i Titana. Tijekom rata s Titanima grčki bogovi bili su prisiljeni povući se u jednom trenutku. Kako bi se spasili, svaki od njih morao je promijeniti svoj oblik. Tada je Pan skupljao dijelove Zeusa koji je nastradao u borbi, a to je toliko dirnulo Zeusa da mu je dao mjesto među zvijezdama. Tako danas horoskopski znak Jarca označava ovaj događaj, odnosno nastao je upravo po Panu.
Pan je bio izuzetno opasan i nasilan ako bi se ga iznenada probudilo iz sna. Neopreznost su mnogi platili time što ih je, u trenutku kada bi ga probudili, obuzeo paničan strah. Tako su godine 490. pr. Kr. perzijski vojnici neoprezno probudili Pana iz sna jurišajući na položaje Atenjana, a prema drugoj inačici, Pan je pomagao Atenjanima svojevoljno. Pana je to toliko razbjesnilo da je zaurlao na perzijske vojnike koje je uhvatio panični strah te su oni u paničnom strahu napustili bojište. Atenski vojnici u jednoj pećini nedaleko od Maratona podigli su Panu svetište u znak zahvalnosti.
Mnogi mitološki izvori govore o mnogim Panovim ljubavnim jadima. Pan se zaljubio u nimfu Pitiju, no, kada ga je vidjela, ona se od straha pretvorila u omoriku.
Potom se zaljubio u nimfu Siringu, no, ona se opet od straha odlučila za skok u močvaru i ondje se pretvorila u trstiku. Naklonost je jedino dobio od nesretne nimfe Eho, kojoj pak ljubav nije uzvratio Narcis, no i ona ga je na kraju odbila. Pan je naredio sljedbenicima da je ubiju te su je raskomadali po cijeloj Zemlji. Božica Geja primila je Ehine dijelove. Prema nekim inačicama imali su dijete Jambu.
Dafnis je bio sin boga Hermesa i sicilske nimfe. Osim Apolona, u njega se zaljubio i Pan, njegov polubrat, koji ga je naučio svirati.
Pan je imao djecu sličnu njemu, koja su zvana Panejidi. To su bila sedmorica šumskih duhova, koji su pratili Dioniza i satire.
Prema grčkom povjesničaru Plutarhu,Pan je jedini grčki bog koji je mrtav. Za vrijeme vladanja cara Tiberija, vijest o Panovoj smrti došla je do Tama, mornara na putu u Italiju, kod otočja Paksi. Zazvao ga je božanski glas i rekao mu, kad stigne do Paloda (nerazjašnjenog mjesta), da proglasi svima da je veliki bog Pan mrtav.
Robert Graves smatra da je moguće da je došlo do nerazumijevanja pri dozivanju te da je bilo rečeno kako je tamuz (hebrejski mjesec) mrtav iliti na zalasku, a ne veliki Pan. Tomu u prilog ide i činjenica da su stoljeće poslije, u Pauzanijevo vrijeme, još postojala svetišta i hramovi Panu u čast.
Nimfe u grčkoj mitologiji snage su prirode utjelovljene u polubožanske mlade žene. Žive vrlo dugo, otprilike 100 000 godina. Nimfe su prikazivane kao prekrasne mlade žene. Povezane su s božanstvima - Artemidom, Apolonom, Dionizom te s Panom i Hermesom. Često su bile mete požudnih satira. Bile su ljubavnice mnogih bogova - Zeusa, Apolona, Posejdona, a također i smrtnika - Minosa, Sizifa i Odiseja. Živjele su u prirodi, u planinama, rijekama, izvorima, dolinama itd.
Zemljane nimfe
Alseide - nimfe dolina i gajeva; voljele su plašiti putnike Napeje - nimfe dolina s drvećem i gajeva; stidljive ali vesele, povezivane s Artemidom Aulonijade - nimfe pašnjaka; često u Panovu društvu; Euridika je bila ova vrsta nimfe Lejmakide ili Lejmonijade - nimfe livada Oreade - nimfe gorja i planina; Artemidine družice Minta - nimfa rijeke Kokit Hesperide - nimfe u svome izoliranu vrtu jabuka Hamadrijade - nimfe hrasta Drijade - nimfe drveća i šuma Melije - nimfe jasena Leuka - nimfa bijele jasike Epimelijade - nimfe jabuka, zaštitnice ovaca
Vodene nimfe
Helejade - nimfe fenova Okeanide - nimfe oceana, slane vode Nereide - nimfe mora, pogotovo Sredozemlja Najade - nimfe slatkih voda Plejade - nimfe, kćeri Okeanide Plejone i Atlanta Sirene - nimfe s glavom djevojke i tijelom ptice, morske nimfe
Ostale nimfe Korikijske nimfe - nimfe koričkih izvora Lampade - nimfe podzemlja Muze - nimfe i božice umjetnosti i znanosti Helijade - sestre Helijeva sina Faetonta, neutješne zbog njegove smrti na Helijevim kolima Hijade - nimfe, Hijove sestre, zvijezde i sestre Plejada Lamuzidijske nimfe - Lamusove kćeri i Dionizove dojilje Jonske nimfe - nimfe koje su liječile bolesti Menade - lude nimfe, Dionizove pratilje Silfe - nimfe zraka Apsare - nimfe neba
Morfej u grčkoj mitologiji bog je snova, sin boga Hipna, boga spavanja i njegove majke Nikte, božice noći, vođa bogova snova.
Morfej šalje slike ljudskih bića u snove i vizije, odgovoran je za oblikovanje snova ili oblikovanje bića koja nastanjuju snove. Javljao se ljudima u snu, gdje je mogao poprimiti oblik bilo kojeg čovjeka. Morfej ima vlastiti lik jedino kad se odmara. I Grci i Rimljani prikazivali su ga kao mladića s malim krilima na sljepoočicama, redovito u pratnji braće.
Morfej, kao oblikovatelj snova, ima dva brata: Fobetora, koji stvara strašne snove i Fantasa, koji stvara irealne snove. Morfeju se još pripisuju i posebne odgovornosti vezane uz snove kraljeva i mitoloških junaka. Iako trojica braće zajedno vladaju carstvom snova, zbog vlastitih odgovornosti Morfej se smatra glavnim među njima. Prema Ovidijevim Metamorfozama, Morfej je u snovima odgovoran za stvaranje ljudskih likova, dok su njegova braća Fobetor i Fantas odgovorna za pojavljivanje životinja i nepokretnih predmeta, odnosno neživog.
Bog koji je uspavao i samog Zeusa je vjerojatno Morfej, kako spominje Homer.
Moire ili Mojre božice su sudbine, usuda, tri sestre Suđenice, tri kćeri Zeusa i Temide ili Nikte, a neki izvori tvrde - Ananke. Njihov su pandan u rimskoj mitologiji Parke, a u nordijskoj Norne.Suđenice su držale nit života, a i bogovi su ih se bojali - delfijska proročica rekla je da je i Zeus pod njihovom moći. Protiv Mojra čovjek je bio nemoćan, a isto tako njima su podređeni bogovi, jer "i nad njima vlada sudbina". Suđenice su se pojavljivale prve tri noći djetetova života da bi odredile kakav će taj život biti. Imale su najveću moć u Helena.KlotaKlotho (grč. Κλωθώ = "predilica")Započinje presti nit života, tj. određuje rođenje. Njezin je pandan u rimskoj mitologiji Nona.LahezaLahesis (grč. Λάχεσις = "raspoređivač")Prede nit, tj. čuva život. Njezin je pandan u rimskoj mitologiji Decima
AtropaAtropos (grč. Ἄτροπος = "neumoljiv, neizbježan") ili AisaKida nit, određuje smrt. Njezin je pandan u rimskoj mitologiji Morta.
Leta u grčkoj mitologiji kći je Titana Keja i njegove žene Febe, majka Zeusove djece - Apolona i Artemide. Letin je pandan u rimskoj mitologiji Latona.
Kad je božica Hera saznala da Leta nosi djecu njena muža Zeusa, bila je bijesna i ljubomorna te se odlučila osvetiti tako što nije dopustila Leti da ostane na čvrstoj zemlji (kopnu ili otoku) i Leta je bila prisiljena tražiti gdje će roditi. Dok ju je gonila zmija Piton s glavom zmaja koju je na nj poslala Hera, Leta je naišla na novostvoreni otok Del koji je plutao na vodi i nije bio ni kopno niti otok, a bio je okružen labudovima. Kad je kročila na nj, dvije su stijene izronile iz morskih dubina; jedna je zaustavila kretanje otoka, a druga stala zmiji na put. Zatim je Leta na gori Kintu rodila blizance - sina Apolona i kćer Artemidu. Poslije je Zeus prikovao Del za dno oceana da više ne pluta, a otok je postao posvećen Apolonu.
Hera je otela Ilitiju, boginju rađanja, da bi spriječila Letu od porođaja. Ostali su bogovi prevarili Heru tako što su joj ponudili ogrlicu od jantara dugačku 8 metara, a boginja je uspjela pobjeći. Legenda kaže da je Artemida rođena prva, a potom je pomogla majci da porodi njezina brata Apolona.
Hestija u grčkoj mitologiji božica je srca, ognjišta i doma; Kronova i Rejina kći. Hestijin je pandan u rimskoj mitologiji Vesta, zaštitnica grada Rima. Hestija je Zeusova, Posejdonova, Hadova, Demetrina i Herina sestra, najstarija od tri Rejine i Kronove kćeri. Izvorno je bila jedna od dvanaest olimpskih bogova, ali svoje je mjesto dala u korist Dionizu koji će čuvati svetu olimpsku vatru. Odmah nakon rođenja, Kron je progutao svoju djecu zbog proročanstva svojih roditelja da će ga njegovo dijete svrgnuti. Kron nije uspio progutati Zeusa kojeg je skrila njegova majka. On je na posljetku natjerao Krona da povrati svu djecu te ga je svrgnuo. Hestiju je Reja prva rodila, a Kron ju je posljednju povratio, stoga se za nju kaže da je prva i posljednja, najvažnija i najbeznačajnija, najstarija i najmlađa. Posejdon i Apolon htjeli su je za ženu, ali ona se pred Zeusom zaklela da će ostati djevicom te je ostala živjeti u Zeusovu srcu. U homerskoj himni navodi se da je živjela u Delfima, a oni su bili srce i središte svih Helena, stoga u obama slučajevima ostaje božica srca.
