nedjelja, 28. veljače 2010.

Erinije


Erinije ili Eumenide u grčkoj mitologiji boginje su osvete i prokletstva, koje stanuju u podzemlju. Eshil ih smatra Niktinim, a Sofoklo Skotovim i Gejinim kćerima. U orfičkim su himnama njihovi roditelji naznačeni kao Had i Perzefona, jer su oni vladari podzemlja. Euripid piše da su bile tri, a potonji autori navode i imena: Alekta, Megera i Tizifona. Hrvatski naziv za njih jest Srde, a njihov su pandan u rimskoj mitologiji Furije (lat. Furiae ili Dirae). Katkad su bile znane kao pomirljive Eumenide ("dobrohotne").

Erinije su se rodile iz kapi krvi boga neba Urana kad ga je kastrirao njegov sin Kron. Iz krvi su rođeni i Giganti, koji su htjeli svrgnuti bogove, te lijepe nimfe Melije. Njihova je glavna zadaća bila progoniti počinitelje zločina u kojima je pala krv i one koji su nasilno prekršili neotuđiva čovjekova prava. Uglavnom su kažnjavale zločine unutar obitelji. Od njih se nigdje nije moglo pobjeći. Svaka je vlast prema njima bila nemoćna. Čak su ih se i bogovi bojali. Stajale su i na strani pravilnosti stvari - Heraklit je rekao da bi spriječile Helija ako bi primjerice odlučio promijeniti putanju Sunca na nebu.

Erinije su povezivane s Nemezidom i nametale su pravednu ravnotežu u ljudskim odnosima. Isprva je božica Nika imala tu ulogu, kao donositeljica pravedne pobjede. Kad nisu opsjedale zemaljske žrtve, živjele su u Tartaru gdje su mučile proklete duše.

Iako su Erinije obično opisivane kao djevice, postoji priča o tome da je jedna od njih s Borejem, bogom vjetra, rodile četiri besmrtna čarobna konja, koje su poklonile Aresu.

Eros

Eros u grčkoj mitologiji bog je ljubavi, strasti i seksualne požude i sama ljubav. Pojedini izvori pišu da je sin Afrodite i Aresa ili Hefesta, a ostali da je primordijalno utjelovljenje životvorne snage koja se rodila iz prvobitnog Kaosa. Njegov je pandan u rimskoj mitologiji Kupidon.
Erosa su prikazivali kao mladog i krilatog dječaka sa spremnim lukom i strijelama koje bi odaslao u srca smrtnika ili bogova. Dvije su vrste njegovih strijela: zlatne s golubovim perjem koje su uzrokovale samo ljubav i sive strijele sa sovinim perjem koje su uzrokovale neodređenost.

Pjesnikinja Sapfa opisivala ga je kao gorkog i okrutnog prema svojim žrtvama, ali istodobno zavodljivog i prelijepog.

U Rimu su ga također zvali požudom - Kupidon. Rimljani su ga uzeli kao simbol života poslije smrti te je njegov lik oslikavao brojne sarkofage. Grci su ga pak prikazivali kao najljepšeg i najviše voljenog te su njegovi kipovi bili najviše u dvoranama.

Za Erosa se vjeruje da je među prvima izašao iz Kaosa te da je jedan od primordijalnih bogova. Rečeno je da je odgovoran za spajanje Urana i Geje (Neba i Zemlje). U legendama iz Eleuzine nazvan je protagonus, prvorođenac. Prema Aristofanovu djelu Ptice rođen je od Ereba i Nikte (Tame i Noći). U kasnijim mitološkim pričama on je Afroditino i Aresovo dijete. Heziod u Teogoniji donosi da je Afroditin pomoćnik, ali ne i njezin sin. Postoje i inačice da je Zefirov i Iridin sin.

U okviru prve inačice podrijetla u kojoj je sin Aresa i Afrodite, postoji mit da ga je Zeus odlučio ubiti čim se rodio, ali Afrodita ga je sakrila u duboku šumu gdje Zeus nije mogao vidjeti i povjerila ga divljim lavicama. Kad je odrastao, vratio se na Olimp i bogovi su mu poželjeli dobrodošlicu. Erosov je brat Anteros ili Protuljubav.

Eol

Eol u grčkoj mitologiji bog je i gospodar vjetrova.

Eol je zajedničko ime za tri boga - živi u pećini na otoku Lipari u Eolskom arhipelagu, u kojoj je držao vjetrove i iz koje je njima upravljao i zapovijedao. Prema Diodoru, podjela je sljedeća:

* Prva je osoba sin Helena i nimfe Orseide, osnivač eolskog naroda. Opisan je kao vladar Eolije (poslije Tesalije), smatra se praocem Eoljana, a oženio je Enaretu, Demahovu kćer.

* Drugi je Eol bio sin Posejdona i Arne, kći prethodnog Eola.

* Treći je Eol bio sin Hipota koji je spomenut i u Homerovoj Odiseji te Vergilijevoj Eneidi.

Sva su tri Eola geneaološki povezana.
Eol - Helenov sin

Eol je bio sin Helena i nimfe Orseide te Dorov, Ksutov i Amfiktionov brat. Opisivan je kao vladar Eolije (Tesalije) te se smatra osnivačem eolskog naroda.

Eol se oženio Enaretom, Dimahovom kćeri te su imali mnogo djece. Sinovi: Kret, Sizif, Dionej, Salmonej, Atamant, Perier, Kerkaf i možda Magnes te Etlije i Mima. Kćer: Kalika, Peisidika, Perimela i Alkiona. Ovaj je Eol također imao nezakonitu kćer Arnu s Melanipom. Ova je Arna rodila drugog Eola, Posejdonova sina.

Eol - Posejdonov sin
Ovaj je Eol bio Posejdonov i Arnin sin. Imao je brata blizanca - Beta. Arna je priznala svom ocu Eolu da je zatrudnjela s Posejdonom, ali njezin otac nije joj vjerovao te ju je predao Metapontu, kralju Ikarije. Beta i Eola odgojio je Metapont, ali njihova je pomajka Autolita bila u svađi s Arnom koja je nagovorila djecu da ubiju svoju pomajku i pobjegnu iz Ikarije. Bet je otišao do Tesalije gdje je osnovao Betiju, a Eol do Tirenskog mora gdje je osnovao Eolske otoke. Jedan od njih smatrao se njegovim domom.

Eol je imao šest sinova i šest kćeri te su svi sretno živjeli sve dok jednog dana nije doznao da je njegov sin Makarej počinio incest sa svojom sestrom Kanakom te ga je izopćio, a Kanaka se od stida ubila. Dijete je bacio psima, a neki izvori tvrde da je dijete, djevojčica Amfisa, bila spašena te da ju je poslije zavolio Apolon.

Eol - Hipotov sin
Ovaj se Eol često poistovjećuje s Eolom, Posejdonovim sinom te ih je teško razlikovati. Otac mu je sin prvog Eola - Mima, koji se oženio Melanipom, Arninom majkom.
Živio je na plutajućem otoku u Eoliji. Kada je Odisej, na svom povratku iz Troje, pristao sa svojim brodovljem uz obalu Lipara, ugostio ga je Eol. Dirnut njegovom pričom o njegovom lutanju u potrazi za rodnom Itakom, odlučio mu je pomoći. Dao mu je mješinu u koju je zatvorio sve zle vjetrove nepovoljne za plovidbu, a Zefiru, blagom zapadnom vjetru, naredio da ga prati na putovanju. Dok je Odisej spavao a njegovo brodovlje plovilo prema istoku, neki su njegovi suborci, vjerujući da se u mješini nalazi blago koje im je on zatajio, otvorili mješinu iz koje su izašli svi pobješnjeli vjetrovi, uzrokovavši takvo nevrijeme koje je preživio samo Odisejev brod.

Asklepije

Asklepije u grčkoj mitologiji bog je liječništva, sin Apolona i nimfe Koronide. Asklepijev je pandan u rimskoj mitologiji Eskulap, a bio je znan i pod egipatskim imenom Imhotep.

Koronida, kći kralja Flegije, bila je Apolonova ljubavnica koja mu je rodila sina Asklepija. Dok je bila trudna s njime, zaljubila se u Ishiju, Elatova sina, a vrana je dojavila Apolonu vijest o prijevari. U početku Apolon nije vjerovao vrani te je cijelu vrstu obojao u crno (dotad su vrane bile bijele), da bi je kaznio zbog laži. Kasnije, doznavši da je to istina, šalje svoju sestru Artemidu da ubije Koronidu, a također je i sve vrane učinio svetima i dao im zadatak da najavljuju smrt. Apolon je spasio Koronidino i njegovo dijete te ga je dao Kentauru Hironu da ga odgoji. Flegija je bio gnjevan zbog smrti svoje kćeri te je spalio Apolonov hram u Delfima, a Apolon ga je zbog toga ubio.

Kentaur Hiron poučio je Asklepija operiranju i postao je najpoštovaniji liječnik. Prema Pindarovim pitijskim odama, Hiron ga je također naučio koristiti lijekove, inkantacije i ljubavne napitke. Apolodor tvrdi da mu je Atena dala posudicu Meduzine krvi koja je imala magična svojstva - ako je uzeta s lijeve strane njezina tijela, smrtonosan je otrov, a ako je uzeta s desne strane, može oživljavati mrtve. Prema nekim izvorima, Asklepije se borio na strani Ahejaca u Trojanskome ratu gdje je izliječio Filokteta od poznatog ugriza zmije. Neki pak tu zaslugu pripisuju njegovim sinovima koje je Homer spominjao kao darovite liječnike i iscjeljitelje.

Asklepijeva je moć oživljavanja mrtvih razljutila Zeusa koji ga je pogodio munjom. Jedna inačica priče govori da je Zeus bio ljut jer je Asklepije tražio novčanu nadoknadu za uskrsnuće, a druga govori da je se razljutio jer je htio uskrsnuti Hipolita što je obećao Artemidi. Asklepijeva smrt bila je pouka da se nijedan čovjek ne smije igrati boga.

Da bi se osvetio za smrt svoga sina, Apolon je ubio Kiklopa koji je stvorio Zeusove munje. Prema Euripidovoj drami Alkestidi, Zeus je potom osudio Apolona da služi Admetu da bi se iskupio.

Nakon što je shvatio Asklepijevu važnost, Zeus ga je stavio na nebo kao zviježđe Zmijonosac (Ophiuchus). Njegovo ime "Zmijonosac" dolazi od poznatog simbola Asklepija koji je postao simbol ljekarnika i liječnika. Taj simbol sadrži dvije zmije oko grane, a poznati Hermesov kaducej sadrži dvije isprepletene zmije i par krila, simbol putovanja. Zmije su izabrane zbog toga što presvlače kožu - simbol pomlađivanja.

Adonis


Adonis ili Adon u grčkoj mitologiji bog je žita, smrti i ponovnog rođenja. U asirskoj, babilonskoj i feničkoj mitologiji bio je bog žita.
Postoji nekoliko izvora o njegovu rođenju. Najčešća je ona da je Afrodita nagovorila Miru da prevari i počini incest sa svojim ocem Tijom, kraljem Smirne ili Sirije. Kad je to otac otkrio, uzeo je nož u ruke i krenuo na svoju kćer. Ona je pobjegla, a Afrodita ju je pretvorila u drvo mirhe, mirisne smole. Kad je njezin otac odaslao strijelu u to drvo ili, prema drugom izvoru, kad je vepar zabio kljove u nj, Adonis je rođen iz drveta. Ovaj mit dokazuje i porijeklo legende o Adonisu, budući da takvo drvo nije raslo u tadašnjoj Grčkoj.
Adonis je, prema drugim izvorima, sin ciparskoga kralja Kinire i njegove kćeri Mire.
Heziod u jednom svom fragmentu tvrdi da je sin Feniksa i Efezibeje.

Nakon što se rodio, bio je tako prekrasan da ga je Afrodita zatvorila u škrinju koju je ostavila Perzefoni na čuvanje. No, ona se također zaljubila u nj te ga je odbila vratiti. Zeus (prema drugom izvoru Kaliopa) riješio je prepirku tako da je odlučio da Adonis provede četiri mjeseca s Afroditom, četiri s Perzefonom, a četiri sa samim sobom.

Afrodita je, prema nekim izvorima, nagovorila da njoj posveti i posljednja četiri mjeseca. Silazila je k Adonisu na zemlju, pa se i iz ljubavi prema njemu počela se zanimati za lov, što je Adonis jako volio. Čak mu je i ona pomagala u lovu. Uvijek mu napominjala da ne lovi divlje zvijeri, govoreći da je dovoljno biti odvažan prema plašljivima, a prema hrabrima opasno je biti hrabar. Adonisu je njegova muževnost branila da sluša takve savjete.

Kada ga je jednom prilikom Afrodita ostavila samoga, Adonis je otišao u lov na veprove, ali je to za njega bilo sudbonosno: ranjena ga je zvijer napala i usmrtila ogromnim očnjacima. Vjeruje se da je vepra poslala Artemida da bi se osvetila za to što je Afrodita skrivila smrt njenog dragog Hipolita ili pak da je to učinio Ares.

Kada je Afrodita saznala za smrt svog voljenog, obuzela ju je ogromna tuga. Proklela je sudbinu, moćniju od bogova, i plačući pala na koljena pred najvišim bogom Zeusom. Molila ga je da joj dragog vrati, pa makar nakratko. Zeus se sažalio nad njom, pa je naredio Hadu, bogu podzemlja, da u proljeće pusti Adonisa iz svog mračnog carstva na zemlju, tako da Adonis samo pola godine ostane u podzemnom carstvu, s Perzefonom, a pola godine provodi s Afroditom na zemlji. Priroda se tada raduje, oblači u zeleno i cvijeće, jer Adonis se vraća, a obuzima je tuga kada se u jesen vraća u carstvo sjena. Tako je objašnjen postanak godišnjih doba (usp. Demetra i Perzefona)

Kron

Kron u grčkoj mitologiji bog je žetve; jedan od Titana, Uranov i Gejin sin, Rejin muž. Kronov je pandan u rimskoj mitologiji Saturn. Drugi je Kron bog vremena.

Kron je u grčkoj mitologiji bio vođa i u nekim mitovima najmlađi od prve generacije Titana. Uran (Otac Nebo) je Kiklope, Hekatonhire i Titane zatvorio u Tartar. Geja je svojim sinovima predložila da ubiju svoga oca, ali samo se Kron odvažio te ga je kastrirao srpom dok je bio u ljubavnome činu sa svojom ženom. Od krvi ili sjemena koje je palo na tlo, nastali su Giganti, Erinije i Melije, a iz mora je izronila i Afrodita.

U drugoj inačici mita, Kron je svrgnuo titansku zmiju Ofiona koji je stezao svijet, a potom je nastupilo blagostanje.

Nakon što je svrgnuo Urana, ponovno zatvara Hekatonhire, Titane i Kiklope u Tartar te stavlja Kampa da ih čuva dok su ondje zarobljeni.

Vrijeme vladavine Krona u nekim mitovima naziva se još i zlatnim dobom: ljudi tog vremena nisu imali potreba za vlašću i pravilima, jer su jednostavno svi sve činili ispravno, pa za time nije ni bilo potrebe.

Kron je naučio od svojih roditelja da će ga svrgnuti njegov sin, baš kao što je on to učinio svome ocu Uranu. Progutao je svoje potomke - Demetru, Heru, Hada, Hestiju, Rejinu i njegovu djecu, da se proročanstvo ne bi ispunilo. Kad su se rodili Posejdon i Zeus, Reja je iznijela Geji plan da spasi svoju djecu. Reja je potajno rodila Zeusa na Kreti, a Kronu je dala kamen umotan u povoje (znan kao omphalos kamen). Također je, prema nekim izvorima, progutao i kozu misleći da je Posejdon.

U nekim je inačicama mita na Kreti Zeusa odgojila koza Amalteja, a Kouretes, naoružani plesači vikali su i pljeskali da bi sakrili djetetov plač od Krona. U drugoj inačici mita, Zeusa je odgojila nimfa Adamanteja koja ga je sakrila objesivši ga na drvo užetom tako da je bio između zemlje, neba i mora kojima je vladao njegov otac Kron. Posljednja inačica mita govori da ga je odgojila njegova baka, Geja.

Kad je narastao, Zeus je iskoristio napitak koji mu je dala Geja i tako je povratio svoje potomke u obrnutom redoslijedu - prvo kamen, zatim kozu, a potom ostale potomke. Kamen je stavljen u pokrajinu Piton, nazvanu po istoimenom čudovištu. U drugoj je inačici mita Metida dala Kronu sredstvo za izazivanje povraćanja da bi ispljunuo svoje potomke. Treća inačica govori da je Zeus rasjekao njegov trbuh. Nakon što ih je oslobodio, Zeus je u ratu, tzv. Titanomahiji zajedno s Titanima, Gigantima, Hekatonhirima, Kiklopima i svojom braćom i sestrama svrgnuo svoga oca. Nakon toga je zatvorio Titane u Tartar, sve osim Atlanta, Epimeteja, Metidu, Okeana i Prometeja. Geja je potom rodila čudovište Tifona kojim bi se osvetila za zatvorene Titane, ali Zeus je ipak pobijedio.

Perzefona


Perzefona u grčkoj mitologiji prelijepa je kraljica Hada, što je postala protiv svoje volje, nakon što ju je oteo Had. Prema Heziodu Zeusova je i Demetrina kći. Bila je znana i kao Kora , što se povezivalo s čašćenjem nje i njezine majke. Perzefonin je pandan u rimskoj mitologiji Prozerpina.

Perzefona je živjela dalje od ostalih olimpskih bogova. Za njezinu su se ruku natjecali Hermes, Ares, Apolon i Hefest, ali Demetra je odbila sve njihove darove i skrila kćer daleko od društva bogova. Perzefona je živjela mirnim životom.

Hestija

Hestija u grčkoj mitologiji božica je srca, ognjišta i doma; Kronova i Rejina kći. Hestijin je pandan u rimskoj mitologiji Vesta, zaštitnica grada Rima.

Prva se žrtva grčkih javnih žrtvovanja prinosila Hestiji. Njezina bjelina, povezana s omphalos, "pupak" simbolom iz Delfa možda[1] je predstavljao bijele hrpice pomiješanog pepela i ugljena, čime se čuvala vatra bez dima. Poslije je to u likovnoj umjetnosti izjednačeno s vapnom ispod kojeg je bila skrivena žetvena lutka koju se otklanjalo proljetnim klijanjem, a također i s morskim školjkama, kvarcom ili bijelim mramorom ispod kojih su pokapani pokojni kraljevi.

Hestija je Zeusova, Posejdonova, Hadova, Demetrina i Herina sestra, najstarija od tri Rejine i Kronove kćeri. Izvorno je bila jedna od dvanaest olimpskih bogova, ali svoje je mjesto dala u korist Dionizu koji će čuvati svetu olimpsku vatru.

Odmah nakon rođenja, Kron je progutao svoju djecu zbog proročanstva svojih roditelja da će ga njegovo dijete svrgnuti. Kron nije uspio progutati Zeusa kojeg je skrila njegova majka. On je na posljetku natjerao Krona da povrati svu djecu te ga je svrgnuo. Hestiju je Reja prva rodila, a Kron ju je posljednju povratio, stoga se za nju kaže da je prva i posljednja, najvažnija i najbeznačajnija, najstarija i najmlađa.

Posejdon i Apolon htjeli su je za ženu, ali ona se pred Zeusom zaklela da će ostati djevicom te je ostala živjeti u Zeusovu srcu. U homerskoj himni navodi se da je živjela u Delfima, a oni su bili srce i središte svih Helena, stoga u obama slučajevima ostaje božica srca.

Heba

Heba u grčkoj mitologiji boginja je mladosti; vrčonoša bogovima na Olimpu. Prema Heziodu, kći je Zeusa i Here.
Prikazuje ju se kao lijepu mladu ženu, najčešće odjevenu u haljinu bez rukava ili polugolu. Često drži vrč, kao svoj simbol vinotoče.
Hebe je bila vrčonoša ambrozije i nektara olimpskim bogovima dok se nije udala za Herakla, nakon čega ju je zamijenio Ganimed. Pomagala je i Aresu s kočijama te kupala Heru.
Prema Euripidu i Apolodoru, bila je Heraklova žena s kojim je imala dva sina: Aleksijara i Aniketa, blizance i olimpske čuvare, "istjerivača rata" i "nepobjedivog". Pomogla je Jolaju da se pomladi, kako bi se mogao boriti protiv Euristeja.

Hefest


Hefest u grčkoj mitologiji bog je kovač, zaštitnik obrtnika, kipara, metalurga i vatre. Hefestov je pandan u rimskoj mitologiji Vulkan.

Danas se na atenskoj Agori nalazi hram posvećen bogu Hefestu koji je ujedno i jedan od najočuvanijih hramova posvećenih starogrčkim božanstvima.

Hefestovi su simboli kovački čekić i par kliješta, a katkad drži i sjekiru. Bio je prilično ružan, što je bio ili od rođenja ili nakon pada. Također je bio i hrom, hodao je sa štapom, a često ga se prikazivalo s nogama okrenutim naopačke.

U umjetnosti je često prikazivan hromim naginjući se nad svoj nakovanj. Njegov je lik odražavao niži stupanj trovanja arsenom čija je posljedica bila šepavost i rak kože. Arsen je dodavan bronci da bi je učvrstio, a od te je bolesti patila većina kovača brončanog doba.

Kako i Homer navodi u svojoj Ilijadi, Zeus ga je bacio s Olimpa jer je oslobodio svoju majku Heru koja je bila privezana zlatnim lancem između zemlje i neba, nakon svađe sa Zeusom. Hefest je padao devet dana i noći, a potom je pao na otok Lemnos gdje su ga odgojile Tetida i Eurinoma. Izrastao je u majstora obrtnika, a potom su ga vratili na Olimp jer je svojim umijećem bio koristan bogovima. Druga inačica mita govori da je Hera bila užasnuta kad je vidjela ružnoću svoga potomka te da ga je sama bacila s Olimpa.

Hefest se osvetio svojoj majci Heri koja ga je odbila napravivši joj začarano zlatno prijestolje koje joj, kad bi se ona sjela na nj, nije dopuštalo da ga napusti. Ostali su bogovi molili Hefesta da se vrati na Olimp i da je pusti, ali on ih je stalno odbijao. Dioniz ga je napio i vratio ga na Olimp na mulinim leđima. Hefest je oslobodio Heru nakon što su mu dali Afroditu, božicu ljubavi, kao svoju ženu. U drugoj inačici mita, dobio je njezinu ruku da bi se spriječili sukobi ostalih bogova oko nje same, budući da je on bio najnesigurniji od bogova.

Hermes

Hermes ili Hermo u grčkoj mitologiji glasnik je bogova, zaštitnik putnika i lopova, pastira, pjesnika, atletičara i trgovaca; Zeusov i Majin sin. Hermesov je pandan u rimskoj mitologiji Merkur.

Hermesovi su simboli pijevac i kornjača, a može ga se prepoznati po putničkoj kapi (petasus), torbi, krilatim sandalama (talaria) i glasničkom štapu - grč. kerykeion s astrološkim simbolom bika ili pak štap kaducej sa zmijama. Nosio je odjeću putnika, radnika ili pastira.

Ovidije daje kratak opis u svojim Metamorfozama:

Odmah na glavu klobuk i krila na noge ovaj

Metne, a u ruku jaku uspavljivu šibljiku uzme;

Jupiter-boga sin učinivši sve to iz dvora

Očinih na zemlju skoči i onda skine sa glave

Klobuk i ostavi krila te šibljiku samo zadrži,

Kojom koze ko pastir po zahodnim poljima oni

Hermes je glasnik koji prenosi ljudima poruke bogova, najbrži je od svih bogova i odan svome ocu Zeusu. Izumio je vatru i pritom ga možemo usporediti s Prometejem koji ju je donio ljudima. Također je izumio liru i sirinks koje je potom razmijenio s Apolonom. Izmislio je i mnoge vrste utrka i boksački sport te je bio zaštitnik atletičara.

Hermes je bio i pratitelj mrtvih u Had. Često su ga prikazivali kao jedinog boga koji može ulaziti i izlaziti u Had bez ograničenja, uz Hada i Perzefonu.

Isprva je Hermes bio falični bog, prikazivan s bradom i falusom, a poslije je atletski stiliziran.

Hermesa je rodila nimfa Maja na brdu Kileni u Arkadiji. Maja je bila jedna od Plejada, Atlantova kći.

U Homerskim himnama opisano je rađanje boga Hermesa. Njegovu je majku Maju tajno oplodio Zeus te je ona zamotala dijete u povoje, ali ono je pobjeglo dok je spavala. Hermes je otišao u Tesaliju gdje je Apolon držao svoju stoku, ukrao mu je goveda i odnio ih u jednu pećinu u šumi blizu Pila, prekrivši tragove. U pećini je pronašao kornjaču koju je ubio, uzeo joj oklop i u njega smjestio kravlja crijeva i tako napravio prvu liru. Apolon se požalio njegovoj majci da mu je Hermes ukrao stoku, ali Hermes se već vratio u svoje povoje te Maja nije vjerovala Apolonovim riječima. Zeus se umiješao i složio s Apolonom tvrdivši da je vidio sve događaje. Hermes je zatim počeo svirati na svojoj novoj liri, a Apolon se zaljubio u taj instrument te mu je ponudio stoku u zamjenu za liru. Apolon je tada postao umjetnik na liri, a Hermes je kasnije izumio još jedan instrument - sirinks. Poslije je Apolon u zamjenu za sirinks Hermesu dao kaducej.

Zbog ovog je događaja Hermes zaštitnik lopova.

Helije


Helije u grčkoj mitologiji bio je izvorni bog Sunca; Tejin i Hiperionov sin, Selenin i Ejin brat. S vremenom je sve više poistovjećivan s Apolonom. Helijev je pandan u rimskoj mitologiji Sol.

Helije je vozio svoju kočiju preko neba svakog dana - kretao bi u zoru na istoku, a završavao s vožnjom navečer na zapadu. Homer opisuje da su mu kočiju vukli sunčani bikovi. Pindar opisuje da su je vukli vatreni pastusi. Poslije su brzonogim krilatim konjima dana imena: Pirej, Ej, Eton i Flegon. Kad bi završio, njegova bi mu sestra Selena otpjevala uspavanku, a potom bi zaspao u svojoj krilatoj zlatnoj barci, Hefestovu daru.

Svoju je dužnost Helije besprijekorno obavljao sve dok nije ugledao boginju Atenu kako se rađa iz Zeusove glave. To ga je začudilo te se u svojoj kočiji na trenutak zaustavio, a vrijeme je stalo, no to nije imalo nikakvih posljedica.

Helije je imao svevideće oko. Dojavio je Hefestu o tome da ga Afrodita vara s Aresom. Također je vidio da Had otima Perzeonu.

srijeda, 24. veljače 2010.

Posejdon

Posejdon u grčkoj mitologiji bog je mora i zemljotresa; Kronov i Rejin sin, Zeusov brat. Posejdonov je pandan u rimskoj mitologiji Neptun.

Posejdon je prikazivan u svojoj kočiji koju su vukli nilski konji ili obični konji koji su mogli jahati po moru. Bio je prikazivan i s dupinima te s ribama trozupkama.Njegova je palača bila na oceanskom dnu, sazdana od koralja i dragulja.

Posejdon je bio Kronov i Rejin sin. Kao i njegovu braću i sestre, progutao ga je njegov otac. Poslije ih je spasio Zeus prisilivši svog oca da ih sve povrati. Zeus, Hekatonhiri, Giganti i Kiklopi svrgnuli su krona i ostale Titane. Prema drugoj inačici mita, Posejdona su odgojili Telhini, stanovnici otoka Roda. Kad je svijet podijeljen na tri dijela, Zeus je dobio zemlju i nebo, Had podzemlje, a Posejdon more.

Hera


Hera u grčkoj mitologiji vrhovna je starogrčka boginja, Zeusova žena i sestra; boginja braka. Herin je pandan u rimskoj mitologiji Junona = "volooka".
božica što znači da je bila besmrtna te je nastavila živjeti u njegovom želucu. Zeus je bio najmlađi Kronov sin. Izbjegao je sudbinu svoje braće tako što ga je majka Reja sakrila od oca. Zeus je spasio svoju braću i ubio Krona. Premda mu je bila sestra, Hera mu se svidjela. Poveo ju je na Olimp i oženio se njome.
Hera je sa Zeusom imala Aresa, Hebu, Eridu i Ilitiju. Hera je bila potom ljubomorna na Zeusa zato što je rodio Atenu bez nje te je rodila Hefesta bez njega. Potom su Zeus i Hera ili samo jedno od njih bili zgađeni Hefestovom ružnoćom te su ga bacili s Olimpa. Hefest se poslije osvetio Heri učinivši da se ne može maknuti sa svoga prijestolja kad na nj sjedne. Ostali su ga bogovi preklinjali da je pusti, ali odbio je. Dioniz ga je potom napio i odnio natrag na Olimp na mulinim leđima. Potom je oslobodio svoju majku nakon što mu je Afrodita dana za ženu.

Hera je bila Heraklova pomajka i njegov neprijatelj. Zeus je oplodio Alkmenu, smrtnicu, u obličju njezina muža Amfitriona. Iste se noći vratio i njezin muž te su također spavali zajedno. Stoga je Alkmena zanijela dva dječaka. Hera je natjerala Zeusa da se zakune da će dječak koji se rodi te noći članu Perzejeve kuće biti veliki kralj. Kad je Alkmena bila trudna s Heraklom, Hera je pokušala spriječiti porođaj zavezavši Alkmenine noge u čvor da bi usporila porod. A potom je ubrzala Euristejevo rođenje. Heru je prevarila Galantida, Alkmenina sluškinja, rekavši da je Alkmena već rodila dijete. Hera je Galantidu pretvorila u lasicu. Alkmena je potom rodila poluboga Herakla i smrtnika Ifikla. Herakla je nazvala Alkid, a poslije je nazvan Heraklo, u prijevodu "Herina slava", da bi ublažili Herin gnjev.

Dok je Heraklo bio dijete, Hera je poslala dvije zmije da ga ubiju dok je ležao u kolijevci. Heraklo je zadavio svaku zmiju jednom rukom, a potom ga je njegova dadilja pronašla da se igra njima kao da su igračke.

Jedna priča govori da je Zeus prevario Heru da doji Herakla. Kad je ona otkrila tko je dijete, bacila ga je sa svojih grudi, a mlijeko se prosulo nebom i stvorilo Mliječnu stazu.

Također, dok je izvršavao svojih dvanaest zadataka, Hera mu je pokušavala što više otežati. Jedna inačica mita govori i da su se Hera i Heraklo sprijateljili jer ju je on spasio od diva koji ju je pokušao silovati. Čak mu je potom dala svoju kćer Hebu za ženu.

Had

Had u grčkoj mitologiji bog je podzemnog svijeta (koji se također naziva Had) u grčkoj mitologiji; Kronov i Rejin sin, olimpski bog. Također se nazivao i Pluton , a to su ime preuzeli i stari Rimljani za svoj pandan.

Had je Kronov i Rejin sin, Zeusov i Posejdonov te Hestijin, Demetrin i Herin brat.

Kad je odrastao, Zeus je uspio prisiliti oca da povrati svoje potomke (Kron ih je sve osim Zeusa bio progutao), Zeus, Posejdon i Had sudjelovali su u Titanomahiji, ratu Titana, a Kiklopi su im darovali oružja: Zeus je dobio munju, Had kacigu nevidljivosti, a Posejdon trozub. U noći prije prve bitke, Had se odšuljao do uporišta Titana i uništio im oružje. Na posljetku su bogovi pobijedili, a trojica braće izvlačila su slamke da bi raspodijelili područja vladanja. Zeus je lukavstvom dobio nebo i zemlju, Posejdon mora, a Had podzemni svijet.

Had je vladao mrtvima, a pomagali su mu demoni koji su ga bespogovorno slušali. Mrtvi nisu smjeli odlaziti iz podzemlja, a ni živi u nj, jer bi se Had razbjesnio. Svi koji su ulazili u podzemni svijet uglavnom bjehu junaci: Heraklo, Odisej, Eneja, Orfej, Tezej i Psiha. Nijedan od njih nije bio zadovoljan onime što vidi, a o tome govori i Homer u Odiseji.

Nije bio pretjerano voljen ni od bogova niti od smrtnika zbog svoje tamne i morbidne osobnosti. Premda je Had vladao podzemljem, on nije bio personifikacija smrti. To je bio Tanatos (Thanatos), bog smrti.

Kad su Grci htjeli umiriti Hada, lupali su glavama o tlo da bi bili sigurni da ih čuje. Žrtvovali su mu crne životinje, posebice ovce, a moguće je da su postojale i ljudske žrtve. Žrtvena je krv skupljana u jame i bunare da bi bili sigurni da će doći do Hada, a osoba koja je prinosila žrtvu morala je okrenuti glavu. Svakih stotinu godina održavale su se stoljetne igre u njegovu čast.

Dioniz


Dio
niz u grčkoj mitologiji bog je plodnosti zemlje, vegetacije, vina, žena, bog-bik. Također je poznat kao Bakho i u grčkoj i u rimskoj mitologiji. Poznat nam je i pod drugim imenima, kao npr. Jakhus ili Zagrej.
Dioniz je bog mističnih religijskih rituala. Po tračkim misterijima on nosi
bossoris, lisičje
krzno, koje simbolizira novi život.
Dionizijski misteriji ostali su jedni od najtajnijih mističnih kultova antičke Grčke. Mnogi povjesničari vjeruju da je Dioniz sinestezija lokalnog grčkog božanstva prirode i mnogo jačeg božanstva iz Trakije ili Frigije, kao što je Sabozios.
Općenito Grci vjeruju da je dionizijski kult u Grčku došao iz Anatolije. Po pričama, nakon rođenja Zeus odnosi Dioniza u zemlju nimfa Nisaida. Grčki koncept gdje se zemlja Nisaida nalazi dopušta da ona bude Anatolija, Libija, Etiopija, Arabija. Sve u svemu, to nam sugerira da je namjerno postavljen u magičnu, daleku zemlju.
Tragovi istih ili vrlo sličnih božanstava mogu se pronaći u Mikeni i minojskoj kulturi. Dioniz je u kulturi Grčke i njezinih prethodnika dugo prisutan (prije 1500. pr. Kr.), no uvijek ostaje donekle stran.
Tipična dionizijska obilježja jesu bik, zmija, bršljan i vino. Dioniz ima snažnu povezanost sa satirima, kentaurima i silenima. Satiri su po Grčkoj mitologiji poluljudi, poluživotinje, koji opsjedaju šume i prate Pana ili Dioniza. Heziod ih naziva braćom planinskih nimfa te Kuretesa, no beznačajnom i ništavnom rasom. Satiri su muški sljedbenici Dioniza, njegove su sljedbenice menade. Satiri nisu besmrtni, nego mogu umrijeti. Seleni su tek stari satiri.
U grčkim je gradovima ulica spajala kazalište i Dionizov hram, što je omogućavalo održavanje svečanih procesija koje su sjedinjavale kult u hramu i proslavu u kazalištu.
Dolazak Dioniza na svijet je donekle čudan, čak i za grčku mitologiju, te izaziva teškoće u njegovu smještanju unutar panteona grčkih bogova. Njegova je majka Selema, kći Kodmusa, sina kralja Fenikije i Europina brata. Selema je smrtnica, ljudskog je roda, a Dionizov je otac Zeus, kralj bogova.

Postoji nekoliko inačica priče o Dionizovu dolasku u postojanje, no zajednička svima jest njegovo ponovno rađanje (uskrsnuće). To ponovno rađanje jest i glavni razlog njegova štovanja u religijskim misterijima - smrt i uskrsnuće bili su elementi mističkog otkrivenja.

Jedna od priča o Dionizu (iz orfičkih himna) govori kako je Hera, Zeusova žena, ljubomorna na dijete koje nije bilo njezino poslala Titane da ga rastrgaju. Oni su dijete namamili igračkama i rastrgali ga na komadiće te ga gotovo cijelog pojeli prije nego što ih je Zeus uspio rastjerati svojom božanskom grmljavinom. Jedini dio koji je spašen bilo je njegovo srce. Zeus je srce usadio u Semelinu utrobu i Dioniz biva ponovo rođen.
Legenda kaže da je Zeus uzeo malog Dioniza i povjerio ga na čuvanje kišnim nimfama Nisaidama, koje su ga njegovale kroz djetinjstvo, za što ih je Zeus nagradio stavljajući ih kao Hejade među zvijezde.
Kad je Dioniz odrastao, otkrio je kulturu vina i način vađenja tog dragocjenog soka, ali ga je ljubomorna Hera pogodila ludilom, koje ga je nagnalo da počne lutati raznim djelovima svijeta. U Frigiji božica Kibela, u Grčkoj poznata kao Reja, izliječila ga je i naučila ga svetim obredima, te se uputio na putovanje po Aziji učeći ljude uzgoju i obrađivanju vinove loze. Najpoznatije od njegovih putovanja njegova je ekspedicija u Indiju, za koju se tvrdi da je trajala nekoliko godina. Nakon trijumfalnog povratka počinje s objavljivanjem svog učenja po Grčkoj. No, nekoliko mu se knezova usprotivilo u tom pokušaju, strahujući da će njegova učenja dovesti sa sobom nerede i ludilo (kralj Pentej i Lierg)

Kao mladić Dioniz je bio posebno atraktivan. Kad je jednom prigodom prerušen u smrtnika putovao brodom, mornari su ga pokušali oteti i iskoristiti za svoje seksualno zadovoljstvo. No, Dioniz je bio milostiv prema njima te ih je pretvorio u dupine, ali poštedio je kapetana, koji ga je jedini bio prepoznao i pokušao zaustaviti mornare.


Demetra


U grčkoj mitologiji boginja je zemlje, ratarstva, plodnosti, a u prvom redu žita; Rejina je i Kronova kći, Zeusova sestra i Perzefonina majka. Demetrin je pandan u rimskoj mitologiji Cerera. Antički su narodi smatrali da je identična Izidi u egipatskoj mitologiji.

Kao i njezinu braću i sestre, sustigla ju je ista sudbina, njezin ju je otac progutao bojeći se moguće pobune. Demetra je i dalje, kao i ostali bogovi, živjela u njegovoj utrobi sve dok je nije oslobodio Zeus, njezin najmlađi brat koji je izmaknuo toj sudbi i proglasio se vrhovnim božanstvom. Dodijelio joj je brigu za plodnost zemlje te je ona naučila ljude obradi zemlje i tako promijenila ljudsko društvo koje je dotada bilo orijentirano samo na stočarstvo i lov. Sa Zeusom je imala kći Perzefonu i sina Zagreja, a s Posejdonom kći Despenu i sina - konja Ariona. S Jasionom je imala sinove Pluta i Filomeja, a s Karmanorom sina Eubola. U jednom se rijetkom mitu govori da je i Artemida bila njezina kći.

ponedjeljak, 22. veljače 2010.

Atena

Boginja je civilizacije, mudrosti, snage, pravednog rata, tkanja, metalurgije i obrta. Posebice je važna kao boginja mudrosti i inteligencije te lukavosti (grč. metis). Atenin je pandan u rimskoj mitologiji Minerva, boginja mudrosti.
Atena se rodila iskočivši naoružana iz Zeusove glave. Sama priča o porijeklu dolazi u nekoliko inačica, a detaljan prikaz donosi Heziod u svojoj Teogoniji. Govori da je Zeus spavao s Metidom, božicom mudrosti i obrta, ali odmah se potom pobojao posljedica. Pretvorio je Metidu u muhu i progutao je odmah nakon odnosa. Ali, bilo je prekasno, Metida je već zanijela dijete. te je odmah počela praviti kacigu i odjeću za svoju kćer, pri čemu je stvarala veliku buku uzrokujući Zeusu veliku bol. Zatim je Prometej/Hefest/Hermes/Palemon minojskom dvostrukom sjekirom (labris) rastvorio Zeusovu glavu, a Atena je iskočila u punoj ratnoj opremi. Postala je Zeusova najdraža kći..Atena se natjecala s Posejdonom tko će biti zaštitnik novog i neimenovanog grada. Dogovorili su se da će svaki od njih dati građanima jedan dar te će oni izabrati koji im je draži. Posejdon je zabio svoj trozub u tlo te se pojavio izvor koji ime je dao mogućnost trgovanja, a i vodu, no bila je slana i nije bila za piće. Atena im je ponudila stablo masline te su građani prihvatili maslinu, a i Atenu za zaštitnicu, jer stablo im je donosilo ulje, drvo i hranu.
U drugoj inačici priče, Posejdon je stvorio prvog konja, ali ipak je Atenin dar izabran.
Po legendi ona je posadila prvu maslinu, prva u Atiku uvela plug, prva upregla konje. Stari su je Grci toliko obožavali da su djevičanstvo svoje boginje smatrali simbolom nepobjedivosti svoga grada te su zato tajili razne mitove koji pričaju da su je silovali Posejdon i Borej.

Artemida

Artemida je božica Mjeseca te je stoga Apolonova sestra blizanka. Budući da nosi luk i strijele, s vremenom je postala i božica zvijeri i lova. Zaštitnica je djevojaka, kojima šalje brzu smrt, ali spašava ih također kad zatreba. Mladićima donosi slavu i čast. Artemidu štuju kao djevičansku božicu okuženu nimfama te kao božicu svadbe i porođaja, što je razlog zbog kojeg nevjeste Artemidi posvećuju svoj pojas. Najčešće je prikazivana s mjesečevom krunom u kosi te s jelenjom kožom oko ramena. Posvećeni su joj lovački psi i sva zvjerad.

Artemida je gospodarica zvijeri, božica divljači i lova, koju pjesnici, mitografi i likovni umjetnici redovno predočuju kao lijepu djevojku naoružanu lukom i strijelama, praćenu košutom, katkad veprom i psom. Često je odjevena u kratku suknju, bosonoga je i u streljačkoj pozi. Homer ju je u Ilijadi prikazao djevojačkog izgleda.Najstariji primjeri Artemide u grčkoj arhajskoj umjetnosti prikazuju je kao Potnia Theron - božicu zvijeri - krilatu božicu koja drži leoparda i jelena u rukama, a katkad leoparda i lava.U klasičnoj je grčkoj umjetnosti prikazivana kao tamnoputa lovkinja odjevena u djevojačku kratku suknju, s lovačkim čizmama, srebrnim lukom i strijelama te magičnim tobolcem. Često je prikazivana u streljačkome stavu, zajedno sa psom ili jelenom. Katkad je luk i strijele zamjenjivalo i koplje. Kao boginja djevojaka držala je i liru, a kao boginja svjetla par zapaljenih baklji.

Artemida je nekoć predočavana i kao neka tuđa boginja kojoj su prinosili ljudske žrtve, a predstavljala je bolest, smrt i zlo. Budući da su lov i rat bili povezani, u nekim je krajevima postala boginja rata. U Sparti su joj navodno prinosili ljudske žrtve, a poslije su pred njezinim kipom šibali spartanske mladiće da bi ih pripremili na patnje koje ih čekaju u ratu.

Kad je boginja Hera saznala da Leta nosi djecu njena muža Zeusa, bila je bijesna i ljubomorna te se odlučila osvetiti tako što nije dopustila Leti da ostane na čvrstoj zemlji (kopnu ili otoku) i Leta je bila prisiljena tražiti gdje će roditi. Dok ju je gonila zmija Piton s glavom zmaja koju je na nj poslala Hera, Leta je naišla na novostvoreni otok Del koji je plutao na vodi i nije bio ni kopno niti otok, a bješe okružen labudovima. Kad je kročila na nj, dvije su stijene izronile iz morskih dubina; jedna je zaustavila kretanje otoka, a druga stala zmiji na put. Zatim je Leta na gori Kintu rodila blizance - sina Apolona i kćer Artemidu. Poslije je Zeus prikovao Del za dno oceana da više ne pluta, a otok je postao posvećen Apolonu.

Hera je otela Ilitiju, božicu rađanja, da bi spriječila Letu od porođaja. Ostali su bogovi prevarili Heru tako što su joj ponudili ogrlicu od jantara dugačku osam metara, a božica je uspjela pobjeći. Legenda kaže da je Artemida rođena prva, a potom je pomogla majci da porodi njezina brata Apolona te je postala božica porođaja.Druga inačica priče govori da ih je rodila u gaju Ortigiji u Efezu, a u njegovoj su blizini Grci podigli hram Artemidi koji je postao jedan od sedam svjetskih čuda.

kad je imala tri godine, Artemida je upitala svoga oca Zeusa kojem je sjedila na koljenu da joj ispuni nekoliko želja. Tražila je da se nikad ne uda, da ima lovačke pse, jelene koji će joj voditi kočiju i nimfe kao družice u lovu koje su ostale djevice. Kad bi se zasitila lova, otišla bi svome bratu Apolonu u Delfe i ondje plesala s Haritama ili pjevala s Muzama.

Ares

U grčkoj mitologiji bog je rata, najstariji sin Zeusa i Here. Opisan je kao snažan, kao silnik i svađalica. Aresov je pandan u rimskoj mitologiji MarsAres je bio bog ratovanja koje je samo sebi svrhom, radovao se smrti i junaka i običnih smrtnika. Radovali su ga miris krvi, borba, zveket oružja, jauci. Aresa nije zanima uzrok rata, čak ni ishod, bitno je bilo samo ratovanje. Mrzio je ostale bogove, a i svoje roditelje, a posebice božicu Atenu. Smatran je i praocem Amazonki, plemena ratobornih žena.
Ares je prikazivan u četveropregu s četiri pastuha osedlana zlatnim sedlom koja rigaju vatru. Nosio je bakreni oklop, kacigu i koplje ili eventualno štit.
Njegove su svete ptic orao, djetlić i strvinar. Najdraža mu je životinja bio pas te su crni psići često bili žrtvovani njemu u čast u Sparti. Katkad je prikazivan i sa zmijom.Dim i Fob bili su njegova djeca s Afroditom, a označavali su užas i strah. Također je uz njega bio i Kidem, demon zveketa bitke. Homer u Ilijadi spominje da je sestra i društvo smrtonosnog Aresa boginja nesloge i razdora Erida, a također i Enija, boginja ratnog klanja.

U Homerovoj Odiseji Alkinoj pjeva o mitovima. Helije je jednom krišom promatrao Aresa i Afroditu kako uživaju jedno u drugom potajno. To je prijavio olimpskome vijeću, a Hefest je predložio da ih se uhvati na djelu te je stvorio mrežu s kojom je mislio baciti u klopku nedopuštene ljubavnike. U točno određeno vrijeme, Hefest je bacio mrežu i ostavio ih nepomične. No, Hefest nije bio zadovoljan sa svojom osvetom, pozvao je olimpske bogove i boginje da vide par. Boginj su odbile, ali bogovi su došli i komentirali Afroditinu ljepotu te da bi rado mijenjali mjesto s Aresom. Nakon što su ih pustili, Ares je odjurio u svoju domovinu Trakiju. Ares je morao platiti preljubničku kaznu, a Hefest se najvjerojatnije razveo od Afrodite i vratio je njezinu ocu.
U drugoj je inačici priče Ares postavio Alektriona da ih čuva, no on je zaspao. Ares ga je poslije pretvorio u pijevca tako da je osuđen svaki put najavljivati izlazak Sunca.
Uz Dima i Foba, Afrodita mu je rodila i Erosa i Anterosa koji su naslijedili Afroditine dobre osobine, a također i kćer Harmoniju.

Ot i Efijalt, Aloidi, divovi, bacila su Aresa u lance i stavila ga u brončanu urnu u kojoj je ostao 13 mjeseci. Prekrasna je Eribeja, pomajka dvaju divova, rekla Hermesu što su učinili te ga je on spasio, a Artemida je prevarila Aloide rekavši da će se udati za Ota, a to je Efijalta učinilo ljubomornim. Počeli su se svađati, a Artemida se pretvorila u bijelu košutu i stala između njih. Divovi, ujedno i strastveni lovci, bacili su na nju koplja i tako zapravo ubili jedan drugoga.

Homer u Ilijadi opisuje da Ares nema poštovanja ni odanost prema Temidi, pravednosti. Obećao je Ateni i Heri da će se boriti na strani Ahejaca, ali Afrodita je uvjerila Aresa da se bori na strani Trojanaca. Za vrijeme rata, Diomed se borio s Hektorom i vidio Aresa kako se bori na strani Trojanaca te je pozvao svoje vojnike da se polako povuku. Hera, Aresova majka vidjela je njegovo miješanje te je ohrabrila Diomeda da napadne Aresa te je on bacio koplje na nj, a Atena je usmjerila koplje u Aresovo tijelo koje je pokleknulo nad bolom. Ares se vratio na Olimp prislivši Trojance da se povuku.

Apolon

U grčkoj mitologiji bog je medicine, proroštva, streličarstva, glazbe, sunca i kolonizacije. Zeusov je i Letin sin te Artemidin brat blizanac. Epitet mu je Feb.

Kad je boginja Hera saznala da Leta nosi djecu njezina muža Zeusa, bila je bijesna i ljubomorna te se odlučila osvetiti tako što nije dopustila Leti da ostane na čvrstoj zemlji (kopnu ili otoku) i Leta je bila prisiljena tražiti gdje će roditi. Dok ju je gonila zmija Piton s glavom zmaja koju je na nj poslala Hera, Leta je naišla na novostvoreni otok Del koji je plutao na vodi i nije bio ni kopno niti otok, a bješe okružen labudovima. Kad je kročila na nj, dvije su stijene izronile iz morskih dubina; jedna je zaustavila kretanje otoka, a druga stala zmiji na put. Zatim je Leta na gori Kintu rodila blizance - sina Apolona i kćer Artemidu. Poslije je Zeus prikovao Del za dno oceana da više ne pluta, a otok je postao posvećen Apolonu.

Hera je otela Ilitiju, boginju rađanja, da bi spriječila Letu od porođaja. Ostali su bogovi prevarili Heru tako što su joj ponudili ogrlicu od jantara dugačku 8 metara, a boginja je uspjela pobjeći. Legenda kaže da je Artemida rođena prva, a potom je pomogla majci da porodi njezina brata Apolona. Apolon je rođen na sedmi dan mjeseca Targeliona te su sedmi i dvanaesti dan toga mjeseca poslije bili njemu posvećeni.

Kad je Apolon odrastao, vjerni su mu pratitelji bili zlatna lira i srebrni luk. Krenuo je u Delfe da bi se osvetio Pitonu koji je progonio i pokušao silovati njegovu majku. Našao ga je u jednoj uvali pod Parnasom i ubio ga strijelama, a njegovo je tijelo zakopao u zemlju. Tada se ta zemlja zvala Piton, a on joj mijenja ime u Delfi, da se za njega više nikad ne bi čulo. No, proročice su se često nazivale - Pitijama. Na mjestu pobjede utemeljio je i poznato svetište. U toj je uvali bio i izvor koji je emitirao pare koje su pomagale proročicama da padnu u trans.

Kad je Zeus pogodio munjom Asklepija, Apolonova sina, zbog uskrsnuća mrtvaca, Apolon je za osvetu ubio Kiklopa koji je tu munju izradio. Umjesto da bude zauvijek prognan u Tartar, po Zeusovoj je zapovijedi otišao u Tesaliju i služio kod dobrog Admeta kao običan pastir. Apolon je bio zadivljen Admetovim gostoprimstvom te je učinio da mu sve krave donose blizance, a također mu je pomogao da osvoji ruku princeze Alkestide, Pelijeve kćeri. Još je i uvjerio Mojire da ga poštede smrti

Kad se bližila zima, odvezao bi se svojim kolima upregnutim labudovima u Hiperboreju gdje vlada vječno proljeće. Proljeće i ljeto provodio je u Delfima, a jesen i zimu u toj zemlji, a katkad i na Olimpu.

Apolonov je dolazak na Olimp donosio radost i dobro raspoloženje. Dolazio je kao vođa Muza, svirao bi liru, a nitko mu nije bio ravan te bi čak i Ares uzdahnuo na njegovu svirku. Apolon i Artemida bili su Zeusovi miljenici, a to je bio razlog ljubomore drugih bogova.

Apolonovom strijelom započinje i Homerova Ilijada. Naime, Apolon šalje strijele koje nose kugu na grčke tabore za vrijeme Trojanskog rata, zato što je Agamemnon uvrijedio Apolonova svećenika Hrisa otevši mu kćer. Hriseida je vraćena, ali Agamemnon je kao nadoknadu uzeo ljupku Briseidu, Ahilejevu robinju i družicu. Ahilej bjesni i to postaje glavni motiv Ilijade - Ahilejeva srdžba.

Kad je Diomed ozlijedio Eneju, Apolon ga je spasio, nakon što je to pokušala učiniti i Afrodita, ali Diomed je i nju ozlijedio. Apolon je zatim zavio Eneju u oblak i prenio ga u Pergam, svetište u Troji.

Apolon je pomogao Parisu da ubije Ahileja tako što je vodio strijelu iz njegova luka u Ahilejevu petu, jedino ranjivo mjesto na njegovu tijelu. Jedan je mogući uzrok taj da je Ahilej ubio Troila, Apolonova i Hekabina sina na Apolonovu oltaru u hramu.

Eros je bio ljubomoran na Apolona koji je ismijavao njegove streličarske vještine, a također ga je iritiralo i Apolonovo pjevanje. Eros je odaslao strijelu u Dafnu da bi je odbio Apolon koji se u nju zaljubio. Ona se molila majci Zemlji i svome ocu, riječnom bogu, da joj pomognu. Na posljetku ju je otac pretvorio u lovorovo stablo, a ono je postalo posvećeno Apolonu.

Apolon je imao vezu sa smrtnom princezom Leukotejom, Orhamovom kćeri i Klitijinom sestrom. Leukoteja je voljela Apolona, a on se prerušio u njezinu majku da bi mogao ući u njezine odaje. Klitija je bila ljubomorna na svoju sestru jer je i sama željela Apolona te je rekla ocu istinu, izdavši sestru i njezino povjerenje. Bijesni je Orham naredio da se Leukoteja živa zakopa. Apolon nije mogao oprostiti Klitiji te je ona tugujući umrla, a Apolon ju je pretvorio u suncokret koji svakoga dana slijedi Sunce, koje je simboliziralo samog Apolona, boga Sunca.

Koronida, kći kralja Flegije, bila je Apolonova ljubavnica koja mu je rodila sina Asklepija. Dok je bila trudna s njime, zaljubila se u Ishiju, Elatova sina, a vrana je dojavila Apolonu vijest o prijevari. U početku nije vjerovao vrani te je cijelu vrstu obojio u crno (dotad su vrane bile bijele), da bi je kaznio zbog laži. Kasnije, saznavši da je to istina, šalje svoju sestru Artemidu da ubije Koronidu, a također je i sve vrane učinio svetima i dao im zadatak da najavljuju smrt. Apolon je spasio Koronidino i njegovo dijete te ga je dao Kentauru Hironu da ga odgoji. Flegija je bio gnjevan zbog smrti svoje kćeri te je spalio Apolonov hram u Delfima, a Apolon ga je zbog toga ubio.

Apolon je volio i Marpezu koju je oteo od Ide. Zeus ju je natjerao da bira između njih dvojice, a ona je odabrala Idu jer je rekla da će dosaditi besmrtnomu Apolonu kad ona ostari.

Kastalija je bila nimfa koju je Apolon volio. Ona je pobjegla od njega i zaronila u izvor u Delfima koji je tada nazvan po njoj. Taj je sveti izvor bio inspiracija pjesnicima, a voda se rabila za čišćenje svetišta.

S Kirenom je imao sina Aristeja koji je postao bog zaštitnik stoke, voća, lova, supružnišva i pčelarstva. Naučio je ljude da koriste mliječne proizvode te mreže i zamke u lovu, a također ih je poučio i o uzgoju maslina.

S Hekabom, ženom kralja Prijama, imao je sina Troila. Proročica je prorekla da Troja neće biti poražena sve dok Troilo ne navrši dvadeset i sedam godina. Poslije su on i njegova sestra Poliksena ubijeni u zasjedi od Ahileja.

Apolon se također zaljubio u Kasandru, kći Hekabe i kralja Prijama, Troilovu polusestru. Obećao joj je dar proroštva da bi je zaveo, ali ona ga je poslije odbila. Bijesni joj je Apolon dao dar proricanja, ali prokleo ju je tako da joj nitko nikad ne vjeruje.

U Euripidovoj drami Ija, Apolon je Ijin otac, a Kreuza joj je majka. Kreuza je ostavila Iju da umre u divljini, ali Apolon je zamolio Hermesa da spasi dijete i da ga odnese u Delfe gdje su je odgojile svećenice.

Apolon je imao brojne veze i s muškarcima, a svi su njegovi ljubavnici bili mlađi od njega.

Hijacint, spartanski princ bio je prekrasan i atletski građen Apolonov ljubavnik. Njih su dvojica vježbali bacanje diska, kad je odjednom Hijacint pogođen u glavu s diskom koji je skrenuo s kursa, a uzrok tomu bio je Zefir koji je bio ljubomoran na Apolona jer je i sam volio Hijacinta. Kad je Hijacint umro, Apolon je bio shrvan i prokleo je svoju besmrtnost htjevši se pridružiti svome ljubavniku u smrti. Od njegove je krvi Apolon stvorio zumbul, a njegove su suze ostavile trag na laticama.

Kiparis je bio Heraklov potomak kojem je Apolon dao pripitomljenu srnu kao društvo, ali Kiparis ju je slučajno ubio kopljem. Kiparis je tražio da Apolon pusti da njegove suze zauvijek teku, a Apolon ga je pretvorio u čempres, biljku koja je nazvana tužnim drvetom jer biljni sok izgleda poput kapljica suza na kori drveta.

Nioba je bila tebanska kraljica i Amfionova žena koja se hvalisala nad Letom jer je imala četrnaestero djece (Niobide) - sedam dječaka i sedam djevojčica, dok je Leta imala samo dvoje - Artemidu i Apolona. Apolon joj je ubio sinove dok su trenirali atletiku, a Artemida je ubila njezine kćeri otrovnim strijelama, kao i Apolon. U nekim je inačicama priče poneki potomak spašen. Amfion se, vidjevši mrtve sinove, prema nekim legendama ubio, a prema drugima ubio ga je Apolon nakon što je bjesnio i pokušavao se osvetiti. Shrvana je Nioba otišla u Malu Aziju gdje se plačući pretvorila u kamen, a njezine su suze stvorile rijeku Ahel. Zeus je pretvorio sve Tebance u kamen te nitko nije mogao pokopati Niobu, a na posljetku su je devetoga dana pokopali bogovi.

Marsija je bio satir koji je izazvao Apolona na glazbeno natjecanje. Pronašao je aulos, puhački instrument, na tlu gdje ga je ostavila Atena koja ga je izumila, ali i odbacila jer joj je napuhavao obraze. Na natjecanju je Marsija izgubio i bio živ oderan u pećini zato što se usudio izazvati boga. Njegova se krv pretvorila u istoimenu rijeku. Druga inačica priče govori da je Apolon svirao svoju liru naopako, a to Marsija nije mogao s aulosom te je izgubio pa ga je Apolon objesio za stablo i živa oderao.

Kad je Pan stekao iskustvo da bi se njegova glazba mogla uspoređivati s Apolonovom, izazvao je Apolonova na natjecanje u vještini. Tmol, planinski bog bio je izabran da odluči tko je bolji. Pan je svirao na svojim sviralama svoje rustikalne melodije koje su zadovoljavale i njega i njegova suputnika kralja Midu. Potom je Apolon počeo svirati liru, a Tmol je odlučio da je Apolon pobijedio svojom prekrasnom svirkom, no Mida se nije htio složiti sa sučevom odlukom. Apolon nije mogao slušati njegovu žalbu te mu je stvorio magareće uši.




Zeus

u grčkoj mitologiji vrhovni je starogrčki bog, vladar Olimpa, bog neba i grmljavine. Njegova je žena ujedno i njegova sestra Hera, ali imao je vrlo mnogo potomaka s ostalim božicama i smrtnicama. Zeusov je pandan u rimskoj mitologiji Jupiter.

Kron je naučio od svojih roditelja da će ga svrgnuti njegov sin, baš kao što je on to učinio svome ocu Uranu. Progutao je svoje potomke - Demetru, Heru, Hada, Hestiju, Rejinu i njegovu djecu, da se proročanstvo ne bi ispunilo. Kad su se rodili Posejdon i Zeus, Reja je iznijela Geji plan da spasi svoju djecu. Reja je potajno rodila Zeusa na Kreti, a Kronu je dala kamen umotan u povoje.Također je, prema nekim izvorima, progutao i kozu misleći da je Posejdon.

U nekim je inačicama mita na Kreti Zeusa odgojila koza Amalteja, a Kouretes, naoružani plesači vikali su i pljeskali da bi sakrili djetetov plač od Krona. U drugoj inačici mita, Zeusa je odgojila nimfa Adamanteja koja ga je sakrila objesivši ga na drvo užetom tako da je bio između zemlje, neba i mora kojima je vladao njegov otac Kron. Posljednja inačica mita govori da ga je odgojila njegova baka, Geja. Postoje još rjeđe priče da ga je odgojila nimfa Kinosura koju je, da bi joj zahvalio, Zeus postavio među zvijezde ili pak da ga je odgojila nimfa Melisa koja ga je dojila kozjim mlijekom.

Kad je narastao, Zeus je iskoristio napitak koji mu je dala Geja i tako je povratio svoje potomke u obrnutom redoslijedu - prvo kamen, zatim kozu, a potom ostale potomke. Kamen je stavljen u pokrajinu Piton, nazvanu po istoimenom čudovištu. U drugoj je inačici mita Metida dala Kronu sredstvo za izazivanje povraćanja da bi ispljunuo svoje potomke. Treća inačica govori da je Zeus rasjekao njegov trbuh.

Nakon što ih je oslobodio, Zeus je u ratu, tzv. Titanomahiji zajedno s Titanima, Gigantima, Hekatonhirima, Kiklopima i svojom braćom i sestrama svrgnuo svoga oca. Nakon toga je zatvorio Titane u Tartar, sve osim Atlanta, Epimeteja, Metidu, Okeana i Prometeja. Geja je potom rodila čudovište Tifona kojim bi se osvetila za zatvorene Titane, ali Zeus je ipak pobijedio.

Na posljetku su pobijedili nakon desetljeća ratovanja te su se olimpski bogovi dogovorili i izvlačeći slamke raspodijelili vlast - Zeus je lukavstvom dobio nebo i zemlju, Posejdon more, a Had podzemni svijet.

Zeusova je žena bila njegova sestra Hera. Zeus i Hera stalno su se sukobljavali. Uvrijeđena njegovim prijevarama, ona ga je često ponižavala na sitne spletkarske načine. Iako joj je Zeus povjeravao svoje tajne, a katkadi prihvaćao njezine savjete, on joj nikada nije potpuno vjerovao, a ona je dobro znala da je u stanju da se i na nju baci munjom ako bi ga uvrijedila preko izvjesne granice.

S Herom je imao Aresa, Hefesta, Ilitiju i Hebu, ali neke inačice mita donose da je Hera tu djecu rodila sama, uglavnom zato što je bila ljubomorna jer je Zeus sam na svijet donio Atenu.

Poznate su i brojne alegorije o Zeusovoj seksualnoj naravi i njegovim djelima. Kad mu je majka Reja, predvidjevši kakve će sve nezgode izazvati njegova pohlepna priroda, zabranila da se ženi, on joj je ljutito zaprijetio da će je silovati. Ona se na to smjesta pretvorila u otrovnu zmiju, ali Zeusa ni to nije obeshrabrilo nego se i on pretvorio u mužjaka te je, savivši se oko nje u nerazrješiv čvor, ostvario svoju prijetnju.

Zeus se upuštao u brojne afere, ali često se bojao Herinih reakcija te svojim izabranicama dolazio u raznim obličjima. Europi je došao u obličju bika, Ledi kao labud, Kalisti je došao u obličju Apolona/Artemide, Danaji, Perzejovoj majci, stigao je u obličju zlatne kiše.

Afrodita

boginja ljubavi i ljepote, najljepša boginja antičkih mitova Njeno porijeklo je nejasno. P rema Homeru, bila je kći najvišeg boga Zeusa i boginje kiše Dione, a prema Hesiodu, rodila se iz morske pjene, koju je oplodio bog neba Uran, i izašla iz mora na otok Cipar. Bilo kako bilo, Afrodita je, zahvaljujući svojoj ljepoti i čarolijama kojima je vladala, postala jedna od najmoćnijih boginja. Ni bogovi ni ljudi nisu joj mogli odoljeti. Osim toga, imala je više pomoćnika i pomoćnica: Harite, boginje ljupkosti i ljepote, Hore, boginje godišnjih doba, Peitu, boginju udvaranja i ljubavnog nagovora, Himena, boga ženidbe, i najzad, Erosa, mladog boga ljubavi, čijim se strijelama nije moglo umaći. Budući da ljubav u životu bogova i ljudi ima važnu ulogu, Afrodita je bila jako cijenjena. Onaj tko joj je iskazivao počasti i prinosio žrtve mogao je biti siguran u njenu naklonost. Samo, bila je pomalo nestalna, a sreća koju je pružala često i prolazna Kiparu Pigmalionu je tako oživjela mramorni kip u koji se on bio zaljubio. Svoje ljubimce štitila je na bojištima, u morskim olujama i od spletaka neprijatelja dok je bojažljivogNarcisa, koji je prema kleveti ljubomornih nimfi prezreo njene darove, dovela dotle da se zaljubio u samog sebe i na kraju počinio samoubojstvo. Ali, začudo, sama nije imala sreće u ljubavi: naime, nije znala kako trajno zadržati svoje ljubavnike. Ni brak joj nije bio sretan. Zeus joj je odredio za muža najneuglednijeg boga, hromog i vječito oznojenog božanskog kovača Hefesta. Kao naknadu za to tražila je utjehu kod boga rata Aresa, s kojim je imala petoro djece (Erosa, Anterosa, Dima, Foba i Harmoniju), zatim kod boga vina Dionisa (s kojim je imala sina Prijapa), a uz ostale i kod boga trgovine Hermesa; štoviše, utjehu je tražila i kod običnih smrtnika, dardanskog kralja Anhiza, kojem je rodila sina Eneju, i kod lijepog Adonisa, strastvenog lovca, za kojeg je od Zeusa izmolila besmrtnost. Od njenih uplitanja u burne događaje svijeta mitova najdalekosežnije je posljedice imala njena naklonost prema sinu trojanskog kralja Priama, mladome Parisu. Kao nagradu za to što joj je u sporu sa boginjama Herom i Atenom dao prvenstvo u ljepoti obećala mu je najljepšu od svih smrtnih žena. Ta žena, po nepodijeljenom mišljenju bogova i ljudi, bila je Helena iz Arga, žena spartanskog kralja Menelaja. Afrodita je pomogla Parisu da Helenu odvede u Troju. Menelaj se nije htio odreći svoje žene i tražio je da mu se vrati. Kako je Paris to odbio, Menelaj je uz pomoć svog brata Agamemnona, moćnog mikenskog kralja, podigao sve ahejske kraljeve u kazneni pohod protiv Troje. Pod Agamemnonovim vodstvom otplovilo je sto tisuća Ahejaca preko mora i napalo Troju. Afrodita je pomagala Trojancima, ali borba nije bila njena jača strana. Bilo je, na primjer, dovoljno da je okrzne koplje ahejskog vojskovođe Diomeda pa da plačući uzmakne sa bojišta. U strašnom desetogodišnjem ratu, u kojem su sudjelovali svi tadašnji junaci i gotovo svi bogovi, Paris je na kraju poginuo, a nakon njegove smrti pala je i Troja.

HOMERSKI I ORFIČKI MITOVI O STVARANJU SVIJETA

HOMERSKI I ORFIČKI MITOVI

Smatra se da svi bogovi i sva živa bića vode porijeklo iz vrela okeana, koji je opasao svijet, a da je Tetija bila majka sve njegove djece.

Međutim orfičari pričaju o tome da se crnokriloj boginji noći, pred kojom i sam Zevs osjeća strah, udvarao Vjetar, pa je ona snijela srebrno jaje u utrobi Mraka iz kojeg se izlegao Eros, koji je pokrenuo svijet iz mirovanja. Eros je je bio hemafrodit i imao je četiri glave (jednu teleću, jednu lavlju, jednu zmijsku i jednu ovnujsku) i zlatna krilca na leđima. Noć je živjela sa njim u pećini, nadjenuvši mu imena Erikepaj (onaj koji se hrani vrijesom) i prikazivala se u triadi kao Noć, Red i Pravda. Ispred pećine je sjedila neizbježna majka Rea, udarajući u brončani doboš, skrećući pažnju ljudi na svoja proročanstva. Eros je stvorio zemlju, nebo, Sunce, Mjesec, ali je Trojna boginja vladala svijetom, sve dok njezin skiptar nije preuzeo Uran.

Orfički mit je verzija sa utjecajem mističke doktrine o ljubavi (Eros) i teorije o odnosu polova. Srebrno jaje koje je snijela Noć jeste mjesec, jer je srebro mjesečev metal. eros ili Fan je bog sunca, kojeg su orfici učinili simbolom svjetlosti, a njegove četri glave u vidu simboličkih životinja predstavljaju godišnja doba. Neki su čak Erosa poistovjećivali sa transcedentnim bogom Iaom: Zevs (ovan) Proljeće; Helios (lav) Ljeto; Had (zmija) Zima; Dionis (bik) Nova godina. Prenošenje skiptra noći na Urana prati prodiranje patrijarhata.

OLIMPIJSKI MIT O STVARANJU SVIJETA

Na početku stvaranja, uzdigne se Majka Zemlja (Gea) iz Haosa i rodila u snu Urana. Gledajući je s ljubavlju sa planine, Uran prosu plodnu kišu na njezine tajne pukotine, i ona porodi travu, cvijeće i drveće, zajedno sa zvjerinjem i pticama. Ova kiša učini da poteku rijeke i da se šupljine ispune vodom, te tako nastadoše mora i jezera. Njezina prva djeca bila su poluljudi – storuki džinovi Brijarej, Gig i Kot. Zatim se pojaviše i tri jednooka kiklopa, koji su bili graditelji džinovskih zidova i majstori kovači, najprije u Trakiji, a kasnije na Kritu i u Zikiji. Kiklopi su živjeli u vulkanskim grotlima Etne sve dok ih Apolon nije poubijao da bi osvetio smrt Asklepija.

Ovaj patrijarhalni mit o Uranu prihvaćen je tek u vriejme olimpijskog religioznog sistema. Uran, čije ime znači “nebo”, zauzeo je, izgleda, položaj prvoga Oca pošto je poistovijećen sa indoiranskim pastirskim božanstvom Varunom, jednim arijskim muškim trojstvom. Njegovo grčko ime je oblik muškog roda od Ur-ana “kraljica planina”, “kraljica ljeta”, “kraljiva vjetrova” ili “kraljica divljih volova”. Uranova ženidba s Majkom Zemljom je u prenesenom značenju predstavljeno doseljavanje Helena u Sjevernu Grčku, koji su starosjedioce također smatrali Varuninom djecom, iako su Veliku Majku, počeli smatrati i njegovom majkom.

PELAŠKI MIT O STVARANJU SVIJETA

U početku bijaše sveopšti haos iz kojeg gola izađe boginja Eurinoma. Ali, kako nije našla ništa čvrsto na što bi stala, odvoji vodu od neba i poče plesati na talasima. Plesala je tako krećući se prema jugu, a vjetar koji je pri tome stvarala, učini joj se kao nešto novo i naročito – kao nadahnuće za stvaranje. Okrećući se oko sebe, ona dohvati sjeverni vjetar, protrlja ga rukama i gle čuda! Pojavi se velika zmija Ofion. Da bi se zagrijala, Eurnoma poče da igra sve žešće i žešće, što kod Ofiona izazva seksualnu želju, pa on obavi njezine božanske udove i spoji se s njom. Tako Eurinoma zatrudni i uze po tome lik golubice i, ležeći na talasima jedno vrijeme, snese sveopšte jaje. Ofion, zaljubljeno gledajući svoje potomstvo, obavi se oko jajeta i poče da ga zagrijava sve dok se ono nije rasprsnulo i iz njega nisu izašla Eurinomina djeca –sve što postoji: Sunce, Mjesec, planete, zvijezde, zemlja sa svojim planinama, rijekama, drvećem, biljakama i životinjama. Eurinoma i Ofion odlučiše započeti zajednički život na Olimpu, koji je ujedno i postao mjesto njihovih sve češćih bračnih razmirica. Naime Ofion je stalno omalovažavao svoju suprugu, hvališući se da zapravo samo njemu pripada zasluga za stvaranje svemira. Ne mogavši više izdržati Eurinoma ga prignječi petom, izbi mu sve zube i posla ga u mračno podzemlje da tamo čami zauvijek. Ostavši sama, odluči se posvetiti daljnjem dotjerivanju svoje tvorevine. Tako stvori sedam planetarnih sila i nad svakom od njih postavi po jednu Titanku i Titana – Teu i Hiperiona za Sunce, Fojbu i Atlanta za Mjesec; Dijonu i Krija za Mars; Metidu i Koreja za Merkur; Temidu i Eurimedonata za Jupiter; Tetidu i Okeana za Veneru; Reu i Krona za Saturn.

Prvi čovjek bijaše Pelazg, praotac svih Pelazga; on je iznikao iz zemlje Arkadije, a za njim nikoše još neki. Pelazg ih nauči da grade kolibe, da se hrane žirom i da od svinjske kože šiju tunike kakve još nose siromašni ljudi u Euboji i Fokidi.


1. Ovaj mit proizišao je iz prastarog vjerskog sistema u kojem nije bilo ni bogova, ni sveštenika, nego je postojala samo sveopšta boginja i njezine sveštenice, pošto je žena bila vladajući pol, a muškarci samo njezine preplašene žrtve. Očinstvo praktično nije ni postojalo, a oplođenje žene se pripisivalo vjetru, a moglo da je da uslijedi i slučajnim gutanjem insekta; smatralo se da žena može da se oplodi ako jede grah. Nasljedstvo je prenošeno isključivo po majčinoj liniji, dok se zmija smatrala za reinkarnaciju iz mrtvih. Eurinoma (“velika lutalica”) bio je naziv za boginju vidljivog Mjeseca; njezino sumersko ime bilo je Jahu (“uvažena golubica”), naziv koji je prešao na Jehovu kao tvorca.

2. Ofioni ili Borej je zmija tvorac – tzv. Demijurg. Pojavljuje se i u Egipatskim i u Hebrejskim mitovima, a u ranoj umjetnosti Sredozemlja boginja se stalno pojavljuje u njegovoj pratnji. Pelazgi, narod rođen od zemlje, tvrdili su za sebe da su nastali su od njegovih skrhanih zuba. Porijeklom su najvjerovatnije neolitski ljudi, u Grčku dospojeli iz Palestine oko 3500.g pr. Kr. a sedamsto godina kasnije su ih tu zatekli indoevropski Heleni.